Crnogorski sudovi se u najmanju ruku, čudno ponašaju u slučaju milionski vrijednih tužbi dijela radnika Aerodroma Crne Gore protiv te kompanije, zbog neisplaćenih primanja zaposlenih po više osnova tokom peroida od 2008. do kraja 2018.godine.
Pokazuju to drugostepene presude Višeg suda u Podgorici kod kojih je isto sudsko vijeće, postupajući u identičnoj pravnmoj siutuaciji, donosilo dvije različite presude.
„Vijesti“ posjeduju drugostepene presude Višeg suda u Podgorici u kojima je vijeće sudija u sastavu Magdalena Zečević (predsjednica), Natalija Boričić i Sanja Čakanović (članice) povrdilo presudu Osnovnog suda u Podgorici kojom je skoro u potpunosti usvojena tužba i odštetni zahtjev radnika aerodroma Tivat P.K., te presudu istog tog vijeća koje je u identičnom slučaju, preinačilo prvostepenu presudu donešenu u korist radnika M.S. i time je odbilo najveći dio njegovog tužbenog zahtjeva. Prema presudi u slučaju P..K., sutkinje Zečević, Boričić i Čakanović su 18.juna propšle godine u potpunosti potvrdile prvostepenu presudu Osnovnog suda i odredile da mu ACG imaju isplatiti ukupno 15.925 eura sa zateznom kamatom, od čega se skoro 14 hiljada eura odnosi na manje isplaćeni starni dio zarade sa zateznom kamatom po tom osnovu. Iste sutkinje u identičnom slučaju radnika M.S. su 15.marta ove godine donijele odluku da djelimično prihvate prvostepenu presudu Osnovnog suda u Podgorici kojom je bilo određeno da ACG njemu plati 16.103 eura, Naime, sutkinije Višeg suda priznale su osnovanost samo potraživanja M.S. po osnovu toplog obroka i zimnice od ukupno 2.169 eura, dok su mu odbile ranije od Osnovnog suda priznato potraživanje od 13.934 eura na ime manje isplaćenog startnog dijela zarade, sa zateznom kamatom.
Nekoliko stotina radnika ACG je tokom protekle tri godine tužilo tu kompaniju zbog toga što su im ACG u periodu od 2008. do kraja 2018. godine obračunavali manji startni dio zarade, isplaćivali manje naknade za topli obrok od onih koje je trebalo da dobiju, odnosno nije isplaćivalo zimnicu, prekovremeni rad i troškove prevoza. U prosjeku, ova potraživaja , odnosno tužbeni zahtjevi po zaposlenom iznose između 15 i 16.000 eura, pri čemu se najveći dio tih dugovanja ACG prema radnicima odnosi na manje isplaćeni startni dio njihovih zarada. Ova potraživanja zaposlenih ACG koja su prema nalazu revizora koji je pregledao poslove knjige te državne firme za 2020., iznosila ukupno preko 14 miliona eura, najvećim su dijelom nastala za vrijeme dok je Aerodromima kao izvršni direktor, rukovodio Milovan Đuričković (SDP, a kasnije SD), a u manjoj mjeri za vrijeme mandata njegovog nasljednika Danila Orlandića (SD). Nijedan od njih dvojice, kmaoo ni članova bivših DPS-SP-SD-BS Odbora direktora te državne firm, dosada njisu prozivani na odgovornost zbog višemilionske štete koju je po tom osnovu pretrpjela ova kompanija.
ACG su u međuvremenu sa nekoliko stotina radnika postigli sporazume o vansudskom poravnanju pri čemu im je kompanija isplatila samo glavnicu potraživanja bez kamate. Sa radnicima koji nisu bili spremni da prihavte takvu ponudu poslovodstva, firma je nastavila da se sudi, pritom samoj sebi „nabijajući“ ogromne troškove za advokata i finansijskog vještaka. Zanimljivo je da su ACG u tim sporazumima o vansudskom poravnanju, priznali osnovanost svih potraživanja svojih zaposlenih, da bi ih onda kompanija sporila u sudskim procesima sa onim radnicima koji nisu prihvatili ponudu za vansudsko poravnanje.
Bivši izvršni direktor ACG Danilo Orlandić je krajem januara prošle godine izjavio da su Aerdromi do tada u procesu vansudskog poravnanja sa radnicima, “uštedjeli 4,3 miliona eura, a kad se okončaju svi sudski postupci početkom 2022. godine, projektovana ušteda će biti najmanje 6,1 milion eura.”
“Prve tužbe radnika povodom sporova koji su iz perioda 2008-2018. godine, su krenule sredinom aprila 2019. godine u susret najavljenom usvajanju Zakona o radu kojim se gubi mogućnost utuženja pojedinih prava koji se stiču iz radnih odnosa kao i najavljenoj koncesiji aerodroma”- naveo je Orlandić.
Dodao je da su, nakon konsultacija sa nekadašnjim sudijama koji su se bavili ovom vrstom sporova, advokatskim kancelarijama kao i predstavnicima Agencije za mirno rješavanje sporova, odlučili da u junu 2019. angažuju vještaka ekonomsko-finansijske struke da uradi vještačenja po svim osnovama koja su radnici-tužioci u svojim tužbama tražili. To se, kako je tada tvrdio Orlandić, pokazalo kao dobar potez.
“Vještaci su svoj posao uradili na najbolji mogući način i omogućili nam da već u decembru 2019. godine počnemo pregovore sa radnicima i otpočnemo proces vansudskog poravnanja koji nam je omogućio da na današnji dan uštedimo ovom preduzeću 4,3 miliona eura, a projektovano kad se okončaju svi postupci krajem 2021. i početkom 2022. godine 6,1 milion eura. Ukupan iznos koji je izvještačen je 15 miliona eura bruto.” -rekao je 21.januara prošle godine, Orlandić. Kazao je da je ukupno bilo skoro 900 tužbi, a da su neki od advokata za jedno lice podnosili više tužbi po različitim osnovima potraživanja. Orlandić je naveo da je menadžment ACG do tada izvršio isplatu radnicima u iznosu od 5,5 miliona eura na ime vansudskog poravnanja.
Prema nezvaničnim informacijama “Vijesti” angažovanje vještaka finansijske struke Gorana Bubonje, ACG su platili oko 100.000 eura, a ta je državna kompanija u međuvremenu podgoričkom advokatu Miloradu Janjeviću za zastupanje u sporovima sa radnicima koji nisu prihvatlili poravnanje, platila još više stotina hiljada eura honorara.
“Vijesti” posjeduju jedan od primjeraka takvih ugovora o vansudskom poravnanju iz koga se vidi da je poslodavac priznao osnovanost potraživanja jednog svog zaploslenog po svim osnovama za koje je radnik prethodno tužio ACG. Po poravnanju, njemu je isplaćeno ukupno 11.739 eura, od čega se najviše – 9.880 eura odnosi upravo za manje isplaćeni starti dio zarade.
Advokatica Vera Peković iz Podgorice koja zastupa najveći broj radnika što su tužili ACG, kazala je da su prvostpeni sudovi donijeli 30-tak presuda u njjihovu korist, priznavši im osnovanost skoro svih potraživanja.
“Po žalbi ACG, te su presude išle na drugostepeni Viši sud u Podgorici koji ih je u početku, takođe relativno lako i brzo potvrđivao, dosuđući da ACG plate odštetu koja se po zaposlenom, u prosjeku kretala od 15 do 16 hiljada eura. Međutim, onda se naprasno situacija promijenila i iste te sudije Višeg suda koje su prethodno potvrđivale presude prvostepenih sudova u koristmojih klijenata, počele su da ih odbacuju ili preinačavaju, priznajući samo manji dio njihovih potraživanja na ime toplog obroka i zimnice – u prosjeku oko 2 hiljade eura po tužbi, dok su poništavali sva potražiuvanja na ime manje isplaćenog starnog dijela zarade, a na što se u prosjeku odnosilo 10-12 hiljada eura po tužbi. Nevjerovatno je da su to sudije radile iako su sva ova potraživanja radnika – i topli obrok, i zimnica i manje isplaćeni startni dio zarade, potraživanja koja su nastala iz istog osnova. Ovako nešto ne može se desiti “preko noći” bez neke intervencije sa strane, najvjerovatnije od strane predsjednika Višeg suda u Podgorici Borisa Savića.”- kazala je “Vijestima” advokatica Peković, dodajući da “za svoje 32 godine u praviosuđu, još ovako nešto nisam vidjela”.
Peković je kazala da su nakon takvih učestalih odluka Višeg szuda da poništavaju ili preinačavaju odluke prvostepenih koje su bile u korist radnika ACG, i sudije Osnovnih sudova promijenile pristup i počele su odbacivati tužbe zaposlenih, “vjeriovatno ne želeći da sebi kvare rezultat ju smislu broja ukinutih ili promijenjenih presuda koje su donijeli”.
Peković je istakla da sudije Višeg suda odbijaju tužbene zahjtkjeve radnika ACG iako se oni temelje na istim argumentima koje je ta kompanija prethodno priznala da su osnovani kroz brojne ugovore o vansudskom poravnanju koje je u međuvremenu sklapala sa drugim dijelom svojih zaposlenih.
“Viši sud se na ovaj način ruga sa zdravim razumom!”- kategorična je advokatica Peković.
Istakla je da su od februara na ovamo, sudije Višeg suda intenzivno preinačavale i odbijale prvostepenih presude u korist radnika ACG, ali da su osjetno usporili tempo u tome nakon što su nedavno uhapšeni bivša predsjendica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica i predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić.
Peković je kazala da ona trentno ima u radu oko 150 aktivnih tužbi radnika ACG koji su tužili poslodavca i traže da im se nadoknadi ono za što su zakinuti, kao i da je u međuvremenu Viši sud donio 16 odbijajućih drugostrepenih presuda na koje je ona uložila reviziju pred Vrhovnim sudom. Sprema i ustavnu žalbu Ustavnom sudu “jer se ne može desiti da pravosuđe u identinim pravnim situacijama, ali i od od strane istog sudskog viječaa, donosi različite odluke i tako posredno diskriminiše jedne građane u odnosu na druge.” Peković je pozvala nadležne da istraže što se sve dešavalo u ovoj višemilionskoj aferi naglašavajući da je i prethodni menadžment ACG nejednako postupao prema svojim radnicima “jer se ta kompanija upadljivo nije žalila na prvostepene presude u korist nekih radnika kojima je odmah isplatila dosuđene odštete po svim osnovama, dok se na druge takve presude žalila Višem sudu”.
“Vijestima” iz Višeg suda u Podgorici nije odgovoreno na pitanja u vezi ovakvog postupanja sudija te instance, niti je kometnarisano da li je na njih zbog mogućih višemilionskih odšteta koje bi plaćao ACG, eventualno vršen neprimjereni uticaj sa strane, ili od predsjednika tog suda Borisa Savića.
