Svega nekoliko stotina metara kad se nakon Orjenskog sedla krene putem ka Crkvicama, vidi se jedno odvajanje puta desno, prema Lakića dolovima i Borovoj glavi. Ipak, tek nešto više od 100 m i ovaj put iznenada završava, na prvi pogled u ničemu i nigdje.
Jeste, takvih puteva ima i danas kroz Crnu Goru, ali Austrougarskoj nije baš bilo svojstveno da nešto gradi bez plana. Najvjerovatnije se radi o prilazu za tzv. kavu, odnosno, majdan odakle je vađen kamen za gradnju puta. Između gorostasnih munika uočavaju se gomile izvađenog kamena, ali i suvozidni ostaci nekadašnjih baraka.
Ipak, ostaje pitanje, zbog čega je bio potreban ovako kvalitetan pristup kavi, široki, ravni put za masivnim podzidom i kanalima za odvođenje atmosferskih voda?
Čini se previše luksuzno čak i za Crno-žutu monarhiju, poznatu po gradnji veoma kvalitetnih i dugovječnih zdanja.
Produživši preko majdana još malo, može se opaziti i jedan potpuno obrađeni putni kamen sa sad već teško čitljivim sadržajem. Kako je on tu dospio, na suprotnu stranu od puta?
Za sada su ova pitanja bez odgovora, ali, na kraju, kakva bi bila to priča gdje nema i nešto misterije!
/Željko Starčević/
