Prije skoro pola vijeka, iz jedne beogradske cvjećare, Novljanka profesorica Vere Benusi u Herceg Novi je donijela jednu malu biljku. U rukama tada tek nekoliko centimetara visoka, Cereus hexagonus – poznat i kao „Dama noći“ – započeo je svoje putovanje koje će s vremenom postati dio jedne baštenske priče. Bio je to susret pun radoznalosti: neobična, otporna i elegantna biljka čije pravo lice otkriva tek pod okriljem noći.
Najprije je rasla u saksiji, a zatim je profesorica Vera zasadila u baštu, gdje se polako, bez posebne njege, uklopila u mediteranski ritam juga. Danas, nakon gotovo pola vijeka, kaktus se visoko uzdiže nad vrtom, svjedočeći o upornosti biljke i skladnom spoju prirode i čovjeka.
Kraljica noći iz Južne Amerike
Cereus hexagonus potiče iz Brazila, Urugvaja, Paragvaja, Bolivije i Argentine. Njegova uspravna, rebrasta stabljika može u prirodnim uslovima dostići i preko deset metara visine. Zbog vertikalnog, orguljastog izgleda, u nekim krajevima poznat je i kao „orguljaški kaktus“. U svom prirodnom staništu često se koristi kao živa ograda, a zbog trnova je ujedno i dobra zaštita.
Ono što ga izdvaja jeste noćno cvjetanje. Tokom toplih ljetnjih večeri, iz guste mase bodlji pojavljuju se veliki, bijeli cvjetovi – promjera i do 20 centimetara. Otvaraju se samo jednom, tokom noći, i traju svega nekoliko sati. Njihov miris privlači noćne oprašivače poput moljaca i slepih miševa, a oni koji imaju priliku da vide cvijet kažu da je prizor tih, kratkih sati jedan od najljepših u svijetu biljaka. Ipak, ove godine uočene su i neobične promjene: pod uticajem toplijih noći i promjenljivih uslova, pupoljci se ponekad zadrže zatvoreni ili se otvore drugačijim ritmom nego ranije – tihi znak da i biljke osjećaju promjene klime.
Otpornost i prilagodljivost
Uprkos krupnim dimenzijama i egzotičnom izgledu, Cereus hexagonus nije zahtjevan. Dobro podnosi sušu, voli sunce i toplinu, i uspijeva na tlu koje drugim biljkama ne bi bilo dovoljno. Hercegnovsko podneblje pokazalo se kao idealno: bez mnogo pažnje, ovaj kaktus raste snažno i uspravno, donoseći ljepotu nepretenciozno, onako kako to samo priroda zna.
Živi spomenik jednog vremena
Vera Benusi, koja ga je davno posadila, nažalost više nije među živima. Danas u njenoj kući živi kćerka sa porodicom i nastavlja da koristi i čuva baštu u kojoj Dama noći i dalje raste. Na taj način, kaktus nije samo uspomena na jednu ženu, već i veza među generacijama, svjedok života porodice i grada. Kada se u tišini noći otvori bijeli cvijet, to nije spektakl, već kratki podsjetnik da i u užurbanom svijetu postoje trenuci vrijedni čekanja.
Legenda i rijetkost
U zemljama Južne Amerike, odakle potiče, za Damu noći kažu da njen cvijet donosi sreću onome ko ga vidi, a u nekim predanjima vjeruje se da djevojci koja poželi nešto dok cvijet blista pod mjesečinom – želja biva uslišena. Zbog svoje kratke i rijetke pojave, ona se često doživljava kao simbol prolazne, ali nezaboravne ljepote.
Na Jadranu je ovakav kaktus prava rijetkost. Tek ponegdje, u zaklonjenim baštama južnijih krajeva, može se vidjeti kako uspijeva pod blagom klimom. Herceg Novi mu je posebno naklonjen, pa Dama noći Vere Benusi nije samo egzotična biljka, već i dragocjenost lokalnog pejzaža.
/S.Kosić/
