Uz Dan kamenica i blagdan Svetog Josipa svi putovi vode u Mali Ston, gdje se tradicionalno degustiraju nadaleko poznate kamenice. A kamenica je najslađa i najpunija upravo sredinom marta što znaju brojni poklonici ove delicije kojom su se u prošlosti sladile okrunjene glave na europskim dvorovima.
Za kamenicu se vežu mnogi mitovi i legende a najpoznatiji je onaj o njezinim afrodizijačkim svojstvima. Je li stonska kamenica eliksir ljubavi nisu nam otkrili gastronauti iz čitave Dalmacije, koji su degustirali kamenice iz čistog Malostonskog zaljeva, tek su se zagonetno smješkali odmahujući rukama.
Međutim, svi se slažu da je kamenica je najbolja sirova, premda ima još na dosta načina da se konzumira ova delicija. Zapravo Stonjani tvrde da se kamenica može pripremiti na jedanaest različitih način ali ipak najbolja je ona sa ledom, friško izvađena iz mora i poškropljena sa nekoliko kapljica limunova soka ili soka od ljute naranče.
Blagdan Svetog Josipa je stađun od kamenice, ona je tada najpunija i najspremnija za konzumaciju. Jedna kamenica može izbaciti do dva milijuna ličinki koje plutaju po moru i prihvaćaju se za mreže, dok su prije ljudi za prihvate koristili granje česmine, rekli su nam školjkari iz Malog Stona pokazujući obližnja uzgojna polja i stotine pergolara u Malostonskom zaljevu, koji je najpogodniji za uzgoj kamemnica s obzirom na salinitet morske voda koja se u idealnim omjerima miješa sa slatkom vodom iz Neretve.
A degustacija kamenica ne ide bez peljeških vina. Ona se dobro slaže sa pjenušavim bijelim i crnim vinima, pa su se na rivi u Malom Stonu točili Dingač i Postup, autohtona pelješka vina.
Dan kamenica svečana je prilika kada pelješki školjkari prezentiraju svoje proizvode ali i ističu probleme sa kojima se susreću u svakodnevnom uzgoju kamenica. Osim što je to težak i mukotrpan posao koji zahtijeva puno truda i odricanja uzgoj im otežava najezda riba orada ili ovrata kako kažu Pelješčani. Slabo im pomažu mreže koje razvlače da zaštite uzgajališta jer tog predatora nije lako spriječiti i pohodu na kamenice.
Školjkar, Mario Radibratović kaže da je proizvodnja dagnji u padu, dok se proizvodnja kamenica povećala i kreće se oko tri milijuna konzumnih kamenica, pojasnio je.
– Školjkari imaju dva velika problema, orade koja uništavaju nasade te radna snaga koje nema. Prodaja ipak ide dobro, govori Radibratović, koji je kamenice izvozio i u Španjolsku, Crnu Goru te Francusku. Za kamenicu ima interesa i moglo bi se puno proizvoditi ali su prostorni uvjeti ograničeni. Naime, prva i druga zona proizvodnje u Malostonskom kanalu su popunjene a tu je i nedostatak slatke vode, kaže Radibratović, naglašavajući problem izgradnje županijskog centra za gospodarenje otpadom u Lučinom razdolju u obližnjem Dubrovačkom Primorju.
Na ovo je upozorila i građanska inicijativa „Pravo na zavičaj“, koji su prosvjedovali protiv odluke Dubrovačko neretvanske županije da gradi regionalni deponij u Lučinom razdolju.
Nevenka Đirlić u ime inicijative kaže da je predloženo odlagalište jedan od najgorih mogućih scenarija za uništenj izgradnjom centra za otpad to sve uništavamoe posebnog rezervata Malostonskog zaljeva.
– U kršu ne može ići mehaničko-biološka obrada otpada to će biti pogubno za stonske kamenice. Ako će Ston graditi svoju turističku priču na kapi vode i zrnu soli a da nije svjestan koliko je ugrožen od Lučinog razdolja, onda ova priča pada u vodu bez obzira što se financira sredstvima iz EU fondova. Stonska kamenica je biser sa kojim se dičimo pa kako možemo dopustiti izgradnju odlagališta u Lučinom razdolju. Školjkari se boje za svoje koncesije koje daje Dubrovačko neretvanska županija i šute a ja ih pitam, što će im koncesije ako se uništi ovaj prirodni rezervat, rezolutna je Nevenka Đirlić.
Ipak, na dan kamenica problemi su pali u drugi plan. Ljubitelji kamenica guštali su na rivi u Malom Stonu uz dobru glazbu, kamenice i kapljicu pelješkog vina.
/Stanislav SOLDO/
Dubrovački Vijesnik
