Misterij nestanka Inine plinske platforme “Ivana D” sa svojega eksploatacijskoga “sidrišta” u pulskom akvatoriju već danima obavija genovskom ciklonom zahvaćeni Jadran.
Komunikacija i vizualni kontakt s platformom izgubljeni su sa susjednih joj platformi još prošle subote, a sva je prilika da joj još nekoliko dana neće biti moguće pouzdano ući u trag; piše Otvoreno more. “Ivanu D” će potražni timovi kompanije i nadležnih službi pokušati pronaći tek nakon što to dopuste vremenski uvjeti, pretpostavlja se potkraj tjedna.
U tu svrhu pripremljene su robotske ronilice, svojevrsni podvodni dronovi koji se i inače koriste za preglede pučinskih objekata, te njihovi upravljači čekaju da im more dopusti isplovljavanje u akvatorij 50 kilometara sjeverozapadno od Pule.
Kako je moguće da čeličnu grdosiju težu od 500 tona jugo i valovi viši od pet metara netragom izbrišu s površine mora, ali i s horizonta? Valja znati da nije posrijedi plutajući objekt, nego fiksna platforma koja bi pilotima zabijenima u dno mora trebala biti čvrsto i stabilno pričvršćena, poput pelješkog mosta.
“Ivana D” je bez smještajnih objekata za ljude, ali i bez videonadzora ili lokatora koji bi sad olakšao njezino pozicioniranje. Riječ je o monopodskom satelitskom objektu bez posade, starom 20-ak godina, visokom oko 18 metara i vrijednom 15-ak milijuna dolara. Dok joj jako jugo nije došlo glave, proizvela je plina koliko Hrvati prosječno potroše u pola godine – milijardu kubičnih metara.
Iz Ine tješe javnost kako se odvajanjem platforme od plinske bušotine uspješno aktivirao sustav isključivanja u nuždi (ESD) te su svi dubinski sigurnosni ventili uspješno zatvoreni, a tlak u plinovodu je stabiliziran. More je u tom dijelu Jadrana duboko 40-ak metara, a ventil, koji je oko 50 metara ispod morskog dna, programiran je da se nakon pucanja plinovoda automatski zavrne.
Time su izbjegnuti potencijalni veći štetni utjecaji na okoliš, no svejedno se postavlja pitanje odgovornosti tvrtke i kvalitete sigurnosnih pregleda njezinih postrojenja.
Inspekcijski nadzor eksploatacijskog objekta “Ivana D” obavljen je nedavno, u oktobru ove godine, te je pomalo paradoksalno da je objekt koji je s eksploatacijskog mjesta otpuhalo malo jače jugo imao svu valjanu sigurnosnu dokumentaciju. Sad je najvjerojatnije samo gomila starog željeza, posve neupotrebljiva za ponovno postavljanje.
“Vijek trajanja ove vrste platforme uz uredno bi održavanje trebao biti puno dulji od 20 godina”, upozorava bivši direktor Ine i bivši ministar gospodarstva te hrvatski naftni stručnjak Davor Štern.
On pretpostavlja da je platforma potonula blizu zadane lokacije, jer nije konstruirana ni za kakvu plovidbu, a moguće razloge nalazi u nedovoljno dobrom održavanju i napredovanju korozije na mjestima ključnima za njezino čvrsto fiksiranje.
“Činjenica je da naftne kompanije, kad god padne cijena nafte na svjetskom tržištu, najprije počnu štedjeti na troškovima održavanja svojih eksploatacijskih postrojenja, što nije ni pametno ni dobro. I eksploatacijsko polje na kojemu je djelovala ‘Ivana D’ bilo je pri kraju svojeg roka iskorištenja, te je vjerojatno i to mogući dodatni razlog zašto se tamo nije više ulagalo”, procjenjuje Štern.
On postavlja i pitanje zašto je Ina to polje pred kraj eksploatacije uopće i otkupila od Talijana, te pojašnjava kako se platforma nakon prestanka rada mora ukloniti s mjesta na kojem je bila, a morsko dno i cijelo područje dovesti u prvobitno stanje.
Napominjući kako će sve elemente sudbine “Ivane D” pouzdano utvrditi naknadna istraga, Štern upozorava da se teoretski svaka eksploatacijska platforma u Jadranu može naći u istoj situaciji, jer je izložena istim vremenskim uvjetima.
Treba pojačati inspekcije i državni nadzor kako bi se na vrijeme anuliralo slične posljedice: na hrvatskoj strani Jadrana još je 19 sličnih platformi, a na talijanskoj čak 120.
Da je “Ivana D” slučajno bila naftna platforma, Štern napominje da su posljedice za Jadran mogle biti katastrofalne, naročito u slučaju neaktiviranja predviđenih sigurnosnih mehanizama. U tom slučaju mogli smo svjedočiti scenariju zagađenja nalik na svojedobnu dramu u Meksičkom zaljevu, zbog čega se on uvijek suprotstavljao svim idejama eksploatacije nafte iz našeg podmorja. “Plin da, ali nafta ne, jer je rizik potencijalnog zagađenja Jadranskog mora i obale preskup i prevelik”, ističe Davor Štern.
