Doskoro jedna od najljepših plaža na našem primorju, Mogren II, postala je još jedna žrtva “poboljšavanja turističke ponude“, kako sa zvaničnih adresa tepaju ovome što je očigledna i brutalna devastacija plaže, šume i okolnog krajolika. Jedan od najatraktivnijih segmenata ove plaže bila je činjenica da se do nje može doći samo sa mora ili kroz prolaz u stijeni – što je sad „poboljšano“ na taj način što će moći na nju da se dođe autom, sudbina koja je zadesila u proteklih nekoliko godina Kamenovo, Drobni pijesak i mnoge druge plaže na budvanskoj rivijeri i van nje, kaže se u pismu koje je redakciji Boka News-a poslao građanin Budve (autor poznat redakciji).
I dok se Crna Gora reklamira kao „divlja ljepota“ nije se istolerisalo ni ovo malo požara pošteđene šume koja je okruživala plažu, tako da se sa mogrenskog pijeska sada umjesto prirode vidi i čuje cesta jadranske magistrale. Danas rijetki mediteranski borovi i drugo zelenilo, bez konsultacije sa javnošću, van oka medija i iza zaključane kapije, uništeni su građevinskim mašinama koje su isto učinjele i sa starim objektom u vlasništvu HTP „Budvanska rivijera“.
Ova kompanija nakratko je u oko lokalne javnosti ušla sličnim povodom, kada je prije par mjeseci posjekla desetak čempresa iz jednog od rijetkih budvanskih parkova. Da se podsjetimo, ne radi se o privatnoj kompaniji već državnoj koja bi građane, čijom imovinom i prostorom raspolaže, u najmanju ruku trebala da upozna sa svojim aktivnostima. Naravno, ništa od ovoga nije moglo proći bez saglasnosti ili makar znanja opštine, „Morskog dobra“ i ministarstva u čijoj je odgovornosti prostorno planiranje.
Niti lokalni niti državni mediji nisu pridali zasluženu pažnju očiglednoj devastaciji kroz koju Mogren i šuma u zaleđu trenutno prolazi, iako se u medijima u februaru moglo naići na tekstove o davno najavljivanoj obnovi crkve Svetog Antuna Padovanskog koja se nalazila upravo na ovom dijelu plaže Mogren. Ovu crkvu sredinom prošlog vijeka razorili su komunisti i tu je nepravdu svakako trebalo ispraviti, ali ako je crkva mogla biti izgrađena sa mora još davne 1571. nema apsolutno nikakvog razloga da se taj neveliki podvig ponovi i 2023. Ipak, dok se u prvi plan februarskog saopštenja stavlja obnova crkve, danas na terenu imamo nepovratno uništenje višedecenijskih stabala na površini koja više nego desetostruko nadilazi površinu malog hrama posvećenog Sv Antunu. Iako je pomenuto jedva usputno i uvijeno u oblandu obnove crkve, pravi razlog devastacije kojoj svjedočimo leži „u adaptaciji i rekonstrukciji poslovnog prostora“ u cilju „poboljšanja turističke ponude kako kompanije, tako i samog grada“ tako što će da „stvori još jednu atraktivnu lokaciju na ovom dijelu obale“, kako su to cinično sročili u „Budvanskoj rivijeri“.
Zaista je bizarno tvrditi da će se od čuvene plaže Mogren stvoriti atraktivna lokacija ako u obzir uzmemo da se radi o jednoj od najatraktivnijih i čuvenijih lokacija u Crnoj Gori. Ako je Mogren do sad i imao problema na prvom mjestu je možda to što je plaža bila i malo pre-atraktivna te je tokom cijele sezone bilježila velike gužve. Naravno, dok otmenije destinacije poput Venecije, Sardinije i pojedinih ostrva Malte uveliko rade na ograničavanju broja turista, preferirajući kvalitet (kako posjetilaca tako i uslova sopstvenog življenja) iznad kvantiteta, naše primorje odlučuje se za podgoričanizaciju plaža. Kažem “podgoričanizacija” jer kad god plaža postane dostupna za vozila ogromna većina tablica je upravo iz Podgorice, jednim dijelom što je njima primorje uglavnom dovoljno blizu da odu na plažu, ali ne i dovoljno daleko da bi ostali više dana pa im je najpraktičnije, ma koliko to primitivno djelovalo gotovo svima drugima, da se na plaži i parkiraju. Ovo bizarno zadovoljstvo, bez imalo ironije ili kritike, opisuje npr. jedan podgorički kolumnista kad piše o Buljarici i tome kako je dobar zvuk kad “škripi pijesak ispod guma”.
Eto, Budva koja pokušava da se ovijena Bokom podmetne za evropsku prestonicu kulture trenutno pokušava, ovijeno obnovom crkve, da podmetne Mogren II ogoljen i asfaltiran poput Kamenova, Drobnog pijeska, Crvene glavice i mnogih drugih. Čak i ako bismo razumjeli odsustvo svijesti za prirodu i ekologiju, a da ne spominjemo iole prefinjenije koncepte poput estetike i ambijentalne cjeline, i dalje čudi kako je moguće da odgovorne vlasti, pa i sami preduzimači ovakvih projekata, ne uviđaju da na tržištu kvalitet ponude diktira i kvalitet korisnika. Masovni turizam koji podilazi turbo-folk turistima, bilo da se radi o muzičkom ukusu ili obrascu ponašanja, na duže staze uz puno više rada proizvodi puno manje vrijednosti nego što to čini npr turizam koji imamo u ne tako dalekoj Hrvatskoj. Sve ukazuje na to da na primorju, kao i svugdje drugo, nema nikave vajde od političkih promjena ako nastavimo sa istim neintaligentnim i primitivnim ponašanjem „paljenja kuće da bi se ogrijali“.
/Građanin Budve – autor poznat redakciji/
