Šta je pokazalo EP: Crna Gora nije velesila u vaterpolu, smjernice jasne za prvenstvo svijeta, selektor Gojković sa ekipom na raskrsnici
Na Svjetskom vaterpolo prvenstvu u Dohi (počinje 5. februara) dijeliće se četiri vize za Olimpijske igre u Parizu. Crna Gora je u ovoj priči sa još ozbiljna tri konkurenta – Italijom, Srbijom i Hrvatskom.
U grupnoj fazi naša ekipa će premijerni meč odigrati sa SAD, 7. februara protiv Srbije, a dva dana kasnije protivnik je Japan. Pravo na kiks u ovoj grupi nemaju, a prvo mjesto direktno vodi u četvrtfinale.
Upravo ovakav februar, gdje će se rješavati pitanje puta u Pariz (do sada vize iz Evrope imaju Mađarska, Grčka, Francuska i Španija), su priželjkivali naši igrači sa stručnim štabom i selektorom Vladimirom Gojkovićem pred početak Evropskog prvenstva u Hrvatskoj. I stigli su do ovog primarnog cilja, kroz promjenljiva izdanja, uz mnogo oscilacija, ali i sa najvećom pobjedom, nakon peteraca, protiv finaliste i domaćina – reprezentacije Hrvatske. Zbog pada u posljednjoj četvrtini ,,ajkule“ su, takođe u grupnoj fazi, propustile šansu da iznenade Špance koji su na kraju stigli do zlatnog odličja i ulaznice za Olimpijske igre.
Poslije grupne faze, crnogorski vaterpolo tim nije bio na očekivanom nivou, odnosno u ritmu koji je izrađen u Dubrovniku, što se vidjelo kroz poraze u četvrtfinalu od Italije i od Grčke za peto mjesto. Kao da su očekivanja, koja su sebi sami nametnuli, kao i veliki ulog, konkretno sa ,,azurima“, presjekli put do borbe za medalju. A nije da nije bilo šanse, vodili su 4:3 nakon prve četvrtine! I upravo je ovaj poraz – zapravo manje poraz, a više nedostatak individualnog kvaliteta, ali i pobjedničkog
mentaliteta – pokazao gdje je trenutno mjesto našem timu. Za vrh još uvijek nije, a iz prosječnosti mogu da izađu samo pod uslovom ako u Dohi prevaziđu sebe ili, kako je kazao selektor Gojković budu blizu ili na nivou svojih stvarnih mogućnosti.
Težiti maksimumu
– Neke utakmice smo dobro odigrali, posebno u grupnoj fazi. Ali, znamo da bi bili u nekoj konkurenciji za medalje morali bi stalno da budemo na tom nivou, a to nije lako izvesti. Kolektiv mora uvijek da nadoknadi neke individualne kvalitete kada se igra protiv takvih protivnika. Otprilike, u tim utakmicama koje smo pobijedili ili sa Španijom izgubili u posljednjoj četvrtini u Dubrovniku, bili smo negdje blizu svog maksimuma i to je ono čemu težimo i što će nam trebati od prvog kola na Svjetskom prvenstvu u Dohi – istako je selektor Gojković.
Reper za Dohu su možda dva posljednja meča iz grupne faze. Favoritima za odličje, pokazali su u Dubrovniku, mogu da pariraju, ali očigledno da je kontinuitet nešto što posljednjih godina nedostaje i na čemu se još mora raditi.
– To su ekipe koje imaju izuzetan individualni kvalitet, vjerujem da možemo da igramo sa njima kada smo disciplinovani i kada odradimo pripreme kao što treba da ih odradimo. I iz toga su došle pobjede i neke dobre utakmice. Oscilacije su neosporne, ima još puno rada i treba puno da se napreduje da bi se došlo do kontinuiteta i da se parira tim ekipama.
Selektor kaže da je odabrao najbolje i najspremnije za Evropsko prvenstvo. Neki od njih su bili na nivou, neki su bili iznad, ali od eliminacionih rundi (ne računajuči pobjede sa manje kvalitetnim reprezentacijama u osmini finala i razigravanju za plasman od petog do osmog mjesta) falilo je od svega po malo, a negdje i više, kako bi se pariralo favoritima. Da li je moglo nešto da se promijeni u pripremi ili da se sa psihološke strane ,,udari“ temelj da je za velike stvari potrebna mirna glava…
– Ne znam šta bih promijenio, uvijek pitam sebe šta treba da promijenim kada vodim utakmicu. Ali, generalno, u Hrvatsku je došlo 15 igrača koji su dobro odradili pripreme. Rotirali smo sastav na onaj način na koji smo mislili da je najbolji, a ne misim da smo imali bolju opciju od ovoga što smo imali ovdje – jasan je selektor.
Mirna glava je spremna glava
Još jedno veliko takmičenje naša ekipa je odigrala po principu ,,toplo-hladno“, ispostavilo se da je bila i daleko od borbe za medalju. Očigledno je da fali lder u bazenu, kakav je bio na primjer Aleksandar Ivović, fale i ,,bombe“ od šuteva koji bi razdrmali tim, a protivnika doveli do manjka samopouzdanja. Nedostajalo je i više koncentracije u, konkretno, porazima od Grčke i Italije, i to u defanzivi. Laki golovi, kada su snage izjednačene u bazenu, bili su kobni, a i vidjelo se koliko je teško braniti nešto
protiv fizički snažnijih i spremnijih ekipa. Samo od grčkih reprezentativaca, do poluvremana, naš tim je primio tri gola iz kontranapada! Svježine je falilo, vjerovatno i zbog same završnice, ali zbog čega su u ovom segmentu igre Italijani, Grci ili Španci bili na visokom nivou?
Zbog čega Crna Gora ne može da drži isti ritam od prvog minuta? Koliko se još pitanja nametnulo nakon završenog šampionata Evrope! I ono najvažnije: da li će imati dovoljno vremena da se oporave i prikupe novu energiju za san svih generacija – a to je ušešće na Olimpijskim igrama.
– Od 22. januara ćemo krenuti sa punim radom, znači imaćemo neke dvije sedmice treninga do prve utakmice u Dohi. Biće još nekoliko igrača na spisku koji su radili u Herceg Novom dok smo bili na Evropskom prvenstvu.
Do uspjeha se ne dolazi preko noći, niko nema čarobni štapić, ali dugo je naš nacionalni tim na okupu i preduge su godine iščekivanja da će se od jednog do drugog takmičenja stvari popravljati. Jedna ili dvije pobjede protiv velikana ne znači da je put otvoren za velike stvari. Crna Gora u ovom sportu ide korak naprijed, korak nazad, što bi moglo da se promijeni pod uslovom da se na SP osvoji medalja. Plasman na Olimpijske igre ne bi ni smio da se dovodi u pitanje.
– Naša grupa je najteža, to smo već znali i kada smo imali meč sa Rumunijom. Pobjeda nas je vodila u tu grupu, ali mislim da je to taj put i da probamo da pobijedimo sve što možemo. Biće teško, pripremićemo se za grupu koja je kao finale ili kao četvrtfinale jer je svaki meč pitanje, možemo li vizirati pasoš za Olimpijske igre – zaključio je Gojković.
/Ana Marković – Pobjeda/
