U Salima na Dugom otoku odavno postoji maleni škver u kojem rade kalafati čiji su očevi i djedovi zanat izučili u Betini.
Svaki otok ima jednu ovakvu uvalu s malim škverom. Posla ima uvijek, i tako već generacijama, jer je ovo malo brodogradilište ispostava betinske drevne brodograditeljske vještine, piše HRT.
“Nije imao tko odavde, male brodiće servisirati, popravljati, graditi. Na naputak Petra Lorinija moj je djed otišao učiti zanat u Betinu kod majstora Mate Filipija. Oženio se njegovom najstarijom kćeri i s njom dobio dijete” – govori Ivan Mihić, brodograditelj.
Do 1923-će na tom je mjestu već katnica, a rodilo se i muške i ženske djece.
“Moji ujaci i stričevi su išli po cijelome svijetu. I u Švedskoj i u Americi i u Venezueli smo bili. Tamo smo imali brodogradilište” – sjeća se Ivan.
Svima su im ostali specijalnost drveni brodovi.
“Ovako ti je to. Ljudi koji imaju plastični brodi, oni se voze po moru, zavežu barku i što prije izlaze iz nje van. Dođu doma, onda se svađaju sa ženom, ne znaju što se dogodilo. Sitne vibracije u plastici uništavaju njihove nerve. Drveni brod pleše valcer na moru, a ovaj plastični pleše tvist i tebe to ubije. Ne znaš što ti se dogodilo” – naglašava Ivan.
Zbog svega toga znalci upravo ovdje dovoze svoje drvene brodove na popravak.
“Ja sam uživao u njemu. Kao da sam u najboljem apartmanu” – govori Nedo Bonja, svjetski prvak 1985. – 1989. u udičarenju.
Mjesto je ovo kakvih još ima po našim otocima, skrivenih dragulja otpornih na promjene, pozornica sretnih i bezbrižnih djetinjstva.
Ovdje možete pogledati i video reportažu.
