Suhozidna gradnja, tradicija stanovništva Dalmacije i Istre koje je od kamenja gradilo na hiljade kilometara zidova, ograda, kućica i raznih kamenih građevina, sada je i trajno zaštićena kao kulturno dobro RH.
– Umijeće suhozidne gradnje (gradnje „usuho“) umijeće je izrade konstrukcija od kamena bez upotrebe vezivnog materijala. U užem smislu odnosi se na zidanje lomljenim kamenom s minimumom obrade ili bez obrade, a kao širi pojam može obuhvatiti i polaganje kamenih opločenja i pokrova, zatim gradnju inženjerskih građevina klesanim kamenom bez upotrebe veziva, te izradu gabiona.
Ovim se umijećem čovjek na jadransko-dinarskom području Hrvatske služi od prapovijesti do danas – objašnjenje je pojma u registru kulturnih dobara na stranicama Ministarstva kulture.
Korak dalje
Iako slovo na papiru ne znači puno, ako ga se primijeni i podrži u praksi, ovo priznanje ipak će pomoći boljoj recepciji ove tradicionalne gradnje u javnosti, smatraju u Udruzi “Dragodid” koja se bavi zaštitom i obnovom suhozida. Štoviše, idu i korak dalje, pa je pred njima ambicija da suhozid uđe u registar UNESCO-a.
– Preko naše web i Facebook stranice prikupljamo kontakte suhozidara, udruga i ostalih s kojima smo sami surađivali, a do sada smo prikupili kontakte 98 fizičkih i 19 pravnih osoba, što je puno. Zaista možemo samo jako zahvaliti svima na suradnji, i imat ćemo što pokazati na sljedećem sastanku oko UNESCO-ove nominacije – kažu iz udruge uz napomenu da među suhozidarima ima i mlađih osoba, što je prilično optimistično za opstanak ove vještine. Također, sve više je zanimanja pojedinaca za obnovu i uređenje kuća sa suhozidnom tehnikom, a i europski projekti daju poticaje za obnovu suhozida u ruralnim sredinama.
Uvjet opstanka
Vijest o trajnoj zaštiti suhozidne gradnje obradovala je i dr. Luciju Puljak, ravnateljicu osnovne škole u Pučišćima i predsjednicu Udruge za otočni razvoj “Brač” koja već dugi niz godina predano radi na zaštiti od devastacije bračkih gomila, gradina, pristava, kolovaja, kogula, kućica, bunjica, krovišta, svega, dakle, napravljenog suhozidnim načinom gradnje na otoku.
– Smatram to nemjerljivim doprinosom zaštiti, ne samo baštine nego svekolikog mediteranskog identiteta. Iako se čini tek slovo na papiru, to će pridonijeti kolektivnoj svijesti o nužnosti očuvanja naše baštine. No ako mi ne nastavimo na tome raditi, onda papiri ne znače ništa. A što se Brača tiče, suhozid je bio i ostao prirodni uvjet opstanka. Samo to još ne znamo. Nadam se da će nam ovaj događaj pomoći da to osvijestimo, a možebitna UNESCO-ova lista pomoći da štogod i učinimo jer će se onda donijeti propisi da se suhozidi ne mogu rušiti nego samo obnavljati – kazala je dr. Puljak.
Inače, ona je glavni “krivac” što njezini učenici kroz nastavu i praksu istražuju suhozidnu baštinu svojih predaka, a sve to rezultiralo je međunarodnim seminarom o suhozidu kao turističkoj atrakciji na Braču, te objavom niza publikacija među kojima fotomonografijom “Iliri na otoku Braču” te “Brački suhozidi”.
