Pored adrenalinskog uspona na Terzin Bogaz, bila je ovo prilika i da u podnožju, ležeći u travi na Velikoj Previji, kroz rascvalo planinsko cvijeće uživaju u jedinstvenom pogledu na lednik u Velikoj Kalici
Ljepota planine bolje se osvješćuje kad je gledate iz dva aspekta: iz doline, iz podnožja u kome poniče, odakle se vidi visina na kojoj ona stoluje i sa vrha gdje odozgo sa kamenog špica gledate sve gorostase ukrug. Takvu priliku imala je grupa planinara PK “Vjeverica” Kotor, pridruženih planinarkama iz PD “Subra” Herceg Novi, koja je nedavno (6.jul) uživala u čarima durmitorskih staza– izlaskom na Terzin Bogaz (2303m). Neprohodan put, ždrijelo, tjesnac, neke su od riječi kojima se objašnjava narodni izraz “bogaz”, a kako to zaista izgleda, može se doživjeti i kada se dođe na sedlo Velika Previja (2145m) između Terzinog Bogaza i grebenskog vrha Međed (2287m), pa se odatle sajlama ispenje uz strme litice dužine oko 300 metara. Taj dio staze je najzahtjevniji.
Do Žabljaka je 160 kilometara od Kotora i treba vam oko dva sata i 40 minutra da dođete do tog odredišta. Da bi doživljaj bio potpun i da bi utisci mogli lijepo da slegnu, poželjno je da obezbijedite bar dva dana za uspon, još bolje tri, za što treba da obezbijedite noćenje. Staza sa usponom na Terzin Bogaz duga oko 15km uz 950m visinske, kreće iz Nacionalnog parka Durmitor, sa obale Crnog jezera. kategorisana je kao srednje teška i za nju je potrebna dobra kondicija, s obzirom da se intenzivno hoda oko 8 ura.
Trasa najprije vodi kroz šumu, onda se polako uspinje kamenitim putem kroz masiv Durmitora do klanca Velika Kalica, na čijem se kraju dolazi do alpinističkog bivaka, poviše koga, na strmini ispod planine Šljeme (2455m) leži mali ledenjak Debeli Namet.
Alpinisti iz Beograda obnovili bivak
Planinari iz Boke Kotorske imali su lijepu priliku da kod bivaka sretnu grupu vrijednih članova Alpinističkog odseka Planinarskog saveza Beograda, koji su nekoliko dana proveli u renoviranju bivaka, u čijoj su izgradnji 1974. godine i učestvovali njihovi prethodnici. Oni prate stanje bivaka građenog od drveta i obloženog limom, te ga prema potrebi obnavljaju, tako što zadržavaju njegov prvobitni izgled. Ovom prilikom su od Žabljaka do bivaka na leđima iznijeli material za popravku, te uz druženje i rad učinili da bivak spolja zablista u jarkovcrvenoj boji, a unutra da drveni enterijer zamiriše svježim lakom.
-Bivak povremeno mora da se prefarba i rekonstruiše zbog vremenskih uticaja, a i ljudi se nemarno ponašaju – zatekli smo odvaljena vrata, pucano je kroz bivak, to je čista bahatost. Onda mi menjamo delove, farbamo vrata, menjamo dušeke, šta god treba, da to bude funkcionalno, objasnio nam je Radoslav Milojević, koji je 40 godina član Alpinističkog odseka Beograda.
U nastavku puta od bivaka uspon ide do podnožja Terzinog Bogaza. U stijeni na stazi ka vrhu je uklesana pločica sa imenom jednog stranog planinara koji je ovdje izgubio život. Kao upozorenje za neodlučne. Ali, izazov osvajanja ovog vrha toliko je jak da brojni ljubitelji planine iz inostranstva neprestano pohode ove staze i izlaze na ove adrenalinske vrhove s poštovanjem i divljenjem kakve zaslužuju. Sa Terzinog Bogaza puca najatraktivniji pogled na sve okolne vrhove, među kojima su i Bandijerna (2409m), Čvorov Bogaz (2152m), Šljeme (2455)…
Oni koji kondiciono i mentalno nisu spremni za penjanje po grebenu sajlama iznad okomitih litica, ostali su u podnožju, ležeći u travi na prevoju i uživali u jedinstvenom pogledu kroz rascvalo planinsko cvijeće na lednik u Velikoj Kalici. U povratku ka dolini Lokvice, trebalo je proći kroz strmu stazu isprepletenu siparima, što je zahtijevalo spretnost i veliku pažnju.
Drugačiji doživjljaj planine kad spavaš u katunu na 1800 metara
Kroz dolinu Lokve do glavnih vrhova Durmitora vode mnoge obilježene staze, a “Vjeverice” su jednom od njih sišle do katunskog naselja, gdje su boravili planinari, dok ih je ispred jednoga dočekao Goce, planinarski vodič iz Bitole, Makedonija. Kaže da pomaže vlasniku katuna koji ovdje čuva ovce, ali je sa konjem pošao do Žabljaka da donese sokove koje na katunu prodaju umornim planinarima. Ispred kolibe su izloženi i čajevi – virak, kiprovina, majčina dušica mješavina za pluća.
-Pomožem ljudima u katunu Lokvice, već treće ljeto provodim na Durmitoru, koji je lijep, ali je nekad vrlo opasan i zato ovi katuni spašavaju planinare. Solidarnost odlikuje sve ljude koji vole planinu. Volim ovo mjesto, drugačiji je doživjljaj planine kad spavaš na 1800 metara, a drugačije kad ideš iz Žabjaka. Imam ture sa Žabjaka, a kad sam slobodan berem ljekovito bilje, kaže Goce.
Ova tura bila je samo jedan mali “prozor” na velelepni Durmitor, koji svojim brojnim vrhovima i grebenima pruža bezbroj fantastičnih mogućnosti za uživanje ljudima različite kondicione spremnosti.
Podsjetnik na tekovine alpinizma
Rastkov bivak otvoren je 7. jula 1974. godine, nakon dvije godine izgradnje u kojoj su učestvovali alpinisti iz Podgorice, Nikšića, Mojkovca, Pljevalja i Beograda, uz pomoć JNA garnizona sa Žabljaka. Posvećen je dr. Rastku Stojanoviću, dugogodišnjem načelniku Alpinističkog odseka Beograda, koji je do 1972. godine na ovom mjestu odškolovao generacije alpinista.
/M.D.P./
/Foto: Ž.O. i M.D.P./
