“Sve to se skroz prožima nekako, nema tu neke granice – radim s ljubavlju, a oni me podržavaju na svoj način – od srca, sve za pet”, kaže akademska slikarka čija je izložba otvorena u kotorskoj Gradskoj galeriji.
Posao slikara je težak, ali postoji i teži – biti roditelj, primjećuje galerista Milenko Premović, govoreći o umjetnici Eleonori Apollonio Kocka, čija je izložba „Likovi i priče“, otvorena u četvrtak u Gradskoj galeriji Kotor, posvećena njenoj ćerci Aneti i suprugu Goranu. U postavci su 29 crteža i slika na kojima preovlađuju likovi i figure njenih najmilijih, u raznim situacijama, pozama, u zanimljivim okruženjima. Radila je uglavnom u kombinovanoj tehnici, koristeći razne olovke, akvarel, pastel, temperne boje, a tu su i nekoliko kolaž, sa toniranim papirom.
Likovi, koje je i prisutnima bilo lako prepoznati, a koji su lično bili prisutni među publikom na otvaranju izložbe, pričaju svoju umjetničku priču kroz vješti crtež, liniju, boju i lijepo osmišljenu kompoziciju autorke. Kćerkin lik raspoznaje se u “Djevojčici u crvenoj dukserici”, u “Izmišljanju”, “Gledanju u tablet”, pa i u “Likovima iz šume”.
-Polazim od likova koji su rađeni po modelu, da bih nekakvim spontanim intuitivnim putem promijenila te likove da oni ne budu više vjerni onome ko pozira i onda se tu desi nekakva priča. To ja ne umijem da prenesem riječima, da znam, ne bih slikala, nego bih pričala. A ako ne vidite tu priču, onda nisam uspjela u tome što sam htjela slikom da kažem, kaže umjetnica za Boka News. Ona je stvaralaštvom povezala svoj privatni život, svoju ulogu majke, supruge sa profesijom slikarke – kćerka i suprug ujedno su i njeni modeli, koji tu ulogu sa zadovoljstvom prihvataju.
– Sve to se skroz prožima nekako, nema tu neke granice. Ja to radim s ljubavlju, oni me podržavaju na svoj način i to rade od srca, sve za pet, dodaje Apollonio-Kocka.
U ranijim likovnim opusima bavila se dosta pejzažom i to onim vezanim za Boku Kotorsku, dok na ovim radovima tu i tamo vidimo po neki urbani pejzaž kao pozadinu koja pojašnjava priču lika u prvom planu. Primjer su slike “Autobusko stajalište” i “Napuštena građevina”. Eleonora kaže da Boka jeste inspirativna, ali da ona nije tip koji se vezuje za rodno mjesto, te da nju inspiriše sva ljepota prirode, arhitekture, ljudi.
Na pitanje kako živi jedan vizualni umjetnik u Kotoru, Eleonora odgovara da to zavisi od toga kako se ko snađe i koliko je ko dobar u tome.
– Od ovoga čime se profesionalno bavim trenutno malo prihodujem , ali ne živim samo od svog rada. Kombinujem sa nekim drugim poslovima, kaže umjetnica.
Ljubitelji slika tananog, nježnog senzibiliteta, koji odlikuje Eleonoru Apollonio Kocka imaju priliku da pogledaju njene radove u Gradskoj galeriji do 15. novembra.
BOKS: Virtuoznist čiste duše
„Čista, topla emocija, iskrenost i spontanost izraza, dječja nevinost a istovremeno zavidna likovna vještina je ono što karakteriše Eleonorine radove. U njenim površinama i linijama ogleda se spoj čiste duše i virtuoznosti. Prepoznatljivi motivi koje bira vode nas u drugu dimenziju, u neki poznati, a opet novi prostor gdje se prepliću svjetovi: ovaj ovozemaljski i onaj suptilni samo dušom vidljiv“, utisak je slikarke Verice Bulatović- Filipović o tome kako ona doživljava Eleonorino stvaralaštvo. Uz citate utisaka još nekoliko likovnih umjetnika, štampan je u pratećem katalogu.
M.D.P.
