“Za mene su moje knjige život, nakon osam unuka, dvije praunuke i troje djece, moje najveće bogatstvo. Živim i pišem u želji da ostavim tragove, ne svoje, nego Novljanina koji je bio zaljubljen u grad koji mu je san i dom”, kaže istoričar umjetnosti professor Lazar Seferović koji je za štampu priredio njegovu petnaestu knjigu “Znameniti I ugledni Novljani I Novljanke _ u svijetu istorije, culture, umjetnosti, nauke, medicine, filma, medija, turizma, mode, sporta… Knjiga koju je posvetio supruzi Tatjani i otporu protiv pandemije korona virusa, trebalo bi da bude promovisana krajem jula u Herceg Novom.
Knjiga bi se mogla okarakterisati I kao nastavak prethodne dvije Seferovićeve publikacije u kojima je predstavio znamenite Novljane i Novljanke, iz oblasti književnosti hortikulture, filma, pozorišta, fotografije, a rađena je u koautorstvu sa njegovim unukom Matejom Pašeta.
“Od sveca i pape do pop i rock zvijezde” je knjiga u kojoj je Seferović čitalačku javnost upoznao sa 34 Novljanina koja su u tom gradu rodjeni, vuku korijene iz njega ili su veoma dugo živjeli i stvarali u ovom dijelu Boke Kotorske. Autor je pišući o tim ljudima odslikao i kulturno političke prilike u vremenu od polovine 16 vijeka, kada je rodjen papa Sikst V – porijeklom iz Bjelskih Kruševica – do naših dana I rok zvijezde Ramba Amadeusa ( Antonija Pušića)
U osvit 21.vijeka ženama je posvetio knjigu Znamenite Novljanke , koja je inspirativno uticala da napiše I posljednju knjigu.
“Tragajući za vrijednostima koje su Novljanke sačuvale kroz svoju samosvojnost, identitet, stvaralaštvo i pregnuće, opredijelio sam se za ovakav izbor. Želio sam očuvati njihov duh i vrijeme prošlo i sadašnje u kojima su dale i daju najbolji dio sebe u sferi kulture, umjetnosti, nauke i sporta, ne izostavljajući dimenzije sveobuhvatnosti integriteta svake ličnosti ponaosob”, objasnio je Seferović.
Lazar Seferović je je rodjen u Zelenici kod Herceg Novog. Srednju muzičku školu završio je u Kotoru, a Filozofski fakultet , povijest umjetnosti i italijanski jezik, u Zagrebu. Bio je profesor u Gimnaziji i Umjetničkoj školi u Herceg Novom. Radio je u turizmu kao Predsjednik Turističkog saveza Herceg Novog, Boke Kotorske i Crne Gore. Jedan je od utemeljivača Praznika mimoze, jugoslovenskog festivala Dani muzike , ansambla Bokelji i Društva istoričara umjetnosti Crne Gore. Bio je član Festivalskog savjeta Dubrovačkih ljetnjih igara, Cetnjskog bijenala i Komiteta Evropskih karnevalskih gradova. Skoro deceniju bio je glavni urednik zbornika iz nauke, kulture i umjetnosti »Boka« . Izmedju ostalih priznanja dobitnik je Oktobarske nagrade Herceg Novog.
Utemeljio je ansambl “Bokelji”, festivale: ”Praznik mimoze”, “Dani muzike”; Ekološko društvo Boke Kotorske, Udruženje istoričara umjetnosti Crne Gore. Bio je član Festivalskog savjeta Dubrovačkih ljetnih igara i Cetinjskog Bijenala, muzički urednik u Radio Titogradu.
Autor je knjiga : Umjetničko blago Herceg Novog , Herceg Novi – 22 sage o kulturnom blagu, “Od sveca i pape do pop i rock zvijezde” , Znamenite Novljanke, “Tragom čudesnih žena u Boki Kotorskoj Likovno nebo iznad Herceg Novog , Herceg Novi grad monumentalnih tvrđava, Monogafija o Bokeljima koju je radio sa bratom Dušanom, “Tomo Katuric –zlatni filatelista koji je osvojio svijet”, Manastir Savina , Bokeška priča u 155 slika o mladosti Sv.Leopolda iz Herceg Novog – San mladog Bogdana Mandića
Bokelji su moja tužna priča
U Seferovićevom opusu posebno mjesto zauzima monografija “Bokeška saga o ansamblu Bokelji” koju je napisao sa bratom Dušanom. Monografija je sastavljena od deset priča, 240 fotografija i dvadesetak faksimila i notnih zapisa.
Za 35 godina rada Bokelji, koji su njegovali izvorne pjesme iz Boke i Crne Gore, imali su preko 1.200 nastupa u zemlji i inostranstvu, 19 emisija i 400 nastupa na televiziji. Nastupali su i na Interteleviziji i pred poznatim ličnostima, među kojima je bio i Josip Broz Tito . Poseban doprinos dali su afirmaciji “Praznika mi mimoza”.
“Bokelji su tužna moja priča jer sam poslednji živi član ansambla.Obišli smo pola Evrope , a ja danas samujem i tužim za njima. Bili su to dani velikog prijateljstva i ljubavi. Moj brat Dušan sa kojim sam pisao Monografiju bio je emotivniji od mene i pisao je pjesme , on je autor melodije Zeleničke tihe vale i Ima jedan grad na moru. To su lijepe uspomene i sjećanja na susrete sa velikim ljudima”.
Zašto knjige piše i ćirilicom i latinicom
“U Boki se, od pamtivijeka, oba se pisma tretiraju ravnopravno. I starija literatura napisana je dvojezično. Iz poštovanja prema stanovnicima Boke zadržali smo tu praksu I u mojim knjigama uglavnom koristim I latinicu I ćirilicu”, navodi profesor Seferović.
