Opšti društveni progres često nije u saglasnosti sa potrebom očuvanja životne sredine i ove interese nije uvijek moguće pomiriti. Međutim, sigurno je da postoje brojni primjeri kada su na raspolaganju kompromisna rješenja koja su istovremeno u funkciji napretka, a na okruženje utiču minimalno.
Čini se da u ove slučajeve spada namjera premošćavanja bokokotorskog zaliva koji Vlada želi da realizuje na način koji je kritikovan od strane UNESCO-a i koji prijeti da Kotor skine sa Liste svjetske prirodne i kulturne baštine.
“Boki Kotorskoj i njenom prirodnom i kulturnom naslijeđu prijeti devastacija i uklanjanje sa UNESCO-ve Liste svjetske prirodne i kulturne baštine”, rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) potpredsjednik opštine Kotor Branko Nedović.
“To je nedvosmisleno rečeno na sjednicama Komiteta UNESCO-a, a i u dokumentima koja su upućena Vladi Crne Gore i Opštini Kotor. Jasno je rečeno da bi devastacija prostora gradnjom mosta na Verigama značila skidanje Kotora sa Liste univerzalne svjetske baštine. Stručnjaci UNESCO-a su nam rekli da je to preporuka i da odluka pripada Vladi Crne Gore. Moramo donijeti pravu odluku da ne bi ‘pucali sebi u nogu’ “, rekao je Nedović.
Verige su oko 250 metara širok dio bokokotorskog zaliva koji spaja Tivatski, Risanski i Kotorski zaliv kojim sada saobraća trajekt između Kamenara i Lepetana.
Prema dosadašnjim ocjenama UNESCO-a, izgradnja mosta na ovoj lokaciji bi definitivno značio isključivanje Kotora iz svjetske kulturne i prirodne baštine. Međutim, most nije jedina prijetnja.
Neizvjesnu poziciju Kotora na ovoj listi su, prije svega, izazvale nekontrolisana gradnja i devastacija kulturnog naslijeđa.
UNESCO je prošle godine usvojio mjere za očuvanje Kotora na Listi zaštićenog naslijeđa, nakon čega je Vlada Crne Gore usvojila akcioni plan.
Milica Nikolić iz Nacionalne komisije za saradnju sa UNESCO-om je tada rekla da je od 12 mjera tog plana najhitnije usvajanje HIA dokumenta (Procjena uticaja na kulturno i prirodno naslijeđe).
Nikolić odgovara na pitanje – šta je u međuvremenu urađeno i kolika je sada, u odnosu na prošlu godinu, prijetnja statusu Kotora kao dijelu svjetske baštine: “Usvojeni su ključni dokumenti, moratorijum – prvo je stavljena van snage planska dokumentacija što ne važi samo za urbanističke planove Perasta i Stari grad jer je HIA procijenila da su oni u redu i da se tu nijesu desile značajne promjene”.
Nikolić ističe da se sada čekaju “smjernice UNESCO-a za dalje postupanje”.
“Ono što imamo kao nezvaničnu informaciju je da je situacija značajno bolja nego prošle godine u ovo vrijeme”, dodaje Milica Nikolić.
Ocjena situacije boljom od prošlogodišnje se, međutim, odnosi na postojeće stanje, ali prijetnju očuvanju Kotora kao dijela svjetske kulturne i prirodne baštine predstavljaju i projekti koji još ne postoje.
Milica Nikolić navodi da će se definitivna odluka donijeti kada bude poznat stav ove agencije Ujedinjenih nacija.
“Do sada su odluke Komiteta bile u odnosu na projekat mosta ali je taj projekat dodatno analiziran kroz HIA dokument. Između svih ostalih strateških projekata koji se planiraju za budućnost, tretirano je i pitanje Veriga. Pošto je taj dokument na razmatranju u UNESCO-u, mi sada ne možemo da se konkretno izjasnimo o tom projektu. Tek nakon dobijanja mišljenja UNESCO-a imaćemo konkretan stav”, riječi su Milice Nikolić.
Vlada Crne Gore do sada nije pokazala naročit senzibilitet za traženje optimalnih rješenja koja bi uvažavala ekonomske društvene interese, ali i potrebu za očuvanjem kulturnog naslijeđa i što manjim uticajem na životnu sredinu.
Najdrastičniji primjeri su bili projekat četiri hidro-elektrane na Morači i hidroelektrana Buk-Bijela čija bi akumulacija potopila kanjon rijeke Tare, a koja nije realizovana upravo nakon intervencije UNESCO-a.
Potpredsjednik Opštine Kotor Branko Nedović kaže da je alternativno rješenje za most na Verigama takozvani Kumborski prelaz.
“Moguće je saobraćajnicu od Lastve Grbaljske dovesti do Kumborskog tjesnaca i tamo napraviti most. Time bi ovaj zaštićeni prostor bio oslobođen negativnog uticaja, saobraćajno bi se povezao prostor Grblja i Luštice, izvršila bi se disperzija gradnje sa zalivskog dijela na taj prostor. Tih 12 kilometara obale je bezvodan prostor, pa bi se u ‘trup’ puta mogla postaviti infrastruktura za vodovod, elektronapajanje, telekomunikacije i ostalo. Tako bi se, u smislu ravnomjernog i regionalnog razvoja, postiglo mnogo više”, tvrdi Nedović.
/E.K./
