Za razliku od prethodnih ostvarenja, u kojima je “samo slikom pričao”, u ovom filmu Perović je “dozvolio” svojim junacima da progovore i da im se čuje glas.
Junaci i junakinje dugometražnog dokumentarnog filma “Ova dobra zemlja” autora Vladimira Perovića, njih petnaestoro iz četrnaest visokoplaninskih predjela Crne Gore, od Kotora do Pljevalja, progovorili su o univerzalnim ljudskim temama i svojom mudrošću osvojili publiku u sali Kina Boka u Kotoru, gdje je ovo ostvarenje prikazano u sklopu revije višestruko nagrađivanih dokumentarnih filmova “DOC DOK”. Svaki junak/junakinja, svojevrsni rijetki ljudski dragulji, predstavljeni su kroz filmski portret, u sklopu prirodne i kulturne sredine u kojoj žive. i svakom od njih u sklopu cjeline posvećen je poseban dio sa nazivom, koji oslikava njihov karakter i sudbinu- Čoek, Sloboda, Zavjet, Zajednica, Sloboda, Braća, Tišina, Tajna, Planinac, Žena- slava, Učitelj, Vrh, Visina, Gruda…Za razliku od prethodnih Perovićevih ostvarenja, u kojima je “samo slikom pričao”, u ovom filmu “dozvolio je” svojim junacima da progovore i da im se čuje glas.
Potsjećajući na staru izreku: “U Bosni nemoj da zapjevaš, u Srbiji nemoj da zaigraš, u Makedoniji nemoj ni da zaigraš ni da zapjevaš”, Vlado Perović je dodao: “U Crnoj Gori nemoj ni da progovoriš, zato što će te nadgovoriti i posljednji seljak iz posljednje zabiti”, pri čemu epitet “posljednji seljak” ne znači ništa pogrdno, nego samo izolovanost i udaljenost od nekih civilizacijskih tokova i informacija. Ističe svoje oduševljenje bistrinom duha ljudi koji su dio ove filmske priče.
-Ta rječitost tih ljudi, ta misaonost, ta čistota zbora, misli i djela koje sam susretao radeći cio život po terenu, mene je fascinirala, opčinila i zato sam i smislio da pravim ovaj film, a da budem iskren, priznaću vam, smislio sam ga i zato što u neke dijelove Crne Gore nisam zalazio, pa hajde da sada iskoristimo dvije koristi: jedna- praviti film, a druga- upoznati te krajeve koji su mi nedostajali. Nadam se da je ovaj moj film jedna vizuelna oda ljudima planine, ističe višestruko nagrađivani autor.
Ljude, čije je portrete prikazao, ne posmatra samo kao konkretne ličnosti konkretnog vremena sa konkretnih mjesta i sa konkretnim pričama, razmišljanjima o životu, o svemu, od praktičnih dnevnih stvari do Univerzuma, nego ih posmatra, kaže, kao ljude okrenute vječnosti.
-Posmatram ih kao nešto više od ličnosti koje susrećemo, oni su karakteri i oni ostaju kao dramsko tkivo, materijal za promišljanje, kako za literate, filmadžije, tako i za antropologe, sociologe, psihologe itd, kaže Perović.
Jedna od njegovih želja je bila da bar jednog od tih junaka sučeli sa beskrajem prostora, misleći na Podlovćenski kraj – Dolove, ali uz pomoć Božidara Proročića je došao do sela Majstori, sa čijih Koložunjskih greda puca fantastičan pogled “do Italije”. Takođe je želio i da bar jedna od junakinja filma bude žena sa starinskim pletenicama. Obije ove želje je ostvario kada je u Majstorima upoznao “jednu od najdivnijih žena”, šesnu osamdesetogodišnjakinju Iku Kustudiju, čija priča u filmu nosi naziv “Zavjet”.
Dio sveukupnog bića ovdašnjih ljudi odražava se i kroz lik jednog od junaka, koji iznosi mizoginične stavove, možda za mnoge neprihvatljive, ali autorski tim se “nije igrao cenzure”. Perović je nastojao da u filmu objedini tri stvari: likove, portrete predivnih ljudi, “portrete” prirode” i glas ljudi.
Kroz portrete ljudi želio je da pokaže njihovu autentičnost, čistotu, jednostavnost, prirodnost, a portretima prirode ističe savršeno jedinstvo ljudi sa njom, “kao da oni nju tvore, kao da ona tvori njih, kao da jedno iz drugoga proizilaze”; svaki od 15 junaka/kinja u 14 visokoplaninskih predjela Crne Gore, dobio je priliku da nešto kaže, razmišljajući o temama od svakodnevice do vječnosti.
-Kad se sve sabere, dobijamo jedan zbir, jednu plemenitu hrpu misli, osjećanja i slika, koja iskazuje biće ovdašnjeg brdskog čovjeka, kaže autor i dodaje da smo svi mi negdje u duši vezani uz ova brda, bilo da im odlazimo u pohode ili smo potekli iz njih.
Ova projekcija je, dodaje Perović, mala zahvalnost damama iz Sekretarijata za kulturu Opštine Kotor, koje su podržale kreativni tim u trenucima kada je to zaista bilo neophodno.
Autor filma je izrazio je uzbuđenje što, sudeći po ispunjenoj sali Kina Boka, interesovanje za ono što on i njegova ekipa stvaraju, ne jenjava, a sa druge strane, svoje zadovoljstvo i oduševljenje publika je potvrdila nakon projekcije filma i kroz živi razgovor sa njim i sa izvršnom producentkinjom Jelenom Božović. Projekciju su ispratili i neki od junaka dokumentarca, među njima je bio i Kotoranin koji voli da sam pohodi planine, dok je svoje prisustvo potvrdio i Momo Jovanović, čijim su se sirom, medom i rakijom počastili svi koji su to željeli.
Film “Ova dobra zemlja” laureat je Nagrade za najbolji regionalni dokumentarac i Nagrade publike na Underhill festivalu u Podgorici, kao i Nagrade publike na Balkan Film Festivalu u Montevideu.
Prethodne večeri u okviru revije prikazan je dokumentarac “Umir krvi” Zdravka Velimirovića, nagrađen Zlatnom medaljom na Jugoslovenskom festivalu dokumentarnog filma 1972. godine i Specijalnom nagradom Festivala u Lajpcigu, a bio je i zvanični jugoslovenski kandidat za Nagradu Oskar.
/M.D.P./
