„Ovaj brod ne pravim ja, već ga prave geni i krv mojih predaka zadojena morem!“- ovako Miloš Knežić, pomorac i svojevrsni „renesansni čovjek“ iz Budve objašnjava svoj najnoviji neouobičajeni poduhvat.
Preko 500 dana i noći mukotrpnog rada u njegovoj stolarskoj radionici na Jazu, odvih dana svoj puni oblik dobija na gatovima AD Marina u Baru, gdje na vezu u blizini ribarskih koča, nastaje nešto za čime se već okreću pogledi svih posjetilaca koji kroče u marinu grada pod Volujicom. Miloš i njegova ekipa ovdje vrijedno od sredine avgusta, djelovima koje su unapred izradili na Jazu, potpuno mijenjaju izgled jednog klasičnog turističkog dvojarbolnog drvenog jedrenjaka – guleta građenog 1986. u Turskoj. „Sveti Stefan“, gulet dugačak 30 metara od 85 bruto-tona, u Baru se polako pretvara u nešto što u ovim krajevima nije viđeno već preko 350 godina – imitaciju srednjevjekovnog velikog prekookeanskog trojarbolnog jedrenjaka tipa galeon.
„Crnoj Gori je turizam glavna privredna grana, a turizmu treba atrakcija. Ovako nešto nema nigdje na istočnoj obali Jadrana. U Hrvatskoj je prije nekoliko godina urađena replika srednjevjekovnog jedrenjaka tipa karaka dugog 30 metara, ali je karaka sama po sebi bila više trgovački i teretni, nego ratni brod. Galeon je prije svega bio ratni brod i nosio je više jedara od karake, a ova moja replika kada bude gotova, prilično će vjerno oponašati izgled manjeg galeona kakvi su svjetskim morima vladali od sredine 16. do sredine 18.stoljeća“- priča Miloš Knežić.
On je već peta generacija porodice rodom iz Metkovića koja živi od brodova i mora, ribareći na južnom Jadranu ili praveći i popravljajući brodove, kako to već godinama Knežić radi u svom malom škveru u Lastvi Grbaljskoj. Miloš je po struci i pomorac i ribar i brodograditelj i stolar i dekorater i dizajner i animator – sve se to složilo u energičnom čovjeku koga ni porodična tragedija prije 11 godina nije spriječila u ostvarenju sna kojeg je sanjao sa pokojnim bratom Krstom Knežićem- poznatim barskim ribarom i vlasnikom koče „Špiridon“ koja je potonula u velikom nevremenu 16.februara 2007. između Bara i Ulcinja, odnoseći da sobom na dno mora kapetana Krsta i dvojicu njegovih članova posade – ribara Anđelka Prša i Rajka Bezbradicu.
„Sa pokojnim bratom sam još bio došao na ideju da zajedno napravimo ovakvu imitaciju galeona koja bi onda služila u turističke svrhe. Za to smo bili od vojske kupili jedan stari rashodovani lučki remorker da posluži kao osnova za novo plovuilo, ali nas je Krstova smrt spriječila da to i realizujemo. Dugo godina je prošlo dok se nisu „sklopile sve kockice“ i dok nisam našao perfektnog partnera za ostvarenje tog poduhvata u liku Saše Kuljače, vlasnika guleta „Sveti Stefan“ iz Budve. On je uložio svoj brod, dao mi potpunu slobodu da realizujem moje zamisli, a ja prionuo na posao i nakon više od 500 dana i noći, izradio gotovo sve djelove koje upravo montiramo na gulet i mijenjamo mu izgled u nešto vrlo slično starom španskom galeonu iz 16.vijeka.“- kaže Miloš Knežić koji na trenutak , da bi ugostio našeg novinara, prekida rad na brodu na kojem su još uviejk na sve strane razne alatke, djelovi drveta i još nemontirane opreme, šarafi, brokve, čelične sajle i limovi… „Sveti Stefan“ je još „work in pregress“ ali već dobija obrise prepoznatljive sa stranica starih knjiga o španskim pomorcima ili vremešnih holivudskih filmova o piratima koji su harali vodama Kariba i srednjeg Atlantika.
Miloš Knežić i sam ima filmsku prošlost jer se u svojoj bogatoj karijeri, dok je sedam godina živio u Rimu u Italiji, bavio i poslovima filmskog rekvizitera, kreatora i izrađivača scenografija i opreme za snimanje filmova. Dio tog bogatog iskustva u izradi filmskih kulisa koje su u studijima najvećeg italijanskog produkcijskog centra „sedme umjetnosti“ – čuvene Cinecita kod Rima, za potrebe kamere oživjele pejzaže i objekte iz raznih krajeva svijeta i iz raznih istorijskih epoha, Miloš je poslije godinama prenosio u izradu namještaja od punog drveta kojima je opremio mnoge ugostiteljske i privatne objekte u Crnoj Gori. Sada njegove ideje i iskustvo „oživljavaju“ jedan stari jedrenjak – galeon koji je dio pomorske baštine mnogih velikih evropskih nacija, prije svega Španaca koji su i „izmislili“ taj moćan jedrenjak koji se svojevremeno, razvio iz manje, sporije i tromije karake.
Knežćić je sam i autor projekta rekonstrucije klasičnog turskog jedrenjaka za kraća turistička krstrenja – guleta, u modernu repliku galeona. Osmislio je kako će na osnovi trupa broda sagrađenog krajem 20.vijeka napraviti brod koji je plovuo najmanje 350 godina ranije – kako će nadograditi impozantni pramčani kaštel, srednju palubu i za galeone tako karakteristično visoko krmeno nadgrađe – kasar. Našao je riješenje kako će dodavanjem drvenih segmenata bokova, na kojima su čak izrađena i vrata te usta cijevi topova kakvima su galeoni bili naoružani, vizuelno „podići“ bočnu liniju i nadvođe guleta i njegovu siluetu učiniti što sličnijom uzoru iz srednjevjekovne Kraljevine Španije. U maniru u kojem su i galeoni kojima su Kortez, Pizaro i ostali konkvistadiri svojevremeno pokoravali Novi Svijet i njegova materijalna bogatstva nosili nazad u Španiju, bivali ukrašeni bogatom duborezom i figurama od drveta, i Knežićev galeon je okićen ovom vrstom ukrasa. Impozantna krma sva je u duborezu sa lisnim, cvjetnim i drugim ornamentima, a ženska figura koja se nalazi u vijencu na sredini kremnog zrcala, iznad imena broda, rađena je po liku Miloševe kćeri Viktorije. Inspiracija za lice morske sirene –pulene koja će ukrasiti pramac galeona ispod njegovog pramčanog baštuna, bila je kako i sam Miloš kaže, supruga njegovog šure, dok je inspiraciju za druge djelove ukrasa na brodu poput figura anđela kao nosača dijela palubne ograde kaštela, ili lavova koji ukrašavaju ogradu na kasaru, našao u slikama i ilustracijama starih španskih jedrenjaka. O nivou osjećaja za detalje govore i dva velika ručno izrađena fenjera na luč od kovanog željeza, a koja su izrađena da bi upotpunili karakterističan izgled krme galeona, te niz drvenih bačava na plaubu i u starinskom dizajnu, kao i brojni koloturnici (bucjeli) kojima će prolaziti konopi što će regulisati jedra na galeonu. A i ona će biti usklađena sa originalom iz 16.stoljeća pa će umjesto modernih tzv. bermudskih jedara od dakrona koja su se do sada dizala uz jarbole guleta „Sveti Stefan“, na galeonu „Sveti Stefan“ biti ukupno 7 krsnih i latinskih jedara od platna, površine oko 180 kvadrata.
Naravno, brod će zadržati i svoj aktuelni pogonski motor tipa MAN snage 550 konja, ali će biti sposoban da jedri po povoljnom vjetru jer će Knežić na kobilicu dodati još oko 3.600 kilograma olovnog balasta, da njime iskompenzuje dodate težine iznad nivoa glavne palube i zadrži visok nivo stabilnosti i maritimnih sposobnosti turskog guleta. Baš da ne bi pretjeranom novom težinom na visokim pozicijama broda, poremetio njegov stabilitet, Knežić je svu nadgradnju uradio od paulonije, vrlo laganog i mekog drveta pogodnog za stolarsku obradu, a kojeg je prije ugrađivanja na brod tretirao epoksidnom smolom. Bitniji djelovi nove konstrukcije rađeni su od mahagonija, od kojeg je inače, originalno i napravljen cijeli gulet koji se rekonstruiše.
Iako se svi prethodno izrađeni djelovi novog nadgrađa i opreme „Svetog Stefana“ uklapaju i montiraju bez preinake , „kao velika Lego slagalica“, posla na brodu još ima. Za Miloša je najveći izazov kako da moderni i oštar pramac guleta „ukomponuje“ u prilično široki i pomalo tupasti oblik prove originalnog galeona na čemu se intenzivno radi. U cijelom poslu Knežiću pomaće ekipa koju čine bravar-mehaničar Senad Strujić, univerzalci Saša Miletić, Šamil Jakubov, Ljubo Vulević i Marko Ponjarac, te livac topova Fadil Muhić. Da, dobro ste pročitali – livac topova jer će galeon „Sveti Stefan“ biti naoružan sa šest replika srednjevjekovnih palubnih topova na drvenim lafetima.
„Već smo izlili četiri od planiranih šest topova i ispitali ih. Osim što će moći da služe kao svojevrsne „prangije“ koje daju samo zvučni i dimni efekat pucanja topa, ovi topovi će moći da ispale i đule: naravno, neće se to raditi, ali smo topove izradili kako bi sutra kada brod bude gotov, putnicima ali i publici sa obale, mogli da pružimo puni užitak jer planiramo da sa njime radimo i inscenacije pomorskih bitaka, napada pirata i sličnog što je atraktivno za turiste.“- objašnjava Knežić. On će biti kapetan guleta, a sa njim će na jedrenjaku ploviti još četiri „pirata“ (motorista i tri kornara) za koja se već šiju i prigodne srednjevjekovne uniforme.
Knežić kaže da im je plan da osim što će voziti turista po primorju, za njih priređuju i inscenacije motiva pomorskih bitaka i napada pirata na obalne gradove, a već su se dogovorili sa Turističkom organizacijom Budve da galeon „Sveti Stefan“ ubuduće nastupa kao dekor ili učesnik svih popularnih turističkih fešti i manifestacija koje TO priređuje.
Knežić računa da će montaža svih djelova na brodu biti gotova za petnaestak dana, nakon čega slijede prve probne vožnje, a potom i završno dokovanje i podešavanja novog-starog broda u ulozi kakvu nijedno drugo plovilou do sada na Crnogorskom primorju nije imalo. Uslijediće i zvanilna sertifikacija novog broda od strane Uprave pomosrke sigurnosti i izdavanje „Svetom Stefanu“ nove plovidbene dozvole kao komercijalnom turističkom brodu, a shodno projektnoj dokumentaciji za njegovu rekonsgtrukciju u galeon koju je Knežić već izradio.
„Mi imamo možda i najljepšu zemlju na svijetu i mislim da je, kako bi je učinili još ljepšom, boljoim i privlačnijom, opravdano biti pomalo „pozitivno lud“ i ući u ovakve za nekoga čudne i neshvatljive poduhvate. Svi mi koji možda nešto možemo ili znamo, treba da uradimo sve što je do nas jer Crna Gora zaista može biti najbolja i najljepša zemlja na svijetu, samo ako mi to hoćemo da postignemo.“- zaključuje ponosni kreator i budući kapetan našeg prvog galeona nakon 350 godina, Miloš Knežić.
