Najveća atrakcija, koja je umnogome upotpunila turističku ponudu Trebinja, od prije tri godine su barke na Trebišnjici koje se mogu iznajmiti na novoobnovljenom doku uz zidine Starog grada.
Barke, koje su Trebinjci odmila nazivali lađama, Trebišnjicom su plovile više od stotinu godina unazad i nekada ih je, prema sjećanjima starih Trebinjaca, bilo na desetine, da bi, nakon dugog niza godina, kada su gotovo nestale sa rijeke, oživjele u IPA projektu “Život na granici BiH i Crne Gore – stare staze bezvremenog nasljeđa”, koji je sprovođen u graničnim opštinama Republike Srpske i Crne Gore.
“Pored deset lađa koje je izradio iskusni trebinjski stolar Arif Čustović, obnovljen je i dok uz zidine Starog grada, tako da na ovom mjestu svi zainteresovani mogu da se prijave i iznajme lađu, ili, ako žele, da ih provoza lađar, što se pokazalo i te kako uspješnim i isplativim projektom, jer se barkama voze, ne samo turisti, već i brojni Trebinjci i Trebinjke”, kaže direktor Kulturnog centra Trebinje Miljan Vuković
Vuković dodaje da su projektom mogla da se izrade i u rijeku porinu mnogo luksuznija plovila, ali da je želja svih koji su učestvovali u realizaciji bila da se rijeci vrati njen stari sjaj i autohtonost.
Zbog što veće autentičnosti i činjenice da je među rijetkim, ako ne možda i jedini trebinjski stolar koji u glavi ima jedinstveni nacrt trebinjskih lađa, Vuković kaže da je projekat povjeren upravo Čustoviću.
Obrad Stanić, koji je radio kao skiper sedam godina, sada upravlja trebinjskim barkama iz pomenutog projekta, ali su od ove godine na rijeci i velike drvene barke u kojim vozi po desetak putnika. Kaže da se na Trebišnjici voze svi, i turisti i domicilno stanovništvo.
“Imao sam na barkama zaista različite goste, stare i mlade, tako da mi nerijetko dolaze stari Trebinjci koji su nekada imali svoje barke da ih malo želja mine i da ih ponovo povezu, ali mogu da kažem da ova plovila najviše privlače zaljubljene parove, tako da svakog mjeseca imamo barem po dvije vjeridbe na našim barkama, što nam je naročito drago”, kaže Stanić.
Napominje i to da se barke na Trebišnjici počinju iznajmljivati odmah u proljeće, te da ih, osim turista, dosta koristi i domicilno stanovništvo, što je jedinstveno iskustvo, s obzirom na to da većina Trebinjaca i Trebinjki svoj rodni grad nije imala priliku razgledati sa pozicije rijeke, a to je zaista jedinstven doživljaj.
Otkako su na rijeku isplovile barke za veći broj putnika, male se iznajmljuju samo onima koji sami veslaju, što na Trebišnjici nije neki problem i predstavlja jedinstven užitak za veslača, pored koga u barku mogu stati jedan do dva saputnika i one su, kako kaže, najprivlačnije za zaljubljene parove, za šta su, sudeći po starim razglednicama, pravljene i u vrijeme Austrougarske, čiji su oficiri u njima vozili dame.
Barke na Trebišnjici koje su služile za odmor i atrakciju plove ovom rijekom više od stotinu godina, a među poznatijim je, kako kaže trebinjski hroničar i publicista Ljubiša Anđelić, bila barka profesora trebinjske gimnazije Rajka Bokića.
“Svi mi koji smo odrasli uz Trebišnjicu naučili smo i plivati, i roniti, i veslati na ovoj rijeci, a pokojni profesor francuskog jezika Rajko Bokić svoju lađu napravio je u sopstvenom podrumu i nazvao je ‘Žoslen’”, kaže Anđelić.
