Ni sjajne predstave iz cijelog regiona, ni nobelovac Mario Vargas Ljosa koji je otvorio 29. Grad teatar čini se da nijesu uspjeli da iz ralja opšte komercijalizacije Budve otrgnu festival koji traje gotovo 30 godina.
I proteklih godina čule su se kritike o tome kako je nemoguće igrati predstave na otvorenom u starom budvanskom gradu u situaciji kada muzika i buka iz okolnih kafića dostižu vrhunac.
Da li je kultura u Budvi izgubila trku sa lakim notama, bukom i jeftinom zabavom?
Glumac Sergej Trifunović izjavio je nakon budvanske premijere predstave “Julije Cezar” u režiji Kokana Mladenovića, u kojoj tumači lik Bruta, da više neće igrati u tom gradu na crnogorskoj obali. Uz napomenu da voli Budvu, gdje ima mnogo prijatelja, Trifunović je naglasio da se crnogorska turistička prijestonica komercijalizovala, te da je umjetnost u drugom planu.
Poznati glumac je Večernjim Novostima rekao da je Budva danas grad lakih nota, muzičke buke i svakojakog vašara u kojem je “poginulo” pozorište.
Evo šta je tim povodom Trifunović izjavio crnogorskim medijima:
„Ovo je borba u neljudskim uslovima u kojima je Budva Grad teatar. Ne znam šta je u pitanju, da li neko želi da ukine festival ili nikoga više nije briga, ili ih prosto boli uvo za sve. To je uvek borba da kada se dođe u prostor da se zamole ljudi da isključe muziku kako bi smo mogli da radimo. Takođe, ovde se borimo i sa otvorenim prostorom jer ima rupa koje gutaju glas i onda moraš da se dereš kao majmun. To su sve okolnosti koje nijesu pozorišne okolnosti. Ni jedan gradska vlast koja je bila ovde ili nije bila sposobna ili nije htela to da rešava i zato sam ja još prije 15 godina rekao da više neću igrati ovde. I to je bilo tako do večeras jer su mi rekli da je ovaj prostor izmešten kod Svetog Stefana i da je malo bolje. Jeste malo bolje ali nije dovoljno“.
Trifunović smatra da bi pozorišni centar Crne Gore trebalo da bude Kotor, koji ima scene slične onima u Dubrovniku i, kako je rekao, bolju publiku.
U atmosferi koja više liči na vašar i paradu kiča kultura nema izbora nego da ustukne, kaže za RSE pozorišni i filmski kritičar Vuk Perović:
„Mislim da Budva Grad teatar nikada nije ni imao šanse u tom odnosu osim možda prvih godina postojanja kada je cijela priča pokrenuta. Prosto je na žalost, kako je to slučaj kod nas, prirodno počeo da gubi tu bitku. Tako da je zanimljivije na koji način Grad teatar uopšte opstaje danas u Budvi ovakvoj kakva je sa svim tim zabavnim, visoko komercijalnim dešavanjima koja su izuzetno daleko od kulture. Sa druge strane, čak ni to nije problem koliko je problem što ta dešavanja onemogućavaju sve više da se bilo kakvi umjetnički sadržaji održavaju bilo gdje u Budvi.“
Prije 30 godina Grad teatar je u Budvi živio kao pravi festival jer su svaki trg i svaka ulica tog grada bili kao stvoreni za održavanje predstava , književnih večeri i drugih kulturnih sadržaja.
No, stvari su se u međuvremenu drastično promijenile , kaže za naš program pozorišna rediteljka Ana Vukotić:
„Kako je Budva u međuvremenu kao grad dobila druge prioritete, postala kako oni to vole da kažu metropola turizma apsolutno je u toj utakmici izgubila umjetnost, izgubio je teatar.“
Urušavanje Budve kao grada kulture počelo je onda kada su na čelne pozicije institucija kulture počeli da dolaze ljudi po političkoj liniji, kaže Vukotić.
U slučaju Budva grad tetatra festival vode ljudi koji nemaju veze sa kulturom, ističe Vukotić:
„Taj festival ne vode profesionalci a opština Budva izdvaja milionski budžet i daje ga u ruke ljudima koji nijesu školovani za posao koji rade. Ja sam direktorka jednog festivala i prosto znam što je sve dio tog posla. Ima tu mnogo nagomilanih problema a žrtve su kultura, umjetnici ali u krajnoj liniji i publika koja izdvaja ne mali novac za programe Grad tetatra koji su uvijek posjećeni a sa druge strane ni organizatori, ni opština koja opredijeli taj novac dalje ne brinu da obezbijede uslove za održavanje festivala.“
Vuk Perović takođe je saglasan da je to što kultura gubi trku sa komercijalizacijom zapravo sistemski problem:
„Najčešće je kulturna politika u Crnoj Gori takva – bitno je da se nešto dešava, da se nešto održava a da se stvori pravi ambijent za to, stvore uslovi i svom snagom stane iza toga što se održava, to se izuzetno rijetko dešava.“
Predrag Tomović
RSE
