Doživljaj u Mačjoj pećini je bio nestvaran. Kakvu ljepotu, kakva čuda može priroda da napravi, to prosto čovjek ne može ni da zamisli, podijelio je utiske Slobodan Drašković.
Pješačka grupa “60+” koju je neformalno osnovao Slobodan Drašković je u nedjelju, 29. marta uživala u uzbudljivoj, neobičnoj pješačku turi gdje su obišli par pećina u Malesiji, iznad Tuza, na obroncima planine Suka Gruda i kanjona rijeke Cijevne. Pored odraslih, u turi su učestvovala i djeca sa roditeljima.
Objašnjavajući kako je došlo do organizovanja ove divne ture kroz ovaj “dragulj prirode”, koordinator Drašković podsjeća na intervju koji je vidio na RTCG u emisiji “Wild Beauty” o kanjonu Cijevne, u kome je saznao za vrsnog vodiča Antuna Plumaja. Prije mjesec dana sa njim je dogovorio da mu predloži rutu, kao u da prethodno zajedno prođu stazu da bi vidio koliko je prohodna i zahtjevna. Tako je ovog vikenda došlo do ostvarenja ove ture u kojoj je učestvovalo 20 ljubitelja prirode iz cijele Boke kotorske, od kojih i dvoje Danaca iz Krtola. Iznajmili su minibus, kojim su iz Radanovića stigli u Malesiju. U selu Lopari, gdje je bio start ture, dočekao ih je Antun Plumaj.
– Laganom šetnjom krenusmo prema prvoj pećini. Usput smo brali pelim i šparoge i uživali u fantastičnom pogledu na Skadarsko jezero u čijoj su pozadini kao na dlanu bili Rumija, Sutorman, Paštrovačka Gora, Lovćen, Orjen, Garač… Poslije dvije ure hodanja dođosmo do male pećine Granica, neobične prirodne tvorevine iznad sela Suka. Na divnom vidikovcu odlučismo da napravimo pauzu i sada imadosmo jednu drugu vizuru. Prekrasni pogled sa jedne strane na Skadarsko Jezero, a sa druge strane na moćne Prokletije, opisuje svoj doživljaj Drašković, istakavši osjećaj zajedništva koji boravak u prirodi rađa- uz uživanje u pogledu na ovaj divan krajolik, u pauzi su podijelili suho voće, čokoladu i poneki kolač.
Nastavili su nešto zahtjevnijim dijelom staze do Mačje pećine, gdje su stigli za oko sat pješačenja.
-Ispred ulaza poskidasmo rance, ostavismi štapove, stavismo čeone lampe na glavu i većina nas uđosmo u prvu galeriju. Dolazak do druge galerije je bio zahtjevniji, te se nakon dogovaranja jedan dio nas odlučio da ipak ide. Doživljaj je bio nestvaran. Kakvu ljepotu, kakva čuda može priroda da napravi, to prosto čovjek ne može ni da zamisli. Kao da su tu radili i stvarali najbolji svjetski vajari, oduševljeno ističe Drašković.
Nakon pećine spustili su se do sela Selište i divnog vidikovca sa pogledom na kanjon Cijevne, terasu koju je svome selu sagradio mještanin, koji je emigrirao za Ameriku.
Organizovanim prevozom dovezli su se zatim do restirana “Troja” u Tuzima, gdje su uz priganice sa sirom i medom, kafom i uz razmjenu utisaka završili turu. U večernjim satima vratili su se nazad minibusom do Radanovića, a odatle, prepuni fantastičnih utisaka, svako svome domu.
Uz zahvalnost Alenu, Jovu i Antonu na podršci, Slobodan Drašković ističe divnu grupnu sinergiju kojom su učesnici ture oplemenili ovaj nezaboravni izlet.
/M.D.P./
Foto: Grupa 60+
