Štampanjem Brošure, hercegnovsko JP Vodovod i kanalizacija, pokrenulo je interesantan način popularizacije značaja zaštite životne sredine i razumijevanja okoline u kojoj živimo.
Okupljajući kompetentne stručnjake, poznate ličnosti iz svijeta kulture i sporte i ekološke aktiviste i zaljubljenike u prirodu i dajući im prostor da prenesu svoje znanje, zapažanja, preporuke, ovo hercegnovsko preduzeće je na jedan inovativan način prišlo problematici neodgovronog ponašanja prema okolini.
Iz pomenute Brošure prenosimo integralni tekst arheologa i možda najvećeg i najpoznatijeg zaštitnika hercegnovskog zaleđa i zaljubljenika u planinu i sve njene benefite, Željka Starčevića.
HIDRONIMI NAŠEG ZALEĐA
Hidronimi su po definiciji lična imena vodnih objekata: rijeka, potoka, jezera, močvara, vrela, mora itd. U predslovenskoj hidronimiji daleko su najbrojnija imena rijeka. Zbog toga se često termin hidronim izjednačava sa imenima rijeka, što bi u slučaju našeg zaleđa značajno redukovalo brojnost hidronima, budući da su rijeke u ovom kraškom okruženju rijetka pojava. Značajno je obuhvatiti i popisati nazive potoka, izvora, pa i najskromnijih orjenskih kapavica, jer oni čuvaju slojevite podatke koji se sutra mogu iskoristiti u više naučnih oblasti. Ovi nazivi se danas gube u zonama izrazite depopulacije, te postoji velika opasnost njihovog potpunog zaboravljanja ili pogrešne ubifikacije (smještaja). U našem okruženju imamo hidronime od onih najmlađih, iz prošlog vijeka, pa sve do onih predslovenskih, čije porijeklo dobrim dijelom nije sa sigurnošću određeno.
Predslovenski hidronimi
Imena rijeka u antičkim izvorima su najčešće zabilježena u muškom rodu, što se objašnjava slaganjem u rodu sa apelativima koji znače ʻrijekaʼ u grčkom (πόταμος), odnosno latinskom (fluvius, amnis). Vremenom, pod pravilima našeg jezika, ti hidronimi dobijaju većinom ženski rod. Tako imamo Sutorinu, kao naziv i polja i same rijeke, naziv koji očito ima latinske korijene u značenju pored kule, uz kulu. Istog latinskog porijekla bi trebao biti i naziv susjednih Konavala (kanali), kraja relativno bogatog vodom, iskorišćene za snabdijevanje vodom rimskog Epidaurusa (Cavtat). Zatim, dublje u Boki, uz zidine Kotora su Gurdić (od latinskog “gurges“, što znači vrtlog ili vir) i rijeka Škurda, vjerovatno ilirske provenijencije.
Kod Risna imamo Spilu, rijeku kratkog, ali snažnog toka. Kod naziva Spila, Špilja, Spile, Špiljari i slično, moramo biti oprezniji u određivanju porijekla. Ovi nazivi neosporno pripadaju latinskom krugu, ali takođe i venecijanskom, a spila, ili špilja su riječi koji se još uvijek koriste kao italijanske posuđenice u lokalnom govoru Boke Kotorske. Osim ovih „velikih voda“, imamo i jedan izvor u Bjelskim Kruševicama intrigantnog naziva Karos voda. Mogao bi biti grčkog (vizantijskog) porijekla. Takođe, valja pomenuti i sam naziv našeg zaliva, prvobitno zabilježen u grčkoj, pa zatim i latinskoj varijanti: Sinus Rhizonicus, da bi kasnije dobio i venecijanski (Boche de Càtaro), odnosno italijanski oblik (Bocche di Cattaro).
Gučina – izvor u dvije države
Hidronimi strogo lokalnog značaja najčešće imaju relativno novija, slovenska imena. Kako se mijenja ekonomija i nastanjenog zaleđa, tako neki od njih bivaju zaboravljeni, a drugi dobijaju na značaju. U zaleđu mojdeškog zaseoka Brajevića nalazi se izvor Gučina, preko kojeg je, po priči mještana, prolazila državna granica između mletačke Boke i turske Hercegovine. Jedan točak istog izvora bio je u „Serenisimi“, a drugi u Carevini, tako da su obje strane mogle doći do vode, neophodne kako za ljude, tako i za tadašnja brojna stada. Danas je njegov značaj daleko manji.
Problematika izvora Dizdarica
Primjer dislokacije hidronima je Dizdarica (izvedeno od dizdar- zapovjednik tvrđave, odnosno grada s okruženjem), izvor koji je kaptiran još u doba dok je hercegnovsko zaleđe potpadalo pod Tursku, a odakle je kasnije Austrougarska sprovela vodovod za Kameno, kako je i potvrđeno kroz brojna pisana dokumenta. I pored toga danas Novljani Dizdaricom nazivaju kaptirani izvor dva kilometra dalji, smješten na Žlijebskoj lastvi, pa se (pogrešni) naziv proširio i na cijelu oblast, azil za pse i paraglajding uzletište. Dakle, tu je na djelu premještanje hidronima koje je počelo kroz usmenu, a sad već prelazi i na pisanu komunikaciju i dokumenta, što zbog kontadiktornosti sa ranijim zvaničnim zapisima i geografskim kartama može da izazove konfuziju. To je još jedan od argumenata da je potrebno izvršiti detaljan popis hidronima našeg zaleđa, praćen njihovom preciznom ubifikacijom.
