Nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA) očekuju od predsjednika Skupštine Crne Gore Alekse Bečića i Skupštine Opštine Herceg Novi Ivana Otovića da inicijative koje su im upućene za podizanje spomenika i proglašenje Dana sjećanja na žrtve zločina Deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica blagovremeno uvrste u dnevni red skupština kojima predsjedavaju, da bi Crna Gora tridesetogodišnjicu zločina narednog maja po prvi put zvanično obilježila.
Danas se navršava četiri mjeseca od kako smo predsjedniku Skupštine Crne Gore, Aleksi Bečiću, predali Inicijativu da se 27. maj proglasi Danom sjećanja na žrtve deportacije izbjeglica 1992. godine iz Crne Gore. Nismo dobili odgovor na ovu inicijativu. Novom predsjedniku Skupštine Opštine Herceg Novi, Ivanu Otoviću, dostavili smo 14. septembra Inicijativu za podizanje spomen obilježja žrtvama deportacije izbjeglica 1992. godine u Herceg Novom, podržavajući time i želju porodica stradalih žrtava iskazanu prije više od deset godina.
Spomenikom i Danom sjećanja Crna Gora treba da oda počast žrtvama i obezbijedi trajno podsjećanje na zločin prema izbjeglicama koji se nikada ne smije ponoviti. Očekujemo da nove vlasti, koje tvrde da su više demokratske i više posvećene ljudskim pravima od prethodnih, u okvirima svojih nadležnosti, kroz ovaj konkretan primjer doprinesu uspostavljanju kulture sjećanja.
Podsjećamo da je gospodin Bečić 27. maja ove godine objavio: “Danas, kada se navršava 29 godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, osjećamo veliku žalost zbog svega kroz šta su oni i njihovi najbliži prolazili tih nesrećnih godina na teritoriji naše države. Osuda zločina i pijetet prema žrtvama jedini je put ka zacjeljivanju rana iz prošlosti. Najmanje što možemo da učinimo jeste da se potrudimo da se takvi zločini ne zaborave, a da se slične stvari ni u naznaci nikada ne ponove.“
Istraživanje javnog mnjenja koje je HRA sprovela prije godinu dana pokazalo je da čak 82% građana Crne Gore smatra da bi mjesto svakog ratnog zločina trebalo obilježiti spomen pločom ili spomenikom žrtvama, a 73% da je za bolju budućnost neophodno njegovanje sjećanja i na događaje koje bismo svi najradije zaboravili.
Inicijative za podizanje spomenika i dan sjećanja naše organizacije su prvi put podnijele još 2011. godine zajedno sa nekadašnjim članom i predsjednikom Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandrom Zekovićem, predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i ministru kulture Branislavu Mićunoviću, kao i tadašnjem predsjedniku Skupštine Opštine Herceg-Novi, Dejanu Mandiću. Od tada smo ih ponavljali svake godine, ali do danas nijesu prihvaćene.
U maju i junu 1992. godine, najmanje 66 izbjeglica bošnjačke nacionalnosti iz Bosne i Hercegovine nezakonito je uhapšeno na teritoriji Crne Gore, a zatim isporučeno njima neprijateljskoj vojsci bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini. Samo 12 osoba deportovanih iz Crne Gore uspjelo je da preživi mučenje u koncentracionim logorima. Izbjeglice lišene slobode su, po pravilu, dovedene u Centar bezbjednosti Herceg-Novi, koji je služio kao sabirni centar, odakle su 25. maja autobusima transportovani u koncentracioni logor u Foču, odnosno 27. maja na neutvrđenu lokaciju u istočnoj Bosni, gdje su ubijeni. Još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostaci svih žrtava. Većina žrtava ovog zločina je obeštećena u parničnom postupku, dok je crnogorski sud sve optužene za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva oslobodio u krivičnom postupku, pozivajući se na to da optuženi, navodno, nisu imali potrebno svojstvo da odgovaraju za ratni zločin jer Crna Gora zvanično nije bila strana u oružanom sukobu u Bosni i Hercegovini. Pred Evropskim sudom za ljudska prava se protiv Crne Gore vodi postupak zbog nedjelotvorne istrage i procesuiranja ovog zločina.
