Posada broda M/T “Towada”, japanske brodarske kompanije NYK, u srijedu 4. decembra navečer, za vrijeme večere, primila je poziv u pomoć s indijskih ribarskih brodica koje su se našle u velikom nevremenu na Indijskom oceanu.
Odmah su krenuli u tzv. SAR (search and rescue) akciju spašavanja pod vodstvom Dubrovčanina, kapetana Pava Butijera, zapovjednika M/T “Towada”, koji navigaje “pola svoga života” i na moru je do sada proveo 22 godine, donosi Slobodna Dalmacija.
– Upravo tako, pola života sam na moru i nikada ovakvu situaciju nisam doživio. Bilo je vrlo nezgodno jer su valovi bili veliki, kako bismo rekli mi pomorci “more je uskuvalo” i puhao je jak vjetar, praćen izrazito jakom kišom, a trebalo je spasiti ljude koji su bili životno ugroženi. Dakle, mi smo plovili prema Hormuškom tjesnacu kada smo primili poziv za pomoć. Vrijeme je bilo u najboljem redu, međutim, u jednom trenutku sve se promijenilo, došla je ciklona koja nigdje nije bila najavljena. Nitko nije znao da će se vrijeme promijeniti u tili čas – kaže kapetan Pavo Butijer.
Treslo je i nas
Na području kojim je plovio M/T “Towada”, tanker dug 333 i širok 60 metara, koji može nositi više od 305 tisuća tona tereta, na otvorenom moru bilo je podosta ribarica.
– Istina, bilo ih je puno. Te su se ribarice nalazile 250-300 nautičkih milja od kraja i po takvom lošem vremenu bile su prepuštene same sebi. Ti, očigledno hrabri ribari, na tako “veliko more” usudili su se otisnuti bez pojaseva za spašavanje, “life jacketa” ili čamaca za spašavanje. Niti jedna od tih ribarica nije imala ni najosnovnija sredstva za spašavanje ljudskih života. Moram reći da je to za njih bila vrlo kritična situacija. Naravno, takvo more i vjetar ne mogu naštetiti mom brodu, koji je veliki tanker, ali moram istaknuti da smo i mi dobro osjećali “čari prirode” koja se iznenada “uznemirila”. Treslo je i naš brod, pa sada zamislite kako je bilo njima u tim malim ribaricama, govori nam zapovjednik Butijer.
Veliki problem je bila i komunikacija.
– Nitko od njih, s te tri ribarice koje smo išli spašavati, nije znao engleski jezik, odnosno nije ga znao tako dobro da bismo smo se s njim mogli sporazumjeti. Tako da su oni s ribarica pozive u pomoć slali prema jednom indijskom brodu, čija je posada nakon toga pozive u pomoć na engleskom jeziku upućivala nama. Tada smo doznali da su ribari vrlo blizu odluke da napuste svoje brodice, odnosno da skoče u more. U takvim okolnostima njihova smrt bi bila vrlo izgledna – uvjeren je dubrovački kapetan. Ipak, M/T “Towada” je na vrijeme stigao do ugroženih ribara.
– Bila je strašna kiša i jak vjetar. More se “diglo” i nije zaista bilo lako ih spasiti. Iz Mumbaija, gdje se nalazi indijski Koordinacijski centar za spašavanje, dobili smo poruku o poziciji ribarica i zaputili smo se prema njima. Uspjeli smo, što zaista nije bilo lako u takvim vremenskim uvjetima, pronaći tri ribarice i približiti im se. Kada smo došli blizu, samo smo ih na jedan način mogli spasiti. Morali smo našim brodom napraviti zavjetrinu tim ribaricama. To smo i učinili, naš tanker smo bokom stavili u pravac vjetra, tako da je puhao u desnu stranu našeg broda, a lijeva strana, s koje su bile ribarice, bila je u zavjetrini. Tako ih uzburkano more nije puno valjalo – prepričava zapovjednik tankera. Nakon “stvaranja” zavjetrine trebalo je brodolomce s ribarica ukrcati na “Towadu”.
– S lijeve strane broda spustili smo buškajinu (drvene ljestve, pričvršćene konopcem, uz koje se na brod penju i peljari) i jednog po jednog ribara ukrcali na tanker. Na trima ribaricama ukupno su bila 34 ribara (na jednoj 10 ribara, a na preostale dvije po 12) i ono što je najvažnije – živi su i zdravi. Nitko od njih nije ni najmanje bio ozlijeđen u ovoj akciji spašavanja. Da nismo došli na tu poziciju, odnosno da ih nismo uspjeli naći, zbog groznih vremenskih prilika njihove bi ribarice počele tonuti za sat, dva vremena. Stigli smo u zadnji čas, ribarice su već bile do pola napunjene morem i teško je povjerovati da bi itko od njih preživio nevrijeme. Prvotno smo ih trebali odvesti u Port of Mumbai, ali su nam naknadno javili da spašene ribare odvedemo u Port of Mormugao, ističe kapetan Butijer.
Tomić, Vidović i Žampera: Hvala sv. Vlahu i sv. Dujmu
Osim našeg sugovornika, na “Towadi” plove još trojica Hrvata.
– To su Ivica Tomić iz Splita, koji je upravitelj stroja, Ivan Vidović, koji je porijeklom s Korčule, rodom iz Dubrovnika, a živi u Splitu i on je prvi časnik palube, te Dino Žampera, iz mjesta Žman na Dugom otoku, koji je prvi časnik stroja. Svima njima puno hvala na izvrsno odrađenoj akciji spašavanja, kao i ostatku posade, redom Filipincima. Da nije bilo timskog rada ni rezultat ne bi bio dobar.
Nitko nije poginuo, nitko nije ozlijeđen i zato hvala Bogu, svetom Nikoli, svetom Vlahu i svetom Duji.
Od Koordinacijskog centra za spašavanje iz Mumbaija dobili smo i pismo zahvale zbog uspješno završene akcije, zaključio je kapetan Pavo Butijer.
