Zadranka Katarina Kušter Franić, supruga i majka dvoje djece, ostvarila je svoj san i ukrcala se kao deck cadet na stranu brodarsku kompaniju. Ovih dana vratila se nakon polugodišnje plovidbe i s nama podijelila svoja iskustva.
Velika mi je želja ukrcati se na brod, rekla mi je otprilike prije dvije godine Katarina na jednom skupu kapetana i pomoraca u Zadru. Upravo tada u javnosti se vodila rasprava o tome koliko je ženama teško dobiti kadeturu i ukrcaj. No, ta želja Katarini se i ostvarila,a veliki poticaj bio je primjer njezine prijateljice Darije Vukman, koja je tada već plovila na ‘strancu’. Prijateljica Darija tada a i sada plovi na kompaniji CMA CGM, pa sam im se i ja javila,otišla u rijeku, riješila test. Odmah su mi rekli da mi je ukrcaj za tri mjeseca na ‘kontjeneraš’ Zheng He, brod od 400 metara, 54 m širine i 75 m visine, ispričala nam je za Pomorsku večer Katarina.
S prijateljicom Darijom, koju nije vidjela osam mjeseci sasvim slučajno se susrela i to zahvaljujući vremenskoj depresiji. Mi smo, naime, plovili prema jednoj luci, ali je zbog vremenskih neprilika došlo do zastoja, morali smo čekati na sidru, dolazio je tajfun, morali smo se spustiti dolje na Taiwan Strait, a oni su ostali u Pusanu, nakon čega je naša plovidba otkazana pa smo preusmjereni u drugu luku,koja je bila njezina sljedeća luka. I na kraju smo bile vezane brod do broda u kineskoj luci Yangshan. Susret je bio neopisiv, nakon toliko mjeseci vidjeti nekog svog dragog je neopisiv osjećaj. Kad smo bile u njezinoj kabini imala sam dojam kao da smo doma u Zadru, opisuje Katarina susret s prijateljicom.
Katarina je nakon završene srednje pomorske škole i Pomorskoga fakulteta u Zadru sa zvanjem magistre inženjerke nautike i tehnologije pomorskoga prometa, tek dolaskom na brod osjetila što znači kruh sa sedam kora. Tu je rad s ljidima, susret s različitim lučkim vlastima i svime onim što se događa na brodu. Bila sam deck cadet, a i sljedeća kadetura će biti isto takva. I nakon godine dana provedene na brodu namjeravam polagati poručnički, ostati na kompaniji i ploviti kao časnik, otkriva nam svoje planove mlada Zadranka.
Katarina je bila jedina žena na brodu, a odnos kolega bio je više nego izvrstan. Kaže kako su se prema njoj svi odnosili apsolutno ravnopravno. Nije bilo nikakve diskriminacije, stvarno su me prihvatili kao punopravnog člana svoga tima. Poticali su me na rad i stvarno su bili izvrsni prema meni, trudili su sve mi pokazati i odgovoriti na sve što me zanimalo, stvarno bolju ekipu nisam mogla dobiti, kaže Katarina.
Iako smo često u pričama o moru i pomorstvu navikli govoriti o očevima i supruzima,koje obitelj iščekuje nakon dugih putovanja, u Katarininu slučaju priča je drukčija. Dok je na moru, kod kuće je čekaju suprug i dvoje djece. Sretno sam udana, imam dvoje djece, sa suprugom sam 13 godina i on mi je velika potpora u ovome što radim, jer zna kolika je moja ljubav prema struci i moru, kaže nam jedna od rijetkih hrvatskih pomorkinja. Dodaje kako je djecu dulje vremena pripremala na to da će mama ići na brod i ploviti šest mjeseci, ali isto tako da ću se i vratiti i opet biti zajedno. Zahvaljujući suvremenim tehnologijama s obitelji je bila u kontaktu gotovo na dnevnoj bazi. Tako da moj boravak na brodu stvarno nije bio nikakav problem. No, svjedeno ponovni susret je bio susret s puno suza radosnica, a moja djevojčica i dječak dobili su i darove koje sam im obećala donijeti s vijađa, kaže kroz smijeh Katarina.
Simpatična pomorkinja uskoro će ponovno na brod, a u izvrsnom sjećanju ostala su joj obojica zapovjednika broda. Obojica barba su Hrvati iz Rijeke i stvarno su bili izvrsni, najbolji od najboljih ali doslovno. Prvi je bio barba Slavko Malašić, a drugi Mariano Sergo. Puno sam naučila od obojice. Cijelo vrijeme su me učili, pokazivali mi sve vezano za navigaciju, za brod, za sve što sam pitala, oni su uvijek bili tu, kaže Katarina i dodaje da je gotov čitav časnički kadar bio iz Hrvatske i Crne Gore.
Slobodno vrijeme na brodu najčšće je koristila praveći kolače, što joj je bila opuštajuća zanimacija i hobi na brodu, koji je zapravo dobro došao svima. No, vratimo se na početak priče i dogovor Darije i Katarine o tome da neće stati u njihovim pomoračkim karijerama. Darija je sada drugi časnik palube i namjerava polagati kapetanski, a dogovor je da će ona biti barba, a ja njezin prvi časnik, otkriva kroz smijeh Katarina. Njoj i Dariji samo možemo poželjeti ostvarenje snova i realizaciju dogovora, te mirno i pitomo more.
