Liječenje ljekovitim blatom (peloidom) u terapeutske svrhe koristi se hiljadama godina. Zahvaljujući onom koje nastaje u Topljanskom zalivu u Boki Kotorskoj, Igalo i Institut “Dr.Simo Milošević” postali su poznati širom svijeta. U Institutu je za više od sedam decenija njegovog rada, koristeći blato, ali i druge terapijske metode, uspješno liječeno preko milion bolesnika .
Peloid Topljanskog zaliva nastao je taloženjem neorganskih i organskih supstanci na ušću rijeke Sutorine odnosno mjestu gdje postoji mogućnost miješanja materija koje donose riječna i morska voda, navodi dr Ljubo Radojičić, viši naučni saradnik Instituta “Dr Simo Milošević”, stručnjak koji je doktorirao iz oblasti balneologije, odnosno na prirodnim i ljekovitim faktorima Crnogorskog primorja.
“Nastajanje ovog peloida odvijalo se u tri faze. U prvoj riječnoj fazi, rijeka donosi minerale, glinu, pijesak i mulj, kao i u manjoj mjeri ostatke flore i faune koji su u nju stigli spiranjem terena kroz koji rijeka protiče. Sve te materije talože se u moru, na riječnom ušću i pomalo se pod uticajem vode i bakterija raspadaju i zamuljuju.
Druga je morska faza u kojoj se morska voda miješa sa riječnom. More donosi pijesak kao i mnoštvo živih i uginulih biljnih i životinjskih makro i mikro organizama kao i produkte njihovog metabolizma i ostatke raspadanja ( trave,alge,školjke…). Sve se to taloži zajedno sa riječnim nanosima, kao i elektrolitima iz morske i riječne vode na dnu plitkog Topljanskog zaliva gdje se process zamuljivanja nastavlja.
Treća faza je zamuljivanje specifične flore i faune plitkog mora odnosno njihovog detritusa. Po porijeklu peloid Topjlanskog zaliva je produkt morske faze. Gotovo redovno iznad peloida se nalazi Posidonia oceanica. Njene livade su veoma bujne jer pripadaju višim morskim biljkama koje predstavljaju material od kojeg potiče organska komponenta sadržana u peloidu”, objašnjava dr Radojičić.
Blato je masno, crne boje, sa slabim mirisom na sumpor-vodonik. Primjenjuje se u liječenju mnogih oboljenja, prije svega reumatskih. Terapijsko dejstvo igaljskog peloida dokazano je, eksperimentalno i klinički, na ogromnom broju pacijenata, ističe direktorica Medicinskog sektora Instituta Igalo doktorica Marina Delić.
“Koristi se kod svih degenerativnih u hroničnoj fazi, kod preloma kostiju, kod kožnih promjena kao što je psorijaza, u liječenju steriliteta kod žena , a koristi se sve više i u tkz medincinskom velnesu , jer popravlja kvalitet kože I radi detoksikaciju organizma”, navodi dr Delić.
Peloid se primjenjuje u obliku PELOIDNIH APLIKACIJA na pojedine djelove tijela, osim na prednji dio grudnog koša – srce i glavu, na temperaturi od 42 – 45 stepeni Celzijusa I peloidnih kupki, objašnjava fizioterapeutkinja Svetlana Mareš .
Pacijenti su zadovoljni, a mnogi od njih kao Dušan Živanović iz Beograda, terapije u Institutu Igalo koriste već nekoliko godina. Oporavljeni pacijenti nisu samo iz regiona IiEvrope. Na liječenju su i ratni ratni invalidi iz Libije koji ističu dobrobiti ljekovitog blata, kaže supervisor programa Aleksandar Elez.
Ljekovito blato ugroženo
Opšte je saglasje da je nalazište blata u Topljanskom zalivu ugroženo i da će, ako se vrlo brzo ne preduzmu mjere zaštite od daljeg invazivnog zagadjenja tog dijela Bokokotorskog zaliva, i kvalitet blata doći u pitanje.” Trebalo bi hitno povesti računa o stepenu antropogenog onečišćenja peloida jer kad se jednom zagadi ne može se više očistiti, a samo ekološki čisto blato može se koristiti u terapijske svrhe”, upozorava dr Radojičić.
Većina izvora zagađenja Topljanskog zaliva i nalazišta peloida nalazi se na kopnu. Kanalizacioni kolektor za koji je, zajedno sa fabrikom za opreradu otpadnih voda , izdvojeno blizu 30 miliona eura nije “obuhvatio” Igalo I Njivice. Sve otpadne vode sa tog područja slivaju se u Topljanski zaliv gdje se, na ušću rijeke Sutorine stvara peloid –ljekovito blato.Prema procjenama, sadržaj preko hiljadu septičkih jama cijedi se u okolno zemljište, a odatle u rijeku Sutorinu i more.
Dr Radojičić tvrdi da nikad nijesu utvrđene rezerve peloida , kao kao ni lokacija najkvalitetnijeg nalazišta ljekovitog blata , što je prvi korak u njegovoj zaštiti. Bez obzira na sedmodecenijski rad lječilišta, koji je njegov razvoj temeljio na ekploataciji i primjeni ljekovitog peloida, to prirodno bogatstvo nikada nije bilo tretirano, ni kroz plansku dokumentaciju, ali ni zakonsku regulativu, koja bi garantovala njegovu zaštitu.
“Planskim dokumentom PUPOHN kao lokalnim planom najvišeg reda, koji je usvojen krajem decembra 2018.godine, slivno područje rijeke Sutorine, izvorišta mineralne vode i blatna plaža u Igalu, su prepoznata kao prirodna područja koja su predložena za zaštitu u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode. Smatram da ne postoje planske prepreke da se uđe u proceduru sveukupne zaštite predmetnog područja, koja bi bila pokrenuta i sprovedena od strane nadležnih organa, a koja po mom mišljenju bi morala biti prioritetna i hitna. “, kazala je za Radio Jadran samostalna savjetnica Sekretarijata za prostorno planiranje i izgradnju Opštine Herceg Novi, Dragica Damjanović.
Analiza blata urađena prije nekoliko godine pokazala je da je ono još uvijek izuzetnog kvaliteta, ali i ekološke čistoće koja je neophodna za njegovo korišćenje. Bez potrebne zaštite pitanje je do kada će tako ostati.
Igaljka
Institut Dr Simo Milošević u Igalu svoju međunarodnu reputaciju najveće i najpoznatije institucije za multidisciplinarno banjsko lečenje na Mediteranu “duguje” mineralnom blatu. Manje je poznata i nedovoljno iskorišćena mineralna voda koja se sada u Institutu koristi u balneološke svrhe – miješa se sa blatom i u vidu kupke za liječenje reumatskih ginekoloških i drugih bolesti i daje dobre rezultate .
Ali ljekovite vode Igala odavnina se koriste i piju za regulaciju probavnih smetnji (žučna, želudačna i crijevna oboljenja ) iako ne postoji ni jedan uređen izvor koji bi garantovao sanitetsku ispravnost .
Mineralna voda izvire na nekoliko mjesta: duž desne obale rijeke Sutorine i blizu njenog ušća u pravcu Njivica. Za sada je za potrebe Instituta kaptirano samo najjače vrelo koje daje oko 30 litara vode u sekundi.
Iako je još prije trideset godina, na inicijativu prof.dr Milutina Živkovića koji je tada bio direktor Instituta, urađena Feasibility studija koja je pokazala da se uz određenu tehničku obradu mineralna voda iz Igala može flaširati i koristiti kao konzumna voda, taj projekat nikada nije realizovan.
Austrougari prvi uočili ljekovitost blata
Spisi vojnih ljekara Austro-Ugarske monarhije 1875 godine pominju ljekovitost igaljske mineralne vode i blata, a 1910. godine upućen je memorandum austougarskoj vlasti da se u Igalu osnuje lječilište. Ljekovitost igaljskog blata potvrđuje se 1935 godine u Visch-iju (Francuska), a 1949 godine osnovano je Banjsko i klimatsko lječilište kojim je rukovodio dr. Svetozar Živojnović najzaslužniji za njegov rad u tim prvim godinama.
Među najpoznatijim pacijentima koje su lijek tražili u Igalu svakako je Josip Broz Tito, ali i drugi državnici kao Vili Brant, Sirimavo Bandanarike, Gadafi, sportisti, umjetnici,… koristili su blagodeti igaljskog peloida,
/S.Kosić/
