Dječija radoznalost odvela ga je na vrata jedriličarskog kluba „Delfin“ – Tivat, pa je sa šest godina počeo jedriti. Danas, kao šesnaestogodišnjak, dobitnik je brojnih medalja i pehara koje, kako kaže, ne broji, državni prvak u jedrenju, pobjednik na međunarodnim regatama, treći na Evropa kupu u Francuskoj. Sa svojih petnaest godina, bio je dvadest i prvi jedriličar na planeti. Zove se Ilija Markovića i učenik je prvog razreda Pomorske škole u Kotoru.
„Iako je želja mojih roditelja bila da treniram vaterpolo, moja odluka je bila jedrenje. U početku je u klubu to bila igra, malo rada, jedrenja, kupanja, a kasnije je otpočeo ozbiljni rad.
U kategoriji „Optimist“ više godina je bio državni prvak. Kaže da se smjenjivao u konkurenciji sa Igorom Nikolićem, također mladim jedričarem „Delfina“, sve dok nije prešao u višu kategoriju „Laser“ u okviru koje je nastavio sa nizom uspjeha i postao prvak Crne Gore.
Iako prelazak u višu kategoriju kod mnogih jedriličara izazove dosta nesnalaženja, Marković tih problema nije imao.
„U kategoriji „Laser“ sam počeo jedriti sa trinaest godina. Svaka nova klasa je kao novi početak, drugačija tehnika, način jedrenja, taktika. Ipak, izborio sam se sa svim tim i konačno ostvario dobre rezultate“.
Najdraža pobjeda?
„Medalje ne brojim, ali, svakako, najdraža mi je ona na prvoj regati u Kotoru, kada sam se takmičio u konkurenciji do dvanaest godina i osvojio prvo mjesto. Tada sam započeo sa nizom uspjeha koji se nastavljaju do danas.
Jedna od najdražih medalja je sa Evropa kupa u Hyères-u, u Francuskoj.
Totalno nenadano, desilo se to u klasi „Laser“ 4.7. Od prvog dana vjetar je bio izuzetno slab što nije nikako pogodovalo jedrenju. U prvoj regati sam bio šesti. Kasnije sam to popravio i probijao se sve bolje, iz dana u dan. Moram priznati da do zadnjeg dana takmičenja nisam ništa očekivao, ali kada mi je trener Ilko Klakor, nakon posljednje regate, saopštio da sam u ukupnom poretku treći, mojoj sreći nije bilo kraja.
Na Hrvatskom državnom prvenstvu sam bio treći u „Laser“ standardu. To je olimpijska klasa u izuzeto jakoj konkurenciji svjetskih i olimpijskih prvaka, među kojima je jedrilo petnast prvih jedriličara te klase u svijetu“ – kaže Marković.
Posljednju medalju je osvojio na velikoj Mornarovoj regati u Splitu gdje je bio treći u Laser radialu, ukupno.
Zahvalan treneru i roditeljima
Svaka regata je priča za sebe. Što je konkurencija jača to je bolje, adrenalin skače, kaže Ilija. Jedrenje i takmičenje je samo po sebi jako zanimljivo, puno događaja, raznih priča, prepričavanja iskustava. Moram kazati da je i putovanje na međunarodne regate jako interesantno, ima svoju draž. Putujemo klupskim kombijem, imamo prikolicu na kojoj su jedrilice i tako stižemo širom Evrope, sa trenerom.
Pozivam sve zainteresovane da dođu u klub jer tokom ljeta počinje Škola jedrenja, poručuje Marković.
„Za uspjeh sam izuzetno zahvalan treneru Ilku Klakoru koji, inače, radi sa mnom od kada sam se počeo baviti ovim sportom, do danas. Sve ove godine me trpio, podržavao i stručno vodio, kao i kolegu jedriličara Igora Lesa. Bodrio nas je i gurao kroz profesionalni i sportski put. Danas se trudim da se, kroz jednu zdravu takmičarsku konkurenciju, sa iskusnijim Lesom, plasiram na Olimpijske igre u Pariz. Također, veliku zahvalnost dugujem i mojim roditeljima od kojih sam svesrdno podržan, kako kroz psihološku tako i materijalnu dimenziju.
Svakodnevno jedri po tri sata
Svakog dana jedrim, naravno, ako vremenski uslovi dozvole. Trening traje oko tri sata, jedrim u akvatoriju Tivatskog zaliva. Jednom mjesečno kada mi dopuste iz škole, idemo u Split i tamo treniram sedam dana.
„Bilo je prevrtanja pogotovo kada je jači vjetar u zimskom periodu, kao i nevreme, ali velika je tu organizacija tako da nema opasnosti – priča nam mladi Marković.
U klubu „Delfin“ koji baštini dugu i bogatu tradiciju jedrenja, radi se stručno. Posebno se forsiraju mladi, kao i djevojke. Istakao bih Irinu Kusovac koja je u Splitu bila druga u kategoriji junora – djevojčice. Inače, ona mi je partner na treninzima, zahvaljujući njoj sam i postigao uspjeh u Hyèresu.
Ilija i Irina, po mišljenju stručnjaka, spadaju u grupu najtalentovanijih jedriličara planete, koji su u direktnom okršaju sa najboljim takmičarima svijeta. Prošle godine u belgijskim Nieuwpoortu mogli su vidjeti što je to što im nedostaje i na čemu treba da rade.
„Jedrenje mi je podarilo zadovoljstvo uživanja u ovom sportu, naučio sam dosta o životu, osjećam se malo stariji, iskusniji u odnosu na svoje vršnjake. Kroz sport sam naučio pobjeđivati i gubiti. Mladima bi poručio dođite da se družite, igrate, jedrite i zabavite“, poručio je Marković.
Planovi
Intezivirao sam treninge za Evropsko prvenstvo u La Rochelle, France od 5. do 12. maja. Nakon toga, kreću pripreme za 18. Mediteranske igre od 22. juna do 1. jula ove godine u Tarragoni, Španjolska.
Svakako, finale svega su pripreme za Svjetsko prventstvo u Aarhusu, Danska, na jesen.
„Izuzetno sam zadovoljan što sam se kao šesnaestogodišnjak plasirao na Svjetsko prvenstvo, među seniorima. Tamo su svi jedriličari stariji od dvadest i dvije godina. Čast mi je da budem učesnik Svjetskog prvenstva sa samo šesnaest godina.“ – kaže Ilija Marković.
Tonći Stipanović mu poklonio jedro
Prije puta na regatu u Palma de Mallorcu, najbolji hrvatski jedriličar, nosliac srebrne medalje sa Olimpijskih igara u Rio de Ženeiru, 2016. Tonći Stipanović, poklonio mi je jedro vrijedno više od 600 eura. Bio sam jako izenađen, to je fenomenalan osjećaj, kada ti jedro pokloni jedan svjetski as, ali to na neki način i obavezuje, da vratiš dobrim jedrenjem, plasmanom, kaže zadovoljno Marković.
