Na internetu se pojavio tekst o Vasku Lipovcu (prijedlog za osnivanje muzeja) kojeg potpisuje Zvonko Maković, jedan od najuticajnijih hrvatskih povjesničara umjetnosti i predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.
Kako nam se ideja u potpunosti dopada, a mislimo da nadilazi granice Splita, prenosimo tekst u cijelosti, u želji da se i ostvari!
Vasko Lipovac rođen je 14. juna 1931. godine u Kotoru. Akademiju primijenjenih umjetnosti završio je u Zagrebu 1955, i iste godine postao saradnik majstorske radionice Krsta Hegedušića do 1959. godine.
Od 1967. godine je živio i radio u Splitu, ali se Kotoru često vraćao. Vjerovatno najpoznatiji po motivima mornara i brodova, te ciklusu skulptura „Biciklisti“, Vasko Lipovac je bio priznat umjetnik, posmodernista u čijim se slikarskim i vajarskim radovima, ali i scenografijama uvijek prepoznavao prostor izrazitog mediteranskog ugođaja, kolorita i istančanog humora.
Svoju posljednju veliku izložbu „More, sport, erotika, tri puta Lipovac“ priredio je u Galeriji umjetnina u Splitu, u maju 2006. godine. Umro je 4. jula 2006. u Splitu.
U Pomorskom muzeju Kotor, 2013 godine održana je velika izložba skulptura i slika Vaska Lipovca.
Vasko Lipovac – Prijedlog za osnivanje muzeja
Vasko Lipovac nedvojbeno je bio jedan od najznačajnijih umjetnika Splita druge polovice 20. stoljeća. Štoviše, osobine njegove umjetnosti odudarale su od svega što pripada bogatoj likovnoj tradiciji ovoga grada. Osobito se svojim kiparskim opusom nametnuo kao autentični komentator gradskih posebnosti, postigao nešto što je u književnosti i kazalištu unazad stotinjak proteklih godina izraslo u prepoznatljivu lokalnu tradiciju, jedinstvenu u korpusu hrvatske kulture. Figure koje je Lipovac oblikovao nose osobine uprave onoga svijeta koji živi punim intenzitetom na ulicama, trgovima, na rivi i dvorištima Splita. Međutim, kada se ovoga umjetnika locira u Split, isključuje se iz njega čitav niz posebnosti koje podjednako tako pripadaju širem geografskom, povijesnom i uopće kulturnom kontekstu.
Rođen u Boki Kotorskoj, a život i stvaralački vijek proveo u Splitu, Lipovac je utkao duh Mediterana u svoje djelo kao ključnu supstancu. Obilje vedrine, ponekad humora, ironije, ali i ljepote, čine ovu umjetnost koliko zavodljivom, toliko i nadasve duhovitom. Sve te osobine, međutim, nimalo ne narušavaju čisti plastički govor, pa se u Lipovca prepoznaju mnoge teme koje su obilježile umjetnost prošloga stoljeća. Ovdje se otkrivaju i elementi pop-arta i figuralike karakteristične za, recimo, francuske „nove realiste“. Ovdje ćemo pronaći i pokret kao bitnu supstancu skulpture, dakle nešto što u potpuno drugome vidu nalazimo u umjetnosti jednog Caldera. Nalazimo humor koji ima bliske odjeke kakve smo ranije sretali u jednog Miróa. Drugim riječima, Vasko Lipovac je ugradio mnoge važne elemente prethodnika, ali ih uvijek prilagodio duhu mjesta i vlastitom umjetničkom izrazu. Puni efekt kiparska djela Vaska Lipovca dobivaju na javnome prostoru, kada se uvuku u konkretan život i u konkretan ambijent. Tu će umjetnik otkriti sve svoje potencijale u neposrednom dijalogu s običnim ljudima, prolaznicima, flanerima. Otkrit će, što više, svoje stvarne korijene, budući je ova umjetnost iznikla iz jednostavne svakodnevice, života malih ljudi s Mediterana od kojih se baštinila vedrinu, ironičnost, pričljivost. Split ima brojne muzeje, galerije i zbirke. Međutim, ostavština Vaska Lipovca bila bi, kao mogući muzej, nešto iznimno važno za grad. Bio bi, bez dvojbe, jednom od važnih gradskih destinacija.
Umjetnikovi nasljednici vode veoma profesionalno i nadasve zdušno skrb o mnogim djelima koja su ostala iza Lipovca. To su dokazali i brojnim izložbama kako u Hrvatskoj, tako i na prestižnim mjestima u svijetu. Otvaranje muzeja na načelu privatno-javnog partnerstva, točnije gradskim prostorom dodijeljenim na dugoročan najam, a s privatnim djelima i dokumentarnom građom, najbolja je solucija. Takvu bi moguću ustanovu, uz umjetnikovu obitelj, vodilo i upravno vijeće kojega bi činili istaknuti stručnjaci, pa bi se i na taj način garantirao rad i podizao ugled i umjetnika, i grada.
dr. sc. Zvonko Maković
predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske
