Nakon više od 22.000 smrtnih slučajeva povezanih s novim koronavirusom i više od mjesec dana karantene, kriza u Italiji uzima danak i u društvenom smislu jer ljudi sve više pate od stresa.
Oni koji se odvaže otići u supermarket bez maske riskiraju verbalni linč, a agresivni građani znaju s balkona zasipati uvredama i trkače, pak čak i roditelje koji šeću s djecom s invaliditetom, piše EUobserver.
Karantena neizbježno pogoršava i neriješene probleme, kao što su obiteljsko nasilje i prenapučenost zatvora.
Nervozni i preplašeni
Ulice su jezivo tihe. Tišina vlada u urednim i čistim četvrtima Vicenze i Padove, gradovima koji spadaju među najbogatije na sjeveru Italije.
Jednako je i u mnogim drugim talijanskim pokrajinama, kazali su stanovnici Lombardije, Pijemonta i Emilije Romagne u telefonskim razgovorima za EUobserver.
Paolo je umirovljenik iz Padove.
Gotovo svaki dan izlazi iz kuće kupiti novine svojoj supruzi. “Sjećam se poslijeratne Italije. Bila je razorena, bili smo siromašni i gladni. Znao sam skupljati puževe i loviti žabe u prirodi kako bih donio kući nešto za jelo. Ali ljudi nisu bili toliko nervozni i preplašeni”, rekao je.
Po ispitivanju koje su proveli Institut Piepoli i Talijansko udruženje psihologa, 80 posto Talijana pod stresom je zbog karantene.
Ova će godina biti ‘annus horribilis’ za talijansko gospodarstvo.
Milijuni Talijana već imaju financijskih poteškoća, a lokalni tisak piše da se ispred zalagaonica stvaraju dugi redovi ljudi u nevolji. Ostavljaju satove, narukvice i nakit kako bi posudili novac za kupnju namirnica.
Ranjive skupine
Skupina Afrikanaca beskućnika danima je boravila u parku kod kolodvora u Vicenzi. Amadou je jedini ostao; ostali su “otišli u Veronu ili Milano jer je ondje lakše pronaći nešto za jelo na ulici”.
Hashtag #IoRestoaCasa (#Ostajem doma) sada je jedan od najpopularnijih u zemlji. Ali što s onima koji nemaju dom, kao što je Amadou?
Beskućnici su posebno ranjivi, upozorava Riccardo Noury, glasnogovornik organizacije Amnesty International Italia.
“Izloženi su visokom riziku od infekcije, a ako se razbole mogu imati problema žele li zdravstvenu skrb”.
Migranti i Romi koji žive u lošim higijenskim i stambenim uvjetima također su izloženi riziku, rekao je, kao i prekarni radnici.
“Oni su disproporcionalno pogođeni mjerama izolacije, ali nemaju odgovarajuću socijalnu zaštitu: ostaju bez plaća i nemaju pravo na plaćeno bolovanje”, kaže Noury.
Pogođena i srednja klasa
Srednja klasa također je prestrašena. Francesco (nije njegovo pravo ime) mladi je poslovni odvjetnik.
“Moj odvjetnički ured ima sve manje posla”, rekao je EUobserveru. “Partneri su zabrinuti, i ako budu morali ‘rezati glave’, prvi koji će otpasti bit ćemo mi mladi”.
Francesco se ne boji gladi (živi s roditeljima koji su pripadnici srednje klase), ali već je morao smanjiti troškove.
“Trebao sam ove godine kupiti nov automobil, ali morao sam od toga odustati”.
Njegovi roditelji, dodaje, planirali su praznike u Nici, ali vjerojatno će ostati kod kuće.
Strah za egzistenciju
Luca Pezzullo psiholog je iz Padove specijaliziran za psihološke posljedice kriznih stanja. Po njegovu mišljenju, Talijani su se prilično dobro prilagodili karanteni.
Sada su “bijes i anksioznost uglavnom fokusirani na to hoće li imati dovoljno sredstava za život, neizvjesnost u vezi radnog mjesta, školovanja djece”, rekao je.
Zabrinutost izaziva anksioznost, a anksioznost donosi nesanicu, razdražljivost i agresiju: sve to može dovesti do svađa i sukoba.
Obiteljsko nasilje
Za žene koje žive s nasilnim suprugom ili partnerom, situacija je dramatična.
“Nasilje nad ženama je raširen, ozbiljan i jako izražen kulturni fenomen u Italiji, premda je u skladu sa svjetskim podacima”, objasnila je Elena Biaggioni, odvjetnica koja se bori protiv rodno uvjetovanog nasilja i koordinatorica je odvjetnika nacionalnog udruženja centara za borbu protiv obiteljskog nasilja D.i.Re.
“Nije stvar u tome da karantena potiče obiteljsko nasilje, zlostavljači zlostavljaju neovisno o tome. Ali u izvanrednoj situaciji zbog koje ljudi moraju ostati kod kuće takve se situacije pogoršavaju”
Osim fizičkog, postoji i problem psihičkog nasilja.
Recentni podaci koje su objavili talijanski centri za borbu protiv obiteljskog nasilja alarmantni su.
Nacionalna karantena proglašena je 9. ožujka, a od 2. ožujka do 5. travnja zahtjevi za pomoć povećali su se za 74 posto u odnosu na mjesečni prosjek iz 2018.
Balkonski šerifi
Balkoni više gotovo nisu pozornica za pjevanje, koncerte i čitanje pjesama.
Umjesto toga, postaju idealna pozicija za tzv. “šerife s balkona”. Neki Talijani provode slobodno vrijeme prijavljujući policiji ljude koji hodaju ulicom bez maske ili susjede koji prečesto šeću psa, pa čak i roditelje koji vode djecu s invaliditetom u park.
U nekim regijama, Lombardiji na primjer, komentatori tvrde da ljudi koji ne poštuju pravila o izolaciji postaju žrtveni jarci za propuste lokalnih političara u upravljanju koronakrizom.
Psihologinja i psihoterapeutkinja Serena Valorzi kaže da se ljudi mogu zamisliti na tuđem mjestu kad im je dobro.
“Puno je teže biti bistre glave i empatičan kada prevladaju neugodne emocije kao što su bijes, tuga ili anksioznost i kada duboke emocionalne potrebe, kao što su sloboda i sigurnost, nisu ispunjene”, objasnila je.
“Karantena je najbolji primjer nepostojanja slobode i sigurnosti”.
Prenapučeni zatvori
I dok su ljudi sve manje tolerantni prema, kako mnogi govore, “kućnom pritvoru”, situacija je daleko gora za prave zatvorenike, njih gotovo 58.000. Prenapučenost je dugogodišnji problem talijanskog zatvorskog sustava.
“Prije izbijanja epidemije koronavirusa, zatvorenici su prigovarali da imaju premalo prilika za prekvalifikacije i izobrazbu”, rekao je Alessio Scandurra, koordinator opservatorija za praćenje uvjeta života u zatvorima, Udruženja Antigona iz Rima.
“Sada su zabrinuti zbog zaraze, boje se. Malo je važnih resursa protiv širenja zaraze, kao što su sapuni i maske, a zatvorenika je previše”.
