U čuvenom Njegoševom Gorskom Vijencu Iguman Stefan poje: “Nema dana bez očnoga vida niti prave slave bez Božića. Slavio sam Božić u Vitlejem slavio ga u Atonsku Goru, slavio ga u sveto Kijevo, al’ je ova slava odvojila sa prostotom i sa veselosću. Vatra plama bolje nego igda, prostrta je slama ispod ognja, prekršćeni na ognju badnjaci; puške puču, vrte se peciva, gusle gude, a kola pjevaju, s unučađu đedovi igraju, po tri pasa vrte se u kolo, – sve bi reka jednogodišnici, sve radošću divnom naravnjeno. A što mi se najviše dopada, što svačemu treba nazdraviti”.
U Risnu su se običajio Božiću održali do današnjih dana, oni svojom raznovrsnošću prevazilaze sve ostale.Ova vjekovna tradicija u nekim segmentima je karakteristična samo za Risan.
Sedam dana uoči Božića, tri puta dnevno, počne da se zvoni sa svih pet zvona sa zvonika Sabornog Hrama Sv. Petra i Pavla (ujutro u pola šest, u pola jedanaest i u šest naveče) najavljujući najradosniji praznik, Dan Hristovog Rođenja.
Ova zvona su dar velikog risanskog dobrotvora Vasa Ćukovića.
Kao pomorac obišao sam čitav “Svijet”, “slušao” zvona u Odesi, Atini, Buenos Airesu, Salvadoru, pa sve do Venecije, “slušao” zvona sa čuvenog Sv. Marka, ali ova naša u Risnu odvajaju od svih.
Risanska brda su kao najbolja akustična koncertna dvorana jer kad se sva zvona ujednače stvaraju doživljaj koji se rijetko u Svijetu može doživjeti.To vam ostane u srcu, ta melodija, muzika za uši i dušu.Tokom mojih putovanja uvjek mi je ovaj zvuk bio u podsvijesti i vraćao me rodnoj grudi i porodici.
Dan Hristovog rođenja zove se Božic, dan uoči Božića Badnji dan, a dan uoči Badnjeg dana zove se Tucin dan.
Na Tucin dan, ide se po PECIVO, obično, to je jagnje kod nas u Risnu, koje mora biti u komadu zajedno sa glavom i vrlo pažljivo odrano kako bi za vrijeme pečenja na ražanj manje pucalo.Pecivo se obično na vrijeme obezbijedi, od godine za godinu, ako trguješ kod istog dobavljača, stim da se mjesec dana prije Badnjeg dana potvrdi. O ovome domaćin mora da vodi strogo računa jer je potražnja velika.
Kad se pecivo donese kući svi pitaju kakvo je, koliko je, svakome puno srce. Domaćin priprema ražanj, domaćica morsku so, česan i rusmarin. Ražanj je ranije bio drveni, od dobro odabranog pravog jasena, drška posebno pravljena i naglavljivana. Pecivo se vezivalo na ražanj debljim špagom, danas je to gvozdeni ražanj pa svak ima svoju taktiku vezivanja, žicom ili već za to napravljenim alatom.
Domaćin sa djecom natiče pecivo na ražanj, začinjava ga i vezuje, sve u način što bi mi rekli.
Svi se u mjestu poznajemo pa tako izmjenjujemo svoja iskustva, čestitaju se Peciva, a Bogami se i svemu nazdravlja. Opšte veselje.
U iščekivanju Badnjeg dana vrše se još po neke pripreme kroz kuću i oko ognjišta, sve mora da bude spremno, naredno. Suva drva za ognjište, suve smokve, piće, itd…
Uveče domacića zamjesi posne priganice kako bi ih rano ujutro na Badnji dan prigala, da ih ima tokom čitavog dana za goste i ukućane.
U svitanje zore na Badnji dan domaćin i domaćica porane. Domaćin obično sa sinom ili sinovima, bratom, porani u šumu da ubere Badnjake, velike i male, velike za ognjište a male za kuću (šporet ili kamin). U međuvremenu domaćica sa ženskim ukućanima organizuje da se priganice prigaju, male okrugle, te pospremi kuća.
Kuća se ne mete tokom tri dana Božića.
Badnjacisu od hrastovog drveta. Namjeni se za svaku mušku glavu jedan badnjak i jedan za napredak, uvjek da bude neparan broj.
Badnjaci se lijepo zarežu sjekirom sa jedne strane i na to mjesto se kite maslinom i lavorikom. Ubere se masline i lavorike da ima dovoljno za kićenje Badnjaka, kuće i kapije. Badnjacise kite grančicama masline i lavorike, ako su veliki za ognjište onda na tri mjesta, grančice masline i lavorike u manjim buketima se pričvrste crvenom pređom, vunicom ili nečim sličnim.
U Risnu se Badnjaci nalažu tri puta, na badnji dan, uoči Pravoslavne Nove Godine i uoči Bogojavljenja.
Domaćica sa djecom okiti kuću iznutra grančicama od masline i lavorike, posebno ikone, a domaćin kapiju i vrata od kuće sa domaćom narančom kroz koju se provuče grančica masline i lavorike te se onda sve to uveže crvenom pređom.
Neko od djece vijencom od listova lavorike ili šimšira okiti Bardak – vrč, iz kojega će se nazdravljati i piti crveno vino tokom Božićnih praznika.
Kandilo će se upaliti ispred ikona, tokom svih ovih prazničkih dana.
Na Badnji dan domaćica sa djecom okiti jelku, bor iličesnicu, zavisi kako je ko zove, a ispod nje pokloni za svakoga, djele se ujutro na Božić.
Uz kafu ili čaj će se jesti priganice i suve smokve, neko još pripremi i domaće medenjake. Sve poslastica uz poslasticu.
Ručak postan.Pred Božić se posti šest sedmica.
Obično se na ognjište naloži vatra malo ranije kako bi se ognjište i prostorija gdje se peče Pecivo malo zagrijala.
Uza zvona, vrlo često se čuju pucnji iz pušaka, petarde ili neka danas dozvoljena sredstva, pjesma…
Predveče kad se Pecivo pristavi da se peče, običaj je bio da domaćin opali nekoliko metaka iz puške, djeca su koristila kantice sa garbitom ili topiće sa barutom i glavama od šibica.
Svi se okupe oko Peciva i ognjišta, po tri pasa, što bi Njegoš rekao, pjeva se i veseli, uvujek bude priganica, suvih smokava i crvenog vina da se počasti. Oganj se veseli.
Običaj je bio, a i danas je tako, da se ide od kuće do kuće kroz komšiluk i kod prijatelja na Badnje veče, da se uz Pecivo i ognjište posjedi i popriča, nazdravi rujnim vinom ili rakijom, po neko sokom ili vodom, za svakoga ponešto.
Kad su se peciva pekla na drvene ražnje onda svak ćaše uzeti da ručno okreće pecivo, da pripomogne ukućanima.
U neko doba, po kućnom običaju, Badnjake unosi domaćin sa sinovima, muškim glavama. Nalažu se badnjaci namjenjeni za sve muške glave iz kuće i badnjak od prošle godine koji je ostavljen za napredak, uvjek neparan broj, dok domaćin i muške glave unose badnjake govore: “Dobro veče, nazdravlje vam Badnje Veče”, domaćica sa ostalim ženskima posipaju ih pšenicom i odgovaraju: “Dobro došli, nazdravlje vam Badnje veče”.
Domaćin nalaže badnjake, a zadnji uvjek u prekrst, zatim Badnjake prelije crvenim vinom i nazdravi iz Bardaka-vrča Badnjacima i svim ukućanima Badnje veče.Bardak onda kruži među ukućanima i svi nazdravljaju Badnje veče. Kod vatre je uvjek neko, kad se onaj Badnjak što je u prekrst preveseli, onda ga domaćinopet prelije vinom.Običaj je bio kad se nalažu Badnjaci da se nekoliko puta opali iz pušaka.
Nekada je bio običaj da domaćica sa djecom prostirući slamu po kući i oko ognjišta viče: “kuda slama, tuda slava”.
Obično se posna večera donosila oko ognjišta, em se Pecivo pazilo , em se tu sa višim zadovoljstvom večeravalo.
Tokom Badnjeg dana od Male, preko Gabele, pijace, Kovačevine sve do Bujevine i
StareSlanice (lokaliteti) vidi se dim sa ognjišta.
Risan je uistinu bio uvjek poznat po velikom broju ispečenih peciva i Božićnom slavlju.
Božić je praznik kojim se proslavlja rođenje Hristovo, to jei ljubav prema Bogu i bližnjima, precima i potomcima, poznanicima i svim dobronamjernima.
Na Božić, domaćin i domaćica se moraju rano ustati, a i svi ukućani, jer svak ima svoja zaduženja. Naloži se vatra kako bi Polaznik bio dočekan sa vatrom gdje će naložiti položajni Badnjak. Polaznik je većinom neko od bliže svojte. On mora prvi ući u kuću domaćina, unijeti jedan odpripremljenih badnjaka, a sa svoje strane donijeti jednu lijepu naranču sa maslinovom grančicom i nekom parom (novcem). Prije ulaska u kuću Polaznik će opaliti nekoliko metaka iz puške, kako bi se veseo najavio, a onda kad uđe nazdravit će “Hristos se rodi” a domaćica će ga posuti pšenicom i odgovoriti mu “Va istinu se rodi”. Nalažući položajni Badnjak,Polaznik će nazdraviti najbolje što umije.
Polaznik će načeti Pecivo, obično plećku od peciva, koja će mu se servirati uz ostale pripremljene đakonije, pršut, sir, itd… Pri polasku Polaznik će biti darovan pletenim čarapama ili nekim prigodnim poklonom. Domaćin će onda rasijeći Pecivo i spremiti ga za ručak. Obično se Polaznik zove drugi ili treći dan Božića na ručak.
Pokloni ispod jelke se dijele među ukućanima, djeca im se najviše raduju jer su ih čekala sa nestrpljenjem, svako je imao svoje želje. Jelka se obično diže poslije Pravoslavne Nove Godine.
Neke domaćice prave Česnicu (posebnu pogaču) u koju umijesi novac (koliki, to zavisi od imućnosti). Pri ručku se Česnica razlomi i u čijem komadu se nađe novac njegov je.
U Risnu, u crkvi poslije jutrenja svi se sa popom izljube i međusobno čestitaju Božić, ako je ko bio u kakvoj zavadi tada se izmiri, obično mlađi priđe starijem.
Ovdje mi padena pamet jedan opis Rišnjanina, a on kaže: “Ima nešto kod Rišnjana, što ga čisto odvaja od mnogog ostalog svijeta, te ga izdvaja pojedinog mimo mnozinu druge. To je onaj lijepi, visoki soj ljudi, gospodskoga hoda i pogleda, sa svojim skupocenim i vanredno čistim odjelom, koje ti tako u oči pada, da za njim pogledati moraš. Kad vidiš Rišnjanina, kako ponosito šeće preko ulice sa svojim dugim čibukom u ruci, a ti bi rekao da se ovde stekla gospoština bokeška”.
U Risnu je jedinstven običaj da se svi prije ručka u kući oko stola Mirbožaju.
Svako u ruci drži voštanu svijeću i Mirbožaju se to jest izljube se svi redom govoreći: “Mir Božji, Hristos se rodi, va istinu se rodi”.
Pošto su se svi Mirbožali domaćin uzme sve one svijeće u jednu rukovet i postavi u žito u posudi na stolu, obično je to ona posuda iz koje je domaćica posipala pženicom. Poslije započetog ručka domaćin “Smiri” svjećice. U nekim kućama se ove svijećice pale i drugog i trećeg dana Božića za kratko vrijeme tokom ručka.
Poslije ovog obreda počinje se sa svečanim ručkom.
O Božiću bude popodnevnih gostiju ali ne kao o Slavi. U Boki Kotorskoj je običaj da prijatelji katoličke vjerosipovjesti dođu u goste na Božic kod pravoslavnih i obratno, i tako se lijepo Božić slavi tri dana.
/capt. Branislav N. Kordić/
