U sklopu izložbe »Prvi na svijetu – 150 godina riječkog torpeda«, Muzej grada Rijeke, u suradnji s Povijesnim i pomorskim muzejom Istre postavio je izložbu »S. M. S. Szent István« autorice Deborah Pustišek Antić, u prostoru željezničkog skladišta na Žabici. Izložba na deset plakata prikazuje put od izgradnje do potonuća grandioznoga bojnog broda, jednog od četiri klase Tegetthoff, koja je bila ponos austro-ugarske flote i same Monarhije. Brod je izgrađen i porinut u Rijeci, a na prvi ratni zadatak, probijanje savezničke blokade kod Otrantskih vrata, krenuo je iz Pule. U lipnju 1918. godine, u zadarskom arhipelagu, naišao je na zasjedu talijanske mornarice. Torpediran je i nakon tri sata potopljen, piše Novi list.
Prva tri velika austro-ugarska bojna broda »Viribus Unitis«, »Tegetthoff« i »Princ Eugen« izgrađena su u Trstu i puštena u more 1911. i 1912. godine. Četvrti brod, nazvan po Stjepanu I. Svetom, zaplovio je dvije godine kasnije, a izgrađen je u Rijeci jer su Mađari inzistirali na tome da i oni sudjeluju u gradnji ratne flote. U brodogradilištu »Ganz&Co. Danubius A.G.« njegova je iz gradnja predstavljala najkrupniji zadatak do tada. Zbog istodobnih radova na širenju »Danubiusa«, a vjerojatno i zbog nedostatka iskustva u takvoj gradnji, otegli su se radovi na trupu. Kobilica je postavljena 29. siječnja 1912., porinuće je obavljeno 17. siječnja 1914., brod je ušao u sastav ratne flote 13. prosinca 1915., a dovršen je početkom 1916. u Puli, glavnoj ratnoj luci, u koju je otegljen nakon što je Italija objavila rat Austro-Ugarskoj.
Kuma Marija Terezija
Potpuno naoružan stajao je 60,6 milijuna kruna, od čega je trup bio vrijedan 5 milijuna, strojevi 6, a električna postrojenja 2 milijuna kruna. Porinuću su prisustvovali najviši predstavnici Monarhije i 30 jedinica ratne flote. Dnevni tisak u Rijeci, ali i u Zagrebu pomno je pratio taj događaj, pa je u Jutarnjem listu 18. siječnja 1914. objavljeno:
»Sa Rieke javljaju: Jučer u 11 sati prije podne spustio se na svečan način u more novi ratni brod naše mornarice, orijaš »Szent Istvan«. Ciela Rieka izkićena je grbovima i zastavama. Već prije podne došla je sva sila stranaca, medju njima i više Zagrebčana, a svi se dive orijaškim brodovima naše ratne mornarice, koji su se usidrili nedaleko riečke luke. Na brodogradilištu »Danubius« vidi se »Szent Istvan« spreman za porinuće. Ogroman je to brod, sagradjen od čelika. Dugačak je 151 m, a širok 27,2 m. Imade 20.331 tonu, a strojevi imadu jakost od 25.000 konjskih sila. Posada iznosi 950 ljudi«.
Povodom porinuća grad je bio okićen riječkim i mađarskim zastavama od Danteovog trga do brodogradilišta, a za veliko mnoštvo koje je željelo svjedočiti spuštanju broda pripremljene su tribine pred kojima su pomorski časnici pregledavali karte i propuštali nazočne. Svečani događaj nije omeo ni snijeg koji je počeo padati, a ni hladan vjetar koji je dopirao s mora. Kuma broda bila je nadvojvotkinja Marija Terezija.
Zasjeda kod Premude
U sastavu ratne flote »Szent István« je bio ukupno 937 dana, od čega samo 54 dana na moru, pretežno na vježbama gađanja. Tijekom Prvoga svjetskog rata gotovo da i nije napuštao sidrište u Puli. Prvi ratni zadatak broda bio je uništiti savezničku blokadu Otrantskih vrata.
Navečer 9. lipnja 1918. godine, u eskadri, uz bojni brod »S.M.S. Tegetthoff«, razarač »Tfzg. Velebit« i sedam torpiljarki isplovio je iz pulske ratne luke. Rano ujutro 10. lipnja, nedaleko otoka Premude u zadarskom arhipelagu, naišao je na zasjedu talijanske ratne mornarice. Ubrzana plovidba pregrijala je motore i stvorila gusti dim iz dimnjaka koji ga je učinio vidljivim neprijateljskim torpednim čamcima koji ga u 3,30 sati torpediraju. Brod je pogođen u desni bok. Nakon gotovo tri sata prevrnuo se i potonuo na dubinu od 66 metara. Kalvariju bojnog broda zabilježila je kamera s bojnog broda Tegetthoff.
Bio je to prvi bojni brod koji su potopila torpeda, i to riječke proizvodnje. Brodovi iz pratnje spasili su 976 članova posade, a 89 mornara je poginulo. Brod je imao mađarsko ime i zapovjednički kadar, ali najveći dio posade od gotovo 1.100 članova činili su ljudi iz hrvatskih krajeva.
Foto: D. Škomrlj
www.novilist.hr
