Izložba renomiranog crnogorskog slikara i grafičara Đeljoša Đokaja biće otvorena u Galeriji Josip Bepo Benković u četvrtak, 11. aprila u 19:30 časova. Realizuje se u saradnji JU „Gradski muzej Mirko Komnenović i galerija Josip Bepo Benković“ i JU „Muzeji i galerije Podgorice“.
Đokaj je rođen 1933. godine u selu Milješu kod Podgorice. Akademiju likovnih umjetnosti je završio 1963. u Beogradu na kojoj je primljen bez završene srednje škole kao poseban talenat. Nedugo nakon završene akademije sedam godina predaje na Visokoj školi umjetnosti u Prištini, dok je četiri predavao na Likovnoj akademiji na Cetinju.
U Rim odlazi 1970. godine. Izlaže u Palermu, Milanu i drugim italijanskim gradovima ,a 1977. biva proglašen Slikarom godine.
Đokaj je od 1963. godine prisutan na kolektivnim i samostalnim izložbama, gotovo na svim kontinentima – izlagao je na 53 samostalne i 62 kolektivne izložbe. Dobitnik je velikog broja prestižnih nagrada i priznanja, među kojima je i Trinaestojulska nagrada. Takođe, ima status istaknutog kulturnog stvaraoca Crne Gore čije se slike i grafike nalaze u kolekcijama muzeja i galerija širom svijeta i jako su cijenjene među kolekcionarima.
Izložbu će otvoriti Selma Đečević, teoretičar savremene umjetnosti.
-Biće predstavljeni radovi iz različitih perioda i ciklusa, cijeneći da se na taj način može sveobuhvatnije prikazati neograničenost njegovih stvaralačkih vizija i umjetničkog pregalaštva. Posebnu pažnju u ovom presjeku zavređuje mapa radova koju bismo mogli nazvati Egzodus-traktat obojen zavičajnim lirizmom, ikonični prikaz dramatičnog odrastanja u specifičnim istorijskim uslovima u kojima iskri arhetipsko svjedočanstvo o tragici jednog naroda. Motivske osobenosti kulturne sredine iz koje je ponikao predstavljene su kao okamenjene reminiscencije minulih vremena , zamrznute u krševitom sonetu – kazala je Đečević.
Iz ugla istoričarke ujetnosti Jasmine Žitnik, Đokaj je umjetnik koji stoji u prvim redovima stvaralaca koji su preispitivali smisao čovjekovog postojanja kao jedinog bića koje uništava svoju vrstu i potrebe za jednim boljim svijetom sa više smisla.
-Prije svega, Đokaj je pokazao da je umjetnički alat oružje pobjede nad tehnikom oličenom u mačevima i topovima. Potom, umjetnik kroz svoja djela grmi Brehtovskom snagom protiv dehumanizacije ljudskog bića, otuda krik pobune, jer memorija ukazuje na apsurd vladanja savremenog društva i svijeta, na istoriju,na sve muke čovjekove odvajkada. Stvaralaštvo Đeljoša Đokaja sa svojom osobenom melanholijom, tehnički dorečeno i harmonično, umjetnost je Njegoševe čaše „žuči i meda“ života – istakla je Žitnik.
Izložba će biti otvorena do 30. aprila.
