Andro Tadić – Šilo (76) iz Staroga Grada – Farosa penšjun je zaslužio 35-godišnjim radom u “Elektrodalmaciji”, odnosno “Elektroprijenosu”. Na dežurstvima je, Bože moj, bilo dosta vremena pa se kao dugogodišnji vlasnik jedrilice “Jola” i istinski zaljubljenik u morsko plavetnilo odlučio raditi makete brodova.
Naravno, ti ljepotani iz njegove “radionice” izlaze k’o sa trake, čak i nakon odlaska u mirovinu ustrajno i precizno izrađuje razne tipove – Dubrovački navi, Bounty, engleske fregate, karaku…, a naposljetku se opredijelio i za “slobodne forme”, tako je odavno premašio brojku od 450 prekrasnih jedrenjaka.
– Još dok sam bio malo dite bio sam upućen na prirodne materijale, napravili bismo ponešto od platna, izdilali od drva ili kamena, jer naprosto nije bilo igračaka ko danas. A kad jednom usvojiš tu naviku, kad ti se ona uvuče pod kožu, teško je se oslobađaš, a mi koji smo rođeni tu pored mora zna se da bez njega ne možemo. Zato sam poslije osnovne škole odlučio ostati doma i ići na ribe, ali me otac potira u sridnju skulu. No, ljubav prema svome zavičaju nikad me nije napustila, pa sam uz ribašćinu, ronjenje, vaterpolo i jedrenje počeo izrađivati makete raznih brodova – kaže Andro.
Opet su mu, i u tom najdražem hobiju, u prvom planu bili prirodni materijali, međutim, otišao je i korak dalje, tako da je kobilice svojih brodova postavljao od kamena, “plivajućeg drva”, tikava, lista agava…, a njihova jedra “razvijao” čak od izvornih mješina u kojima su težaci u ono doba na tovarima pregonili svoje grožđe.
A te jedinstvene makete koje čovjeka ostavljaju bez daha danas najvećim dijelom krase njegov dom, neke je darovao svojoj djeci, prijateljima…, ili su poslužile za nagrade na regatama. Rijetko je na njima zarađivao, ali ako i je, opet je to pretočio u ljubav prema moru, prema brodovima, umjetnosti…
SVE ŠTO MORE DAJE
– Baš tako, malo je od toga šoldih došlo, a u početku sam od njih nabavljao tehniku, primjerice fotoaparat kojim sam, dakako, “bilježio” sve ono što nam more daje. Kasnije sam kupio jedrilicu od 6,70 metara i potegnuo čak do Italije po mahagonij, konope, prokrom, tikovinu. Uživalo se, sve u svoje vrime, ali sam se naposljetku od nje morao oprostiti, jer mi je bio potreban stan u Splitu. Potvrdit ću i to da ni jedan moj brod, a ni maketa, nisu bili bez jedara, zato što me oduševljava naša tradicionalna maritimna baština i nikako mi nije draga plastika, makar se radilo o luksuznim jahtama ili super brzim gliserima – veli naš sugovornik.
A on stanuje u povijesnoj jezgri drevnog Farosa, koja je na svu sreću od 2008. godine pod zaštitom UNESCO-a, gdje već prvi pogled na njegovu obiteljsku kuću svjedoči da se radi o čovjeku s umjetničkom žicom. Zar nije dosta spomenuti da slučajni prolaznici, kad prolaze kalom u njegovu konobu-galeriju, “ćire” kroz brodski prozor.
A unutra i oko nje, uz brodovlje, razne slike, kamene posude, vaze sa cvijećem, vrčevi, stare sprave, alati, sviće… plijene pozornost svakog gosta koji “zapne” kod tog razgovorljivog Starograjanina. On za njih uvijek ima priču, rado im objašnjava gdje su i kod koga došli.
– Moram reći jednu istinu, a to je da se ja s turistima ponajviše družim upravo zadnjih nekoliko godina. Tijekom sezone sam u obližnjoj uvali Tiha na neki način angažiran u ugostiteljstvu, pa naravno neke svoje radove držim i tamo, barem tijekom ljeta. Suvremeni su to nomadi kojima vrlo često pripovijedam o našim navadama i životnim navikama, a najsretniji sam kada vidim da i oni uistinu cijene to što imamo i umijemo. Mnogi od njih su, kao i neki mi prijatelji, sa sobom svojim kućama odnijeli moje makete ili slike na kamenu, pa slobodno mogu reći da ih danas ima gotovo na svim stranama svijeta – govori Tadić.
Ipak, s posebnim guštom je 2011. u Starome Gradu izaslanstvu s otoka Parosa darovao maketu jedrenjaka, s popratnim tekstom “Dragi Grci, u ona pradavna vremena vaše lađe nošene vjetrom Božje dobrote uploviše u ovaj grad, hvala vam od sveg srca što učiniste za naš Faros – Neka ovaj skromni suvenir “maslina”, “amfora” i “brod” pritegne spone koje nas vežu”.
A svome prijatelju, sugrađaninu i imenjaku barba Andriji Petriću-Musetu, koji nas je u ožujku napustio u 105. godini, je prigodom proslave njegovog 100. rođendana darovao jedrenjak na kamenoj ploči s najljepšom željom “Kapetane, plovite sretno kroz drugo stoljeće!”.
