Iako je hercegnovski stari grad sazidan na kamenu, njegove žile kucavice su vodeni tokovi, o čemu svjedoče brojni potoci, izvori, gradske česme, bunari,.. kaže ing Olivera Doklestić. Zahvaljujući njima bio je moguć opstanak, ali i privredni razvoj žitelja na ovom području.
Ali jedan izvor –Karača- ima poseban značaj u istoriji grada. Stručnjaci objašnjavaju da je izdašni izvor pitke vode u jugoistošnom podnožju raspukle stijene gdje danas stoji Kanli Kula, bio jedan od osnovnih motiva za začetak grada Herceg Novog na tom području. (1382. godine)
“Ovaj egzistencijalni element je prepoznat u doba vladavine Hecega Stjepana Vukšića Kosače, koji cijelo podgrađe ispod svoje citadele, današnje Kanli Kule, organizuje smišljeno, dispoziciono prema ovom izvoru”, navedeno je u Elaboratu o revalorizaciji nepokretnog kulturnog dobra Izvor Karača, koji je radila Uprava za zaštitu kulturnih dobara CG.
Nakon zauzimanja grada 1482.godine Turci su brzo uočili kvalitet izvora i njegovu izdašnost, jer voda konstantne temperature oko 15 stepeni celzijusa izvire jednako ljeti i zimi. Zato uređuju, kaptiraju i u gradski sistem kanala sprovode vodu sa ovog izvora, dajući mu ime Karače/ Karadža=Crna voda./
Karača je za vodosnabdjevanje starog Herceg Novog bila od presudnog značaja sve do početka 20-og vijeka, kada je grad dobio prvi vodovod koji je sproveden iz izvora Crmnica.
Karača nikada nije izgubila značaj i šarm za mještane Starog grada i okolnih naselja. Bistra i osvježavajuća bila je spas u godinama kada se grad, naročito ljeti ljeti suočavao sa nestašicom vode. Voda na izvoru posljednjih decenija nije za piće. Iako je izvor bio konstanta, nedavno je voda na Karači presahla na tri dana što ne pamte ni najstariji mještani. Neobjašnjivo kako je nestala, tako se i vratila.
Karača danas ima status zaštićenog kulturnog dobra.
Legende
Za izvor se vezuje nekoliko legendi među njima i ona koja navodi da su Turci, prilikom prvog osvajanja Herceg Novog bili do nogu potučeni na mjestu koje se danas zove Jokmegdan. Poslije bitke, prema legendi, na izvoru ispod Jok Megdana, počela je da teče krv. Od tada se ovaj izvor pitke vode zove KARADŽA – KARAČA ( crna voda)
Druga legenda je poetičnija i priča kako je hajduk Grujica oteo prelijepu ženu dizdara Rifat paše, u namjeri da za njen otkup traži silno blago, baš dok je punila bokal bistre, hladne vode sa izvora Karača.Ali kako to u bajkama biva, u nju se zaljubio…
/S.Kosić/
