Piše: Antun Sbutega
Mora pokrivaju 70 odsto površine Zemlje i po njima se odvija oko 90 odsto svjetskog prometa. Pomorstvo, koje čine sve aktivnosti na moru i u vezi sa morem, zato je od vitalnog globalnog značaja. Najvažnija je pomorska privreda; pomorski saobraćaj (brodarstvo, luke, agencije, infrastruktura, itd) brodogradnja, ribarstvo, marikultura, eksplotacija mineralnih bogatstava i energije, primorski turizam itd. Pomorstvo čine i brojne vojne, naučne, obrazovne, kulturne, tehničke sportske aktivnosti u vezi sa morem. Danas se koristi termin plava ekonomija koji uključuje pomorsku privredu, insistirajući na održivosti i ekologiji. Brojne aktivnosti međunarodnog karaktera čine pomorstvo veoma složenim.
Primorske države su u prednosti u odnosu na kontinentalne. Od početka istorije značajne države se trude da uspostave dominaciju na moru; to su na Mediteranu bili Krit, Grčka, Kartagina i Rim, zatim Vizantija, Arapi, Đenova i Venecija. Portugalija i Španija su prve uspostavile dominaciju na oceanima, a slijede Holandija i Engleska. Zahvaljujući dominaciji na moru, Evropa je postala dominantna svjetska civilizacija. Nakon Drugog svjetskog rata dominaciju na moru uspostavljaju SAD, a sada u pomorskoj privredi prednjači Kina, a približava se Sjedinjenim Državama i po snazi ratne mornarice. I male države razvijaju pomorstvo, poput Grčke, ostvarajući ogromne društvene i privredne benefite.
Crna Gora je primorska država na Jadranu koja baštini pomorsku tradiciju dugu 24 vijeka u Boki, tri vijeka u Ulcinju i jedan vijek u Baru, ima razvijeno pomorsko školstvo, veliki broj pomoraca i pomorskih stručnjaka. Postoje i faktori koji otežavaju razvoj pomorstva. Iznad obale se uzdiže visoki lanac Dinarida bez prirodnih prolaza prema unutrašnjosti, pa je do XX vijeka zaleđe bilo slabo povezano sa Primorjem. Zaleđe je rijetko naseljeno, uglavnom privredno nerazvijeno te i danas slabo saobraćajno povezano sa obalom. Za razvoj pomorstva je važna stabilnost države. U toku zadnje 33 godine na ovom prostoru su često mijenjani politički, pravni i privredni sistemi, odnosno države: SFRJ, SRJ, Zajednica Srbija i Crna Gora i najzad Crna Gora. Kao međunarodna djelatnost pomorstvo je podložno uticaju raznih ekonomskih i političkih faktora na globalnoj sceni.
Pomorska politika je sistem mjera kojima država stimuliše razvoj pomorstva trudeći se da iskoristi svoje prednosti i amortizuje djelovanje nepovoljnih faktora. Nažalost, upravo je pomorska politika zadnjih decenija djelovala negativno, ako se o njoj uopšte može govoriti u Crnoj Gori; u tome nema razlike između pojedinih vlada.
Pomorstvo je na ovom prostoru zadnja tri vijeka prošlo kroz nekoliko velikih kriza. Radi se prije svega o pomorstvu Boke, jer je ona najvažniji pomorski centar regije od početka istorije. Crnogorske države, Duklja Vojislavljevića, Zeta Balšića, Crna Gora Crnojevića i Petrovića nijesu imale značajnu pomorsku istoriju, iako su sve one disale preko mora, nastale na obali ili u njenom neposrednom zaleđu i trudile se da dobiju izlaz na more.
Boka je tokom mletačke vladavine, i pored stalnih ratova sa Turcima, borbi sa gusarima, epidemija i zemljotresa, uspjela da postane jedan od najznačajnijih pomorskih centara Jadrana. Razvoj je nastavljen i poslije pada Mletačke Republike tokom prve austrijske vladavine, tako da je 1805. godine Boka imala 396 velikih i 290 malih brodova, 3.629 pomoraca i 239 kapetana. Ratni sukobi na Jadranu tokom Napoleonovih ratova te francuska okupacija Boke 1807–1814. zadali su težak udarac pomorstvu. Tokom druge austrijske vladavine (1814–1918) došlo je do oporavka pomorstva tako da je 1852. godine u Boki bilo 110 velikih jedrenjaka sa 31.959 tona te 34 manja broda sa 2.291 tonom i oko 5.000 pomoraca. Dok su ranije oni plovili uglavnom po Mediteranu, sada su plovili po cijelom svijetu. Boka je parobrodarskim linijama bila povezana sa Trstom i jadranskim lukama. Sljedeća kriza je bila izazvana razvojem parobroda i nestajanjem jedrenjaka; zadnji bokeljski jedrenjak „Nemirna“ je potonuo 1902. U tom periodu bokeljski pomorci su plovili na brodovima iste države, prije svega „Austrijskog Lojda“, a brodovlasnici su razvili aktivnost u Trstu (Gopčević, Kvekići, Tripkovići itd). Boka je postala ratna luka, a u Tivtu je osnovano remontno brodogradilište.

U Kraljevini Jugoslaviji u Boki je osnovano više malih brodarskih preduzeća i jedno veće AD „Boka“ (kasnije Zetska plovidba) koje je 1937. imalo 37 brodova sa 10.545 brt. Najveće luke su bile Kotor i Zelenika koje su bile povezane sa lukama Istočnog Jadrana i Mediterana. Boka je bila glavna baza ratne mornarice a vojno brodogradilište u Tivtu je 1941. imalo 1.500 zaposlenih. Dio trgovačke flote je stradao u ratu, a ostatak je nacionalizovan. U Kotoru je 1948. godine osnovano brodarsko preduzeće „Lovćen“ koje je raspolagalo malim brodovima. Poslije razlaza sa SSSR-om i okretanja Zapadu, Jugoslavija iz strateških razloga razvija luke, brodogradnju, brodarstvo i ratnu flotu.
U Kotoru je 1955. osnovano brodarsko preduzeće „Jugoocenija“ koje se brzo razvijalo i 1986. godine imalo 26 brodova sa 812.497 dwt i 1.400 zaposlenih. Barska plovidba, osnovna 1961. godine, imala je 1991.godine 18 brodova duge plovidbe sa 320.000 dwt sa 929 zaposlenih. Brodogradilište u Bijeloj je osposobljeno za remont velikih i gradnju malih brodova i 1990. je imalo 1.000 zaposlenih. Vojni remontni zavod u Tivtu je bio osposobljen za remont ratnih i trgovačkih brodova i podmornica i gradnju manjih brodova i 1980. je imao 1.300 radnika.
Uložena su znatna sredstva u razvoj Luke Bar koja je 1976. dobila željezničku vezu sa Beogradom i imala kapacitete za oko pet miliona tona prometa i oko 2.000 zaposlenih. Najveći obim prometa je bio 1989. godine sa 2.744.766 tona prekrcaja. Bar je povezan linijom sa Barijem, Kotor sa lukama Istočnog Jadrana, a u Boku su uplovljavali kruzeri i jahte. U Kotoru su osnovani Pomorski muzej, Viša pomorska škola (od 1981. Pomorski fakultet), Pomorska biblioteka, Institut za pomorstvo i turizam.
Pomorstvo Crne Gore je bilo, u odnosu na broj stanovnika, najrazvijenije od svih jugoslovenskih republika, 1986. godine trgovačka flota Crne Gore je činila 20 odsto kapaciteta flote Jugoslavije, a udio u stanovništvu je bio 2,6 odsto. U ovom periodu došlo je do dinamičnog razvoja primorskog turizma.
Kriza pomorstva Crne Gore počinje 1991. godine sa raspadom Jugoslavije i sa ratovima, a posebno od 1992. kada je Crna Gora sa Srbijom izložena sankcijama od OUN kao agresor. Bitno je opao promet Luke Bar, prekinute su sve pomorske veze sa svijetom, a crnogorski brodovi su bili blokirani uz velike gubitke. Brodgradilište Bijela je služilo samo za remont glisera italijanskih krijumčara koji su imali baze u Boki i Baru. I pored toga veći dio trgovačke flote je preživio sankcije, a tek kasnije je rasprodat po cijenama znatno nižim od tržišnih, po nalogu vlade. Brodarskim preduzećima su upravljali nekompetentni politikanti koji su izvršavali zadatak da likvidiraju preduzeća, što je bilo skopčano sa korupcijom. Pošto je Italija blokirala svoje švercere cigareta iz Crne Gore, šverc je nastavljen preko Luke Bar i to ne samo cigareta.
I poslije obnove nezavisnosti više puta je osnivano ministarstvo pomorstva, bilo pripojeno drugim ministarstvima pa ponovo osamostaljeno, ali je uvijek bilo nekompetentno i neefikasno. Tako je 2009. mala Luka Bar, slabo organizovana, kadrovski slabo opremljena, tehnološki zaostala i sa slabim vezama sa zaleđem podijeljena, a zatim je Terminal za kontejnere i generalne terete prodat turskoj kompaniji. To se pokazalo vrlo štetnim, oba dijela luke zajedno imaju manji promet od onog u vrijeme SFRJ, nema investicija u razvoj, a Vlada Crne Gore pokušava bezuspješno da ponovo otkupi prodati dio Luke. Pogrešna odluka je bila i osnivanje Crnogorske plovidbe Kotor i Barske plovidbe sa ukupno četiri broda, jer se radi o državnim preduzećima, sa nekompetentnim rukovodstvom, da ne govorimo o korupciji. Tako se Crnogorska plovidba gasi što očekuje vjerovatno i Barsku plovidbu.
Morsko ribarstvo zapošljava svega oko 250 ribara, čiji su uslovi rada, organizacija i oprema na veoma niskom nivou. Brodgradilište Bijela je ugašeno, a nova firma Adriatic 42 za remont jahti ima 90 zaposlenih i bilježi gubitke.
Dinamični razvoj turizma (od čega više od 90 odsto na Primorju), dosegao je svoje limite zbog neadekvatne infrastrukture receptivnih kapaciteta, previsokih cijena i nedostatka strategije, a istovremeno je u toku estetska i ekološka devastacija primorskog ambijenta.
Razoj luksuznih rizorta i marina u Boki je znatno doprinio kvalitetu i promociji turizma, ali se radi o stranim kompanijama čiji je primarni biznis gradnja i prodaja vila i stanova, a sekundarni nautički turizam. Veliki broj izletnika koje brojni kruzeri dovode u Kotor ima određene ekonomske efekte, ali izaziva ekološke i sigurnosne probleme u zalivu te velike gužve u gradu i okolini.
Jedino po čemu je danas Crna Gora pomorska zemlja je oko 6.000 pomoraca koji plove na stranim kompanijama, ostvaruju ogroman prihod, ali su neorganizovani i nijesu uključeni u nacionalno pomorstvo. Sa oko jedan odsto stanovnika koji su pomorci, Crna Gora je na prvom mjestu u svijetu. Postoji više centara za obuku pomoraca, srednja pomorska škola i dva pomorska fakulteta neujednačenih kvaliteta.
Strategija razvoja pomorske privrede 2020–2030. godine je nerealni bezvrijedni dokument. Postojeća kriza pomorstva je prije svega posljedica nedostatka političke volje i sposobnosti. Za „stručnjake“ koji su izazvali brodolom pomorstva Crne Gore Bokelji kažu da ne znaju ni da plivaju, no oni veoma dobro plivaju u političkim i nekim drugim mutnim vodama. Jadranska obala je najvažniji resurs Crne Gore, a pomorstvo je više od dva milenijuma bilo najvažnija aktivnost ove regije, izvor blagostanja i stvaralac kulture, a zaleđe je preko obale bilo povezano sa svijetom. Jadranska orijentacija znači orijentaciju na razvoj, otvoreno društvo i Evropu. Pitanje je da li je to zaista cilj ove države. Alternativa je balkanska orijentacija.
/Antun Sbutega/