Čovjek i more neraskidivo su povezani. S razvojem prvih ljudi rasla je i njihova želja da na neki način ukrote more i otisnu se s obale na to privlačno beskrajno plavetnilo koje izaziva strahopoštovanje. Prvi prototipi čamaca, moglo bi se reći, bila su izdubljena debla raznih stabala koja su se pokazala sasvim dovoljno učinkovitima da ljude odvedu malo dalje od obale i omoguće im bolji ribolov.
Prvi Jadranski šivani brod
Prema dosadašnjim otkrićima, najstarije ikad pronađeno plovilo je takozvani Pesse kanu pronađen tijekom gradnje autoceste u blizini sela Pesse u Nizozemskoj 1955. Izrađen je od izdubljenog debla bora, dugačak 298 centimetara i širok 44 centimetra, a datiranje ga je smjestilo u razdoblje između 8040. i 7510. godinu prije Krista. Iz istog je perioda pronađen kanu u Nigeriji no on je dugačak 8,5 metara, a prvo najstarije pronađeno plovilo koje je ipak nešto kompleksnije i zaslužuje da ga se naziva brodom je brod Khufu iz drevnog Egipta. Riječ je o prvom najdetaljnijem i najočuvanijem antičkom brodu koji je pronađen u podnožju Velike piramide u Gizi, što možemo zahvaliti činjenici da nije bio namijenjen plovidbi u ovom, već u onom, zagrobnom svijetu, a potječe iz 2500. godine prije Krista. Najstariji brod koji je zaista plovio morima, kako navode svi javno dostupni podaci i kronološki popisi, je onaj iz Dovera u Velikoj Britaniji koji se smješta u brončano doba, odnosno u 1500. godinu prije Krista. Riječ je o brodu izrađenom od trupaca hrasta i povezanom takozvanim šivanjem trupa broda, u ovom slučaju “uzicama” od tise.
Međutim, rame uz rame s tim brodom trebao bi se nalaziti ni manje ni više nego jedan istarski brod, a mi se nadamo da će uskoro svi ti podaci biti ažurirani i da će naši arheolozi time dobiti zasluženo priznanje za svoj dugogodišnji rad. Govorimo o ostacima šivanog broda pronađenim na dnu mora u uvali Zambratija pored Umaga 2008. godine. Šivani brodovi smatraju se pretečama svih kasnijih brodova, a usprkos tome što je brodogradnja sa stoljećima napredovala i otkrivane su nove, učinkovitije tehnike pravljenja brodova, šivanje se svejedno kao tradicija jako dugo stoljeća zadržalo u cijelom svijetu.
– Prije desetak godina dobili smo dojavu ribara da su na dnu pronađene neke daske, pa da dođemo vidjeti o čemu se radi. Kada smo zaronili, otkrili smo da je to oplata broda, a ne neke stare daske. Odmah smo primijetili rupice duž oplate kroz koje je brod, metodom šivanja, bio spojen. Iz muljevitog dna na svjetlost dana izašlo je osam madira (platica) brodskog korita napravljenog od brijesta i jedna korba (rebro) od jele, dok su ostali dijelovi rađeni i od johe. Na rubovima madira se nalaze ukoso izbušene rupe kroz koje je obavljeno šivenje uz pomoć konopca, a preko šava je stavljana drvena letvica koja je služila kao brtvilo. Odmah smo znali da se radi o senzacionalnom otkriću, a to su nam potvrdili i rezultati radiokarbonskog datiranja koji su brod smjestili u brončano doba, odnosno negdje između 1120. i 1900. godine prije Krista. Ovo je zaista jedinstven nalaz jer je riječ o najstarijem šivanom brodu ikad otkrivenom na Mediteranu, a ujedno je i najočuvaniji na svijetu, rekao je Marko Uhač iz Konzervatorskog odjela u Puli na nedavnom predstavljanju istarskih šivanih brodova od prapovijesti do rimskog razdoblja u Premanturi.
Otkriće “u kanalizaciji”
Budući da nije pronađena dostatna količina ostataka broda, niti je bilo gdje u Istri otkriven grafit ili ikakav drugi antički prikaz broda, bilo ga je teško kompjuterski rekonstruirati ili nacrtati u cijelosti. No, stručnjaci ipak mogu pretpostaviti kako je mogao izgledati zahvaljujući nekim drugim izvorima. Kako je istaknuo Uhač, ovo je neprocjenjivo vrijedno otkriće za Jadran i ujedno najstariji brod ikad pronađen na području Mediterana, zbog čega je privukao pažnju i drugih svjetskih stručnjaka. Zambratija se zapravo pokazala kao prava mala arheološka senzacija, jer su uz ostatke brodice starije od tri milenija otkriveni i odlično sačuvani ostaci naselja koje je nastalo prije šest milenija.
Potom je stigla 2013. godina i izgradnja kolektora u Flaciusovoj ulici kod pošte, gdje je u ne baš mirisnim uvjetima na dva metra dubine otkriveno još jedno senzacionalno otkriće. Na toj su lokaciji pronađena još dva antička šivana broda nazvani Pula 1 i Pula 2. Veći brod, dimenzija dvadeset metara, datiran je u 1. stoljeće, a manji brod od osam metara nalazio se ispod njega.
– Brodovi su nađeni u lošim uvjetima i bilo nas je strah da ćemo ih izgubiti. Međutim, taj mulj u kojem su se brodovi nalazili je zapravo sačuvao drvo od propadanja. S obzirom da je iznad brodova bila i kanalizacija i cesta i dosta materijala naslaganog stoljećima, trup broda se u potpunosti izravnao, kao da je sprešan, i uopće nije ličio na brod. Pronađena drvena konstrukcija morala je odmah biti konzervirana i zaštićena od vanjskih uvjeta, te konstantno močena da se ne posuši jer bi to uništilo nalaze. Kada smo izradili posebne podupirače i odvojili ga od tla, brod je u dijelovima prenesen u jednu halu u Uljaniku gdje je dvije godine proveo u bazenu, a 2015. je transportiran u cijenjeni institut i laboratorij u francuskom Grenobleu na čišćenje i konzervaciju, ispričala nam je Andrea Sardoz, restaurator u pulskom AMI-ju.
Brod Pula 2 sada je ponovo u Puli i jednog će dana biti primjereno predstavljen građanima.
Zaronimo do nalazišta
Ništa manje važan nije ni pronalazak ostataka broda u uvali Debeljak na Rtu Kamenjak 2014. godine koji arheolozima i povjesničarima omogućava uvid u razvoj brodogradnje na Jadranskoj obali, budući da ovaj datira iz 4. ili 5. stoljeća poslije Krista i napravljen je jednom drugačijom tehnikom, pomoću jezičaca i drvenih klinova.
Podvodna arheologinja Ida Koncani Uhač istaknula je da je to prvi takav brod pronađen na našem području, a nešto više podataka o ovom otkriću moći ćemo doznati nakon dovršetka arheoloških istraživanja koja su započeta lani uz suradnju međunarodnih stručnjaka.
Za to vrijeme svi zainteresirani mogu posjetiti još jedno izuzetno važno arheološko nalazište pod vodom, ono koje se nalazi u podmorju plitke uvale Bijeca u Medulinskom akvatoriju.
– Radi se o velikom rimskom kompleksu koji se nalazi na metar, dva dubine na pješčanom dnu, a prostire se na nekoliko hektara površine. Prema pronađenim kamenim ostacima i drugim, manjim nalazima, možemo zaključiti da je ovdje nekada postojala rimska solana, no isto se mjesto, vjerojatno u različitim vremenskim razdobljima, koristilo i za uzgoj riba, i kao uljara za maslinovo ulje. Pronašli smo kameni kanal dug 48 metara, drveni sanduci i to dosta dobro očuvani, zatim je tu jedna izuzetno očuvana palisada od 185 metara, mlinski kameni i još mnogo toga. Riječ je o jednom zaista zanimljivom nalazištu koji nam, uz ostalo, otkriva i da se na ovom području od rimskog doba na ovamo more podiglo za metar i pol do dva metra, rekla je Koncani Uhač.
Još je i Plinije Stariji u svojim prirodoslovnim djelima iz 1. stoljeća pisao o Histarskom maslinovom ulju napominjući da je ono treće po važnosti u svijetu. Zanimljivo je da se prema nekim nalazima u podmorju Bijece da naslutiti da se ovdje ujedno proizvodio i legendarni rimski umak garum, neizostavan začin antičke kuhinje, koji se proizvodio od usoljenih fileta i iznutrice plave ribe koji su se, oplemenjeni raznim začinima, vinom i octom izlagali suncu, dok se ne bi gotovo usmrdili. Tada se iz njih tiještio omiljeni i dragocjeni garum. Iako se i ovo nalazište još uvijek istražuje, arheolozi su voljni svakom zainteresiranom omogućiti da ga pobliže prouči zajedno s njima uz pomoć maski i disalica ili opreme za ronjenje, samo ih treba kontaktirati.
