Najveći biodiverzitet i bogatstvo Jadranskog mora nalaze se u južnom Jadranu ispred obala Crne Gore, ali porast temperature, promjene u cirkulaciji i dolazak 48 novih vrsta riba jasno pokazuju ubrzane promjene ekosistema, pri čemu dalji napredak, uprkos čvrstim temeljima zaštite biodiverziteta koje je Crna Gora postavila, zavisi od dosljedne primjene mjera i jačanja kapaciteta.
To je poručeno sa okruglog stola “Ihtiofauna Jadrana i klimatske promjene”, koji je organizovala Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU).
Naučni savjetnik u Institutu za biologiju mora Univerziteta Crne Gore dr Aleksandar Joksimović rekao je da Jadran koji smo znali više ne postoji ukazujući na zabrinjavajući rast temperature mora, čak i u njegovim dubljim slojevima.
“Ove promjene dovode do pojave novih vrsta u Jadranu, uključujući invazivne vrste poput ribe lava i četvorozupke, koje dolaze iz toplijih mora i mijenjaju postojeću ravnotežu morskog ekosistema. U takvim okolnostima, pitanje očuvanja biodiverziteta postaje ključno”, rekao je Joksimović.
Ukazao je da najveći biodivizitet i bogatstvo Jadranskog mora što se tiče vrsta je u Južnoj Jadranskoj kotlini.
“I vidite da je na ovom dijelu upravo ovdje ispred Crne Gore je ta najdublja, da kažemo i najveća dubina Jadrana izmjerena, to je negdje oko 1330 metara”, kazao je Joksimović.
Prema njegovim riječima, crnogorski ribari su upućeni na mali obalni pojas i ne mogu da konkurišu komšijama, Hrvatskoj, Albaniji i Italiji koje sa ozbiljnim ribarskim flotama izlovljavaju mnogo više resursa.
“Ali nažalost u donošenju odluka Generalne komisije za ribarstvo Mediterana i Europske komisije Crna Gora je negdje koletralna šteta, jer zapravo nije kriva za takvo stanje resursa u Jadranskom moru kako je sad, jer nismo doprinijeli ničemu da bi to bilo tako, a opet, odluke se odnose i donose na kompletnom području Jadranskog mora”, kazao je Joksimović.
Ukazao je da je u Jadranu bilo 407 vrsta po zadnjem popisu 1996. godine,
“Od tada do pa do danas, dakle u proteklih 30 godina, imamo 48 novih vrsta riba koje su ušle u Jadransko more, ili iz Crvenog mora putem Sueckog kanala ili iz Atlanskog okeana putem Gibraltara, uglavnom došle su i nastanile se u naše Jadransko more.“, rekao je Joksimović.
Prema njegovim riječima, flora i fauna Jadranskog mora, ,posebno južnog, još uvijek nisu dovoljno istražene.
“Posebna je tajna taj duboki Jadran, još uvijek tu nemamo sve podatke o vrstama koji tu žive, dakle to je neka buduća orijentacija i našeg Instituta i Crne Gore, ali i ostalih kolega iz ostalih regiona, odnosno dijelova Jadrana, da ispitamo sve što tu živi”, rekao je Joksimović.
Ukazao je da posebnu zabrinutost izazivaju promjene u temperaturnom režimu Jadranskog mora i njihov uticaj na cjelokupan ekosistem.
„Međutim, u posljednjih godina imamo upliv toplije vode i prosječna temperatura Jadranskog mora, posebno na površini i na dubini se prilično promijenila za neki stepen, dva ili tri. Taj jedan stepen u vazduhu ne znači mnogo, ali jedan stepen u moru mnogo znači i mnogo mijenja, i ekološke cikluse, i ekološke niše“, pojasnio je Joksimović.
Kako je istakao, i relativno mali porast temperature mora ima značajne posljedice po živi svijet, utičući na promjene u ekološkim procesima i raspodjeli vrsta.
“Promjene u dinamici vjetrova i morskih strujanja, žarka ljeta, dovele su do toga da toplija I gušća površinska voda, posebno sjevernog Jadrana, prodire u dublje slojeve mora, narušavajući raniju temperaturnu stabilnost”, kazao je Joskimović.
„Dakle, nemamo one hladne vode, koje su se ranije u zimskim mjesecima, jadranskim burama obaogaćivale kiseonikom, I hladnijom dubljom vodom, koja bi tu sad toplu vodu potisnula, a dokaz za to jeste i ekspedicija MEDITS (monitoring kočarskih resusrsa), koju svakog jula imamo u našim vodama, Jadrana. Dakle, mjerili smo temperaturu na 300 metara senzorom, i ta izmjerena temperatura je 17 stepeni. To je zaista veliko, to se nikad ranije nije dešavalo, ta temperatura, na tim dubinama je uvijek bila 12 stepeni.“, rekao je Joskimović.
Tih 17 stepeni je, kako je ukazao, zabrinjavajuće, navodeći da Jadran koji smo znali više ne postoji.
“Šta će se dešavati u budućnosti, ne znamo. Komponente biodiverziteta ne mogu se eksploatisati bez prethodne procjene njihove količine, stanja i sposobnosti obnavljanja“, zajključio je Joksimović, dodajući da je održivost jedini prihvatljiv model upravljanja prirodnim resursima.
Naučna savjetnica u Institutu za biologiju mora Univerziteta Crne Gore dr Olivera Marković, istakla je da su invazivne vrste morskih organizama, posebno dekapodni rakovi, prisutnije u Jadranskom moru, gdje utiču na ekološku ravnotežu, ali istovremeno otvaraju i nove mogućnosti za njihovu održivu upotrebu.
„Problem invazivnih vrsta može se, uz odgovarajući pristup, pretvoriti u razvojnu priliku“, navela je Marković.
Prema njenim riječima, u Mediteranu je zabilježeno 89 vrsta dekapoda, od čega 23 u Jadranu, a čak 15 ima invazivni karakter.
“U crnogorskim vodama evidentirane su tri takve vrste, koje su predmet posebnih istraživanja”, rekla je Marković.
Prema njenim riječima, posebno mjesto zauzima plavi rak, jedna od najpoznatijih invazivnih vrsta u Jadranu.
„Plavi rak je izuzetno prilagodljiva vrsta podnosi različite uslove temperature i saliniteta, brzo se razmnožava i nema značajne prirodne neprijatelje“, kazala je Marković.
Pojasnila je da je njegov uticaj višestruk od oštećenja ribolovnih alata do smanjenja populacija drugih morskih organizama, što direktno utiče na ribarstvo.
“Ipak, iskustva iz drugih zemalja pokazuju da invazivne vrste mogu postati i ekonomska prilika. Najbolji način da se smanji njegova populacija jeste intenzivniji izlov i uključivanje u ishranu. Plavi rak je u pojedinim regionima svijeta već prepoznat kao vrijedan gastronomski proizvod, bogat proteinima i omega-3 masnim kiselinama, a može se koristiti i u prerađivačkoj industriji.“, rekla je Marković.
Ključni izazov u Crnoj Gori ostaje niska potražnja i nedovoljna informisanost.
„Od velikog broja registrovanih ribara, samo mali broj se ciljano bavi izlovom plavog raka, upravo zbog slabe potražnje na tržištu”, kazala je Marković
Zbog toga se kao prioritet ističe potreba za edukacijom javnosti, uključivanjem restorana i razvojem tržišta.
„Podizanje svijesti i promocija komercijalne vrijednosti ove vrste ključni su za njenu održivu upotrebu“, jasna je Marković.
V.d. Direktorice Direktorata za zaštitu prirode, Ministrarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera mr Ilinka Alorić, rekla je da invanzivne vrste jednom kada se uspostave, veoma ih je teško ukloniti.
“Zbog toga je fokus na prevenciji, odnosno sprečavanju unosa i širenja invazivnih vrsta, kao i na monitoringu i kontroli puteva unosa“, pojasnila je Alorić.
Ukazala je na važnost zakonodavnog i strateškog okvira koji je Crna Gora uspostavila u ovoj oblasti, ali da efikasno upravljanje invazivnim vrstama zahtijeva integrisani pristup i snažnu saradnju svih relevantnih aktera.
„Bilo je neophodno donijeti Zakon o stranim invazivnim vrstama biljaka, životinja i gljiva 2019. godine, koji je omogućio monitoring i sprečavanje širenja invazivnih vrsta.Pored zakona, razvijen je i niz podzakonskih akata i pravilnika koji regulišu liste invazivnih vrsta, dozvoljene vrste i uslove za sprovođenje mjera kontrole i iskorjenjivanja”, rekla je Alorić.
Prema njenim riječima, ključni izazov ostaje prelazak sa normativnog na operativni nivo.
„Ključni pomak napravljen je donošenjem planova monitoringa i upravljanja, kao i Akcionog plana za kontrolu nenamjernog unošenja invazivnih stranih vrsta putem brodova, čamaca i ribolovne opreme“, kazala je Alorić.
AFP
Ovim dokumentom prvi put su detaljno definisane mjere za kontrolu najvažnijih puteva unošenja, uključujući balastne vode i obraštaj plovila.
“Fokus mjera usmjeren je na smanjenje nenamjernog unosa, sprečavanje širenja i jačanje kontrole ključnih vektora, posebno u pomorskom sektoru”, rekla je Alorić.
Prema njenim riječima, poseban značaj ima i podizanje svijesti među korisnicima mora, posebno kod ribara, o važnosti čišćenja opreme i upravljanja balastnim vodama.
U okviru strateškog pristupa, najavljena je i Strategija zaštite morske sredine, koja je u završnoj fazi usvajanja na nivou Evropske komisije. Ona će, kako je pojasnila Alorić, objediniti monitoring i mjere upravljanja kao dva ključna stuba sistema.
„Monitoring obuhvata praćenje unosa, širenja i uticaja vrsta, dok program mjera definiše aktivnosti za sprečavanje unošenja i smanjenje uticaja“, kazala je Alorić.
Prema njenim riječima, istaknuta je i potreba za jačanjem institucionalnih kapaciteta, posebno u segmentu inspekcijskog nadzora i kontrole.
„Prevencija ima ključnu ulogu spriječiti unos je efikasnije nego upravljati posljedicama“, rekla je Alorić.
„Invazivne vrste se ne posmatraju izolovano… upravljanje je dio šireg sistema zaštite biodiverziteta i zahtijeva uključivanje naučnih i zakonodavnih institucija, kontinuirani monitoring i regionalnu saradnju“, rekla je Alorić.
Crna Gora je, kako je ocijenjeno, postavila čvrste temelje u ovoj oblasti, ali dalji napredak zavisi od dosljedne primjene mjera i jačanja kapaciteta.
Efikasan odgovor na ovaj izazov moguć je samo kroz koordinaciju, saradnju i zajednički regionalni pristup u upravljanju morskim ekosistemima.
Dr. sc. Nedo Vrgoč, naučni savjetnik iz Instituta za okeanografiju i ribarstvo iz Splita, Hrvatska, predstavio značaj Jabučke kotline, prvog zaštićenog ribarskog područja, za očuvanje ribljeg fonda Jadrana kao jednog od najvažnijih ribolovnih i ekoloških područja Jadranskog mora.
„Ovo područje posebno je važno kao ključna zona za reprodukciju i razvoj najznačajnijih komercijalnih vrsta.Jabučka kotlina je rastilište i mrijestilište naših najvažnijih vrsta, zbog čega ima presudnu ulogu u obnovi ribljih resursa“,
Upravljanje se odvija na međunarodnom nivou, uz uključivanje svih ključnih učesnika u ribarstvu”, kazao je Vrgoĉ.
Uvedene su i konkretne mjere nadzora i regulacije.
„Brodovi se kreću minimalnom brzinom, a svi moraju imati sisteme nadzora koji omogućavaju kontrolu njihovog kretanja. Postoje jasno definisani maksimalni nivoi eksploatacije, za Hrvatsku i Italiju, a stanje resursa procjenjuje se i raspodjeljuje na godišnjem nivou.“ kazao je Vrgoč.
Prema njegovim riječima „specifičnost Jadranskog mora nije uvijek dovoljno prepoznata, jer se često primjenjuju modeli upravljanja razvijeni za sjeverna mora, odnosno sistemom kvota izlova”.
U tom kontekstu, naglašena je potreba za većim uvažavanjem regionalnih karakteristika i znanja lokalnih stručnjaka.
„Zemlje Jadrana imaju kapacitet da samostalno upravljaju svojim resursima, jer najbolje poznaju ovo more”, naveo je Vrgoč.
Smatra da budući razvoj ribarstva u regionu zavisi od sposobnosti država da zaštite svoje interese i uspostave efikasne modele upravljanja, uključujući i pitanja isključivo ekonomskih pojaseva.
„Predstoji važan period u kojem će se voditi borba za upravljanje morskim resursima u skladu sa nacionalnim interesima“, zaključio je Vrgoč.
