I ovoga će ljeta tri tjedna ekipa predvođena Irenom Radić Rossi, docenticom Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, raditi na olupini broda “Sv. Jeronim” (Santo Hieronimo), koji je potonuo 1576. godine praktički pred ulazom u Šipan, gdje je bio dom vlasnika Jerolima Primojevića iz Dubrovnika.
Jedinstven je to brod jer su u cijelome svijetu do sada pronađena samo tri koja, poput njega, imaju olovnu oplatu s vanjske strane trupa broda do vodene linije, koja je služila za zaštitu i kao balast. Istraživanje je počelo 2015. godine, ali još ne znamo zašto je trgovački brod potonuo, i to baš pred lukom, jer posao ide sporo. Zbog nedostatka sredstava, radi se tek nekoliko tjedana godišnje, ali unatoč svim teškoćama, entuzijazma kod male, jake ekipe ne nedostaje. Uz docenticu iz Zadra, suvoditelj projekta je Španjolac Jose Casaban jer je tema istraživanja dubrovačko pomorstvo šesnaestog stoljeća, a Dubrovčani su u to doba bili jako povezani sa Španjolskom.
– Brod je otkriven 1972. godine, kada su pokrenuta istraživanja brodskih olupina na velikom broju lokaliteta. Ima ih na stotine. Tada se krenulo, ali se posao odradio samo površinski. Međutim, dragocjeno je što iz tog vremena imamo lokalitete – kaže nam Irena Radić Rossi, koja nas je osvojila ljubavlju i predanošću tome poslu. – Kad biste samo znali što sve možemo naučiti i prezentirati o povijesti, načinu života… – kaže Irena, koja nema dovoljno vremena boriti se za više novca kako bi se moglo raditi više od ta tri tjedna godišnje.
Podržava ih Ministarstvo kulture, Zadarsko sveučilište kroz projekt “AdriaS”, u suradnji s Instituteom of Nautical Archaeology (INA), te pomažu razni volonteri. – Krenuli smo zahvaljujući podršci Društva prijatelja dubrovačke baštine, pomaže nas volonteri Udruge za promidžbu podvodne arheologije iz Njemačke, koji ne donose novac, ali donose skupu opremu i rade volonterski. Ove godine smo odlučili da u ekipi bude samo desetak ljudi kako bismo smanjili troškove, a i čini mi se da smo ekspeditivniji – kaže Irena.
No, da ne bi čitatelji stekli pogrešan dojam da je ovo priča o nedostatku novca za vrijedna istraživanja, jer to nije ništa novo, vratimo se brodu i onome što nam priča olupina pred Šipanom. – Govorimo o kasno renesansnoj brodogradnji, kada su dubrovački brodovlasnici imitirali španjolsku brodogradnju zbog poznatog otpora prema Mlecima. Brod je kod potonuća legao na dio lijevog boka pa nam je istraživanje lakše. Osim olovne oplate, koja je posebnost ove gradnje, našli smo i očuvana masivna rebra broda, od kojih je svako dugo više od dva metra. To su najduža za koja znamo do sada. U brodu ima još i puno zanimljivih predmeta. Našli smo mlinski kamen, samovar, keramičke apotekarske posude, novac Filipa II., koji je tada bio vladar pola svijeta…
Sad sve te elemente treba snimiti, konzervirati, osigurati njihovo čuvanje, a ekipu bi radovalo kad bi naišli na interes i za javnu prezentaciju svega do sada istraženog. – Svašta mi maštamo. Na primjer, željeli smo izgraditi habitat, nastambu na brodu u kojoj bi se živjelo i intenzivnije radilo. Ovim tempom ostavit ćemo posao i idućim generacijama, ali nemamo snage za istraživanje i istodobno traženje financijera. Ovo su iznimno složeni poslovi, gdje treba puno opreme i puno je faza u kojima se radi, jer ako nije sve zabilježeno i zaštićeno, onda je posao uzaludan. Nadam se da ćemo doći i do drugih detalja kako bismo zaokružili priču i shvatili zašto je potonuo praktički pred kućom vlasnika.
Ovaj brod zaista je posebna priča jer se nalazi u prekrasnom Šipanu koji je, uza svu turističku buku na Jadranu, još uvijek oaza mira s tim svojim prekrasnim ljetnikovcem Skočibuha. Nisu Dubrovčani bili ludi. Znali su gdje se treba skloniti iz grada i graditi ljetnikovce. Zato bi i bilo vrijedno prezentirati tu bogatu pomorsku baštinu ovoga kraja – kazuje voditeljica ovog iznimnog projekta.
