Niti gajeta, niti leut, nego je kaić bio najbrži brod jubilarne, 20. regate na latinsko idro u Murteru!
Od starta iz murterske rive u 15 sati, “Marinka”, obiteljski kaić betinskog kalafata Ante Fržopa, poveo je utrku i suvereno vodio do ulaska u cilj ispred murterske rive u 16.32!
Za većinu flote tih par čvorova burice, i skoro pa utiha, nisu bili osobito poticajni, no oni koji su pobijedili i koji su, uopće, poveli, redoslijed su zadržali sve do ulaska u cilj. Pet minuta iza “Marinke” ušla je najbrža gajeta, MU 752, “Trtuša” Ante Turčinova Klepca, još pet minuta pa gajeta MU “Cvita” Tomislava Jadrešića, onda su kao četvrti u cilj ušli posada kaića RB 6 “Peinka” Petra Španjola s Raba i peti, proslavljeni murterski leut “Jaruh”, MU 111 sa Željkom Jeratom na timunu.
Startalo 66 posada
“Iz murterske rive”, kako se to ovdje kaže mimo jezičnih propisa, ali po pravilima lokalnoga govora, što isto spada u ovu zavičajnu priču, startalo je čak šezdeset i šest posada, leuta, gajeta i kaića. Bila je to slavljenička murterska regata, jer ono što je počelo sa sedam (!) brodova na startu prije 19 godina, naraslo je u dužjadranski pokret tradicijskog jedrenja i drvenog brodovlja koji danas veže ljude s Kvarnera, preko srednjeg Jadrana i baštinski prebogatoga šibenskog akvatorija, sve do Komiže na jugu.
Murter je dostojno obilježio jubilej regate, a iduće godine će i onaj kalendarski – dvadeset godina održavanja, postojanja. U tih dvadeset godina dogodio se pravi fenomen revitalizacije i nematerijalnog iskustva jednog broda – na latinsko idro – i jedne osobite plovidbe, ali i materijalne obnove desetaka drvenih brodova i gradnje novih.
Upravo murterskoj regati treba zahvaliti što se taj pokret razmahao duž Jadrana, a na šibenskom području, konkretno u Betini kao kolijevci betinske gajete, rezultirao je uređenjem Muzeja i uvrštavanjem gajete “Cicibele” u registar hrvatskih kulturnih dobara.
Mediteranski lingvistički atlas
Inače, jezikoslovci iz nekoliko mediteranskih zemalja, uoči 20. regate na latinsko idro, uputili su i na stručne i znanstvene aspekte jednog načina života i pripadajuće jezične, odnosno kulturne uopće, baštine.
Riječ je, kazao nam je prof. dr Vladimir Skračić, o voditeljima projekta Mediteranski lingvistički atlas, a lingvistički atlasi na kartama prikazuju kako se jezik mijenja u prostoru. U konkretnom slučaju, govori o sličnostima i razlikama u pomorskom i ribarskom nazivlju u mediteranskim jezicima.
Za ilustraciju: na Jadranu postoji nekoliko riječi za ribu koju, primjerice, Murterini zovu dut, a koja još ima naziv agač, brancin, levrek, luben, lubin, smudut, spigola…
Mediteranski lingvistički atlas inicirali su još 50-ih godina prošlog stoljeća hrvatski lingvist Mirko Deanović i njegov talijanski kolega Gianfranco Folena, a istraživanja su provođena do sredine 70-ih godina kada je projekt prekinut.
Zamisao o oživljavanju projekta rođena je upravo u Murteru na Danima latinskog idra 2013. godine, prilikom susreta talijanskih, katalonskih i hrvatskih lingvista. Aktivnosti u projektu i formalno su pokrenute u siječnju ove, 2017. godine, kad je u Palermu formiran međunarodni odbor u čijem sastavu rade i hrvatski jezikoslovci Vladimir Skračić i Nikola Vuletić. Oni istovremeno vode projekt Jezični atlas pomorske i ribarske kulture Kvarnera i Dalmacije.
