Vrijedno oružje iz hercegnovskog muzeja “Mirko Komnenović” prije četvrt vijeka poslano je na reparaciju i konzervaciju u Sloveniju i nikada nije vraćeno u tu ustanovu, a zbog toga niko nikada nije odgovarao. Iz Osnovnog državnog tužilaštva Herceg Novi kažu da je slučaj zastario i da zato nije moguće pokrenuti krivični postupak.
U martu 1986. godine hercegnovski muzej je sa Akademijom likovnih umjetnosti Univerziteta u Ljubljani sklopio ugovor o konzervaciji 171 eksponata, a krajem te godine potpisan je I drugi ugovor o konzervaciji još 566 eksponata. Dvije godine kasnije potpisan je aneks ugovora za konzervaciju još 296 eksponata.
Prema tvrdnjama muzejskog savjetnika dr Franca Curka, eksponati su na revers predati njemu na konzervaciju, jer su, kako je to naveo 2016. godine u pismu tadašnjem direktoru JU Galerija “Josip Bepo Benković i Muzej “Mirko Komnenović” Đuru Prijiću, u to vrijeme ugovori su sklapani sa institucijom, a cijeli posao je on obavio. Za, kako je naveo, “administrativne usluge”, Univerzitet je dobio 10 odsto ugovorene cijene za konzervaciju.
Uoči raspada Jugoslavije, u januaru 1991. godine, tvrdi Curk, Muzej je jednostrano raskinuo ugovor i tada je iz Ljubljane je vraćeno 117 konzerviranih, 89 nekonzerviranih I 47 eksponata na kojima su počeli radovi.
Tada je dug za već urađeni posao, prema tvrdnjama dr, Curka iznosio 26.470 njemačkih maraka.
“Preostalih 20 eksponata predstavnici hercegnovskog muzeja su preuzeli od Akademije likovnih umjetnosti u Ljubljanii predali mi na regularni revers, kao zalog za postojeći dug na jednoj strani, i na dalji konzervatorski postupak. Tada mi je rečeno da će ugovor o tretmanu tih 20 eksponata uskoro uslijediti, ali se to nije desilo zbog, pretpostavljam destabilizacije zemlje i događaja koji su uslijedili”, naveo je Curk u pismu Prijiću.
Riječ je o puškama, jataganima I sabljama čije su korice I drške bile ukrašene srebrom, zlatom, poludragim kamenjem…koji su bili vlasništvo hercegnovskog gradonačelnika Mirka Komnenovića (1870 -1941) koji je porodičnu kuću poklonio gradu sa željom da u njoj bude otvoren gradski muzej, što je i ispunjeno 1953. godine.
Prilikom revizije muzejske zbirke 2.000 godine ustanovljeno je da nedostaje 37 eksponata i tadašnji direktor JU Muzeji i galerije, Đorđe Ćapin u martu 2004. godine obraća se pismom dr Curku i pita da li su eksponati kod njega.
Dr Curk navodi da je za 20 eksponata koji su kod njega, ukupna vrijednost konzervatorskog zahvata 4.920 eura, a vrijednost do tada izvedenih radova 2.200 eura. On ističe da je očekivao da će Muzej tada ispuniti svoje obaveze i odgovoriti za koju opciju se odlučuje i da u slučaju nastavka saradnje pošalje davno obećani ugovor, što se i ovog puta nije desilo.
“Sve čime ja raspolažem je jedan revers bez pečata. Imate li kopije ugovora ili bilo šta drugo što bi potvrdilo da su ti predmeti predati lično Vama i iz kojih se vidi da ustanova Vama zaista duguje te pare, naročito zbog toga što se zna da je gotovo kompletan muzejski inventar predat Univerzitetu u Ljubljani i da je konzervacija plaćena. Bilo bi previše neozbiljno da ja nastupim prema osnivaču (Opštini), Republičkom zavodu i Ministarstvu kulture sa pričom da smo 2000. godine konstatovali da nam nedostaje toliko predmeta, onda se oni pronadu u Nišu i mi za to treba da damo 5.000 eura bez ikakvih pisanih dokaza”, kaže Ćapin u odgovoru Curku.
Dr Curk tvrdi da je tadašnji direktor Đorđe Ćapin od od njega tražio da pošalje eksponate, a da dugove potražuje sudskim putem.
Zbog, kako kaže, sumnje da postoji začkoljica, dr Curk je potražio savjet advokata. Tada je saznao da prema Zakonu o obligacionim odnosima obostrane obaveze ugovornih strana zastarevaju u roku od tri godine, ukoliko su u pitanju pravna lica (institucije) član 374, odnosno u roku od 10 godina ukoliko je u pitanju fizičko lice-član 371. Na osnovu tog saznanja sam posumnjao, da se od revizije 2000. smišljeno čekalo još četiri godine, kako bi rok od 10 godina istekao”.
Zastario je dug za konzervaciju, ali je i Muzej izgubio mogućnost da sopstvene vrijedne eksponate vrati u svoj posjed.
“Pokretanje krivičnog postupka povodom nestanka (otuđenja) oružja Mirka Komnenovića iz JU Muzej Mirka Komnenovića i Galerija Josip Bepo Benković, nije bilo mouće zbog zastarjelosti gonjenja usljed velikog protoka vremena, budući da je oružje dato na reparaciju tokom 80-ih godina prošlog vijeka”, naveli su u odgovoru “Vijestima” iz Osnovnog državnog tužilaštva Herceg Novi.
Kazali su i da je za krivično djelo nesavjestan rad u službi propisana kazna zatora od šest mjeseci do pet godina.
Ovo je jedini zvanični odgovor koji su “Vijesti” dobile sa neke državne adrese u vezi sa ovim slučajem. Niko od zvaničnika novskih institucija kulture nije imao komentar niti objašnjenje vezano za ovaj problem.
/S.K./
