Kompanija „Arsenal-Rem“ iz Kraljeva kojoj je na čelu bivši tehnički direktor vojnog brodogradilišta Arsenal u Tivtu, mornaričko-tehnički pukovnik u penziji Vasilije Pecić, i za koju radi jedan broj bivših inženjera i iskusnih majstora Arsenala, dobiće punu podršku Vlade Srbije u svojim nastojanjima da revitalizuje brodogradnju u toj državi.
To je istakla premijerka Srbije Ana Brnabić koja je minulog vikenda posjetila Apatin i tamošnje brodogradilište na rijeci Dunav, a čiji je n“Arsenal-Rem“ vlasnik od prošle godine.
„Brodogradilište u Apatinu je dokaz koliko su važne domaće investicije. Od avgusta 2019. konačno smo imali jako dobru privatizaciju i zahvalila bih kompaniji “Arsenal Rem” iz Kraljeva i cijelom timu i porodici Pecić, jer su pokazali ne samo interesovanje, već i hrabrost da uđu u ovako ambiciozan projekat”- rekla je Brnabićeva koja je minulog vikenda obišla brodogradlište u Aatinu i upoznala se sa planovima njegovog novog vlasnika. Ona je Peciću i njegovoj kompaniji poručila da će “imati podršku Vlade Srbije i lokalne samouprave” u svojim nastojanjima i ambicioznim planovima da obnove proizvodnju u tom brodogradilištu koje je nekada zapošljavalo i do 800 ljudi.
“Ovo je ogroman resurs i ogroman potencijal. Nažalost brodogradilište Apatin je potpuno uništeno, ne samo zbog nesrećnih decenija ratova i sukoba na ovim prostorima, već i nakon 2000. godine uslijed više nego problematičnih privatizacija”- podsjetila je Brnabićeva, dodajući da je novi vlansik brodogradilišta odlučan da brodogradnji koja u Srbiji ima dugu tradiciju, vrati dio starog sjaja i uspjeha.
Kompanija „Arsenal Rem“ Kraljevo, a koja ima i istoimenu crmogorsku kćerku-kompaniju u Tivtu, vlasništvo bivšeg tehničkog direktora tivatskog Arsenala Vasilija Pecića, je za 2,1 milona eura lani kupila Brodogradilište Apatin i u međuvrenu u njega uložila 800.000 eura. Inače, brodogradilište je nakon niza neuspjelih privatizacija proteklih godina, završilo u stečaju. Apatinsko brodogradilište bilo je najveće riječno brodogradilište u bivšoj Jugoslaviji, i drugo je po veličini riječno brodogradilište u Evropi. Osnovano prije talno 100 godina, brodograiulište Apatin bilo je najveći poslodavac u tom vojvođanskom gradu i jedna od najuspješnijih izvoznih kolektiva u Srbiji, a raspolaže tehničkim kapacitetima koji su omogućavali da se u njemu grade riječni, ali i morski brodovi različitog tipa i namjena – od tankera i balk kerijera, preko tegljača, potiskivača, barži, plovnih bagera i plovila za naftnu i off shore industriju, dužine do 135 metara i veličline do 6.000 tona deplasmana. Apatinsko brodogradilište je tokom svoje istorije sagradilo više od 400 brodova koji su plovili rijekama širom Evrope, ali i mnogim svjetskim morima jer su izvoženi u više evropskih i država Bliskog i Srednjeg Istoka.
Smješteno na parceli površine 9 hektara uz rukavac na lijevoj obali Dunava, apatinsko brodogradilište ima šest zatvorenih hala za izgradnju remont brodova, sinhro lift nosivosti 1.500 tona za brzu manipulaciju prilikom podizanja i porinuća brodova u vodu, dva otvorena navoza za remont i izgradnju brodova, halu za izgradnju aluminijumskih brodova, halu pripreme i radionice za obradu metala, brodomontersku, bravarsku, mehaničarsku, motornu, cjevarsku, elektro radionicu, stolarsku i radionice za pjeskarenje i bojadisanje.
Gotovo potpuno ekonomski uništeno brodogradilište ali koje je sačuvalo svoje glavne tehničke resurese – među kojima i sinhrolift, nakon kupovine, Pecić je proteklih mjeseci već počeo polako vraćati u život. Trenutno u brodogradilištu radi 20 stalnih radnika, ponovno su počeli remonti riječnih brodova i plovila, ali su planovi Arsenal-Rema mnogo ozbiljniji, pa je tako Pecić već sklopio sporazum o poslovno-tehničkoj saradnji sa Srednjom tehničkom školom u Apatinu gdje će biti uveden sistem dualnog obrazovanja mladih za deficitarna zanimanja u brodogradilištu – prvenstveno zavarivače i brodomontere. „Arsenal-Rem“ je zavarivačima ponudio početnu platu od 600 eura, ali ona zavisno od njihove vještine i toga da li mogu variti prohrom, aluminijum i slične lake ili legirane metale, iznosi i do 1.200 eura.
„Kada već nismo uspjeli da spasimo brodogradnju u Tivtu i Crnoj Gori, bar da Tivćani probaju da spasu brodogradnju u Srbiji“-prokomentarisao je ovaj svoj poslovni potez Vasilije Pecić.
On je naime, proteklih desetak godina od kada je zatvoren Arsenal u Tivtu i Jadransko brodogradlište Bijela nastojao da preko svojih firmi iz Kraljeva i Tivta održi kontinuitet brodograđevne i brodoremonte djelatnosti u Boki koja ima viševjekovnu tradiciju, ali za to nije bilo razumijevanja kod crnogorske Vlade. Svi Pecićevi predlozi da se makar dio kapaciteta Arsenala ili Bijele sačuva i nastavi brodograđevna djelatnost su odbijeni sa obr azloženjem da budulnost Boke i Crne Ghore nije u industriji, već u turizmu. To je urađeno uprkos tome što je bilo prostora na tržištu da makar jedna brodogradilišna kompanija u Boki nastavi da živi i dobro zarađuje, pogotovo u domenu ratne brodogradnje. „Arsenal-Rem“ naime, proteklih je godina uspješno poslovao i remontovao u inostranstvu ratne brodove i podmornice Libije, Kenije i još nekih država, a lani je ta firma završila i obiman posao rekonstrukcije i modernizacije raketne topovnjače RTOP-405 Mornarice Vojske Crne Gore koaj je pretvorena u patroni brod P-105 „Durmitor“, a što je koštalo oko milion ipo eura. „Arsenal-Rem“ i njegovi radnici i inženjeri predvođeni Pecićem su proteklih godina uradili i niz drugih manje ili više komplikovanih poslova na održavanju ili remotorizaciji drugih brodova i plovila Mornarice VCG, ali u državnom vrhu nije bilo razumijevanja za njihova upozorenja da se u Crnoj Gori mora sačuvati tehnički i kadrovski nukleus brodogradnje, makar i zbog samo crnogorskih potreba za tim uslugama. Naime, nakon prodaje sva četiri plutajuća doka iz Arsenala i Bijele i uništenja sinhro-lifta Tivtu, u Crnoj Gori više ne postoji tehnička mogučnost da se dokuje bilo koji veći ovdašnji brod, pa Mornarica VCG, kao ni kompanija Pomorski saobraćaj Kamenari ili drugi brodari koji imaju veća turističko-izletnička plovila, više nemaju gdje u svojoj državi da obave dokovanja u druge ozbiljnije remontne zahtjeve na svojim brodovima. Istovremeno, „Arsenal-Rem“ je imao stabilan niz poslova u inostranstvu koji su mu i omogućili da uše u do sada svoj najambiciozniji poslovni poduhvat – kupovinu posrnulog, ali nekada veoma uspješnog brodogradilišta u Apatinu za koje Pecić ima i veoma interesantne planove i već obezbijeđene poslove, kako u remontu, tako i u novogradnji brodova za domaće i strane naručioce, odnosno proizvodnji brodske opreme.
Crnogorski državni zvaničnici, nakon katarstrofalnih posljedica koronavirusa na ovdašnju turističku privredu, sada su „pomijenili ploču“ i počeli govoriti o potrebi restrukturiranja naše privrede u pravcu većeg udjela industrije i proizvodnje, jer su shvatili da je strategija oslanjanja države samo na turizam i usluge, bila potpuni ekonomski promašaj. Za brodogradnju kasno, jer su oni koji su bili zainteresovani da je razvijaju u Crnoj Gori poput „Arsenal-Rema“, u međuvremenu svoje poslovne planove preusmjerili na Srbiju koja je za njih imala više razumijevanja.
