3 C
Kotor

Slušaj online radio

Kako se kolera u 19. vijeku raširila na Muo i Kotor

Muo – Crkve Sv. Kuzme i Damjana – foto Z.N Boka News

Poznati bokeljski humamnista aktivista dugogodišnji sekretar Opštinske organizacije Crvenog krsta Kotor, Ilko Marović, potaknut aktuelnom pandemijom korona virusa, podsjeća nas da je kroz istoriju bilo više epidemija koje su pogodile čovječanstvo, a posebno se osvrnuo na XIX stoljeće kada je harala epidemija kolere u Dalmaciji u četiri navrata, i to 1836. 1849. 1855. i 1886. godine, koja je zahvatila i stanovništvo Boke Kotorske.

“U knjizi “Il cholera morbus “ štampanoj  1856.god. dr. Antonio de Cerineo kaže, kolera se uvijek širila iz Trsta u Dalmaciju a zatim u Boku Kotorsku.

Prije XIX stoljeća kolera nije bila poznata u Evropi. Službene novine tadašnje Dalmacije “Glasnik Dalmatinski” i “Osservatore dalmato” od 1855. god. Navode da je kolera unesena u Evropu 1823. god. preko prijevora Kavkaza u Astrahanj na ušću Volge” – kaže Marović.

On podsjeća da se kolera prvi put spominje u Bibliji, u dijelu Starog Zavjeta na dva mjesta u”Eksezijastiku” (“Propovjedniku”). Tu se ona opisuje kao posljedica neumjerenosti.

Istraživajući ovu problematiku želim ukazati, podsjetiti na epidemiju kolere koja je opustošila stanovništvo Boke Kotorske 1855. godine, o kojoj se malo zna. Mišljenja stručnjaka i povjesničara tog doba je da je kolera prenošena u Dalmaciju uvijek iz Trsta, kao pomorskog i trgovačkog centra tog vremena te da su mjesta uz more bila prva izložena dodiru sa zaraznim bolestima, ističe Marović.

Kolera stiže na Muo

Piše: Ilko Marović

Muo – Crkve Sv. Kuzme i Damjana

Prema podacima primarijusa dr. Desanke Barić, rođena na Muo, a koja je istraživala ovu problematiku, kolera je u Boki Kotorskoj počela da se širi sa Mula, kada je pomorac Marko Luković  jula mjeseca 1855. god. doplovio svojim jedrenjakom sa dva jarbola, oba s kružnim jedrima, tipa “Brick” iz Trsta na Muo, i doveo jednog mornara koji je donio zarazu” – ističe Marović.

Od prve smrti  19. avgusta  1855. pa do zadnjeg slučaja  12. oktobra, zapisane su u matici umrlih 33 osobe i to poimenično. Bilo ih je Jankovića, Lukovića, Marovića, Paskovića, Petovića, Vukičevića, Bonguarda, Riđanovića, Sablića …

Bilo je dana kada je bilo više ukopanih, np.  30. avgusta 3 osobe; 5. oktobra 6 osoba; 7. oktobra 3 osobe. Umrli od kolere sahranjivani su istog dana, iznimno drugi dan zavisno o uri smrti.

Mrtvi dolac

Svi su sahranjeni na istoj poljani nazvanoj “mrtvi dolac “, pa bi bilo potrebno ako ništa a ono radi medicinsko istorijske vrijednosti, da se ova poljana sačuva kao spomenik, te da se ovo groblje ogradi i zaštiti od koriščenja u bilo koje svrhe.

 

Ova poljana se nalazi otprilike na pola puta od mora do Crkve Sv. Kuzme i Damjana – Muo, pedesetak metara lijevo.

Muo – foto Z. Nikolić

Kolera se širi na Kotor

U Kotoru se bolest proširila 3. jula i trajala je do konca oktobra. Bilo je 221 oboljelih od čega je 66 umrlo. Uzaludno se nastojala sprovesti izolacija stanovništva jer je jedan liječnik svakog dana odlazio na Muo i vraćao se, pa je prenio zarazu. On je svaki dan dolazio u kontakt sa vlasnicom “Caffe Svizzero” u Kotoru i jednim oficirom, pa su oni oboljeli od kolere i umrli.

Epidemija je zahvatila i malo selo Špiljari iznad Kotora.

Špiljari – foto Boka News

Jedna prosjakinja za vrijeme epidemije dobila je nešto robe od Muljana i čim se odjenula i došla kući u Kamenare razbolila se i umrla, pa je tako epidemija prešla i u Herceg Novi gdje je oboljelo nekoliko osoba.

Zbog kolere u primorju vlada iz Cetinja izdala je naredbu o prekidu svakog kontakta između Crne Gore i Boke, odnosno da se Crnogorci ne smiju družiti sa Dalmatincima, dok se ne vidi što će biti sa epidemijom. Nakon dva mjeseca ukinuta je zabrana silaženja Crnogoraca u Kotor na pazar. Na risanskoj strani zabrana je još ostala na snazi dok se ne ispita nije li ta pogibeljna bolestiI tamo sasvim išćezla.

“I ovdje , kao i u ostalim mjestima gdje je harala epidemija, upućeni su liječnici, a stanovništvo je velikodušno ućestvovalo u prikupljanju dobrovoljnih priloga za postradale od kolere. Tako je starješina Herceg Novog, Pavković u dva navrata, 25. septembra i 15. novembra poslao spiskove sa dobrovoljnim prilozima i novcem za siromašne koji su se razboljeli i za one koji su u epidemiji izgubili oca obitelji. Kap. Anton Đurović iz Prčanja dao je u tri navrata izvjesnu svotu novca za postradale od kolere dok su ostali stanovnici Prčanja sakupili 56 forinti i 44 karantana za Muljane zahvaćene kolerom. Ovaj spisak stanovnika Prčanja potpisao je  načelnik Prčanjske opštine Verona, 13. oktobra 1855.godine.

Kada se vidjelo da je kolera pobijeđena 21. novembra,  kotorske gradske i crkvene vlasti organizuju procesiju sa slikom Gospe od Zdravlja koja se nosila od istoimene crkve kroz čitav grad do katedrale Sv. Tripuna.

Gospa od Zdravlja – Kotor

Nakon završetka epidemije dodjeljivale su se nagrade i priznanja zasluženim pojedincima. U to vrijeme svojim radom oko bolesnika posebno su se istakli: dr. Tramontana Lorenzo liječnik, zatim Marko Benzon, pa Degguilli Petar i pomoćni sakristan u pravoslavnoj crkvi Lazar Kardia koji je velikim žarom i pored svog posla, dvorio bolesnike, oblačio ih i čim bi umrli stavljao u kovčege i ukopavao.

Naročito je bio pohvaljen župnik don Girolama Forti zbog izuzetnog zalaganja oko bolesnika u svakoj potrebi. Zadivio je narod u brizi za bolesnike sela Špiljari, gdje je u brdovitom predjelu bilo teško pristupiti postradalima po kiši i vjetru.

Na kraju želim istaći da sam podatke za ovu priču koristio iz “Saopćenja” koja je izdala dr. med.univ.mr.dr.sc. Desanka Marija Stoša Pl. Barić, specijalist ftizeolog – pulmolog prof. francuskog i talijanskog jezika i književnosti, piše Ilko Marović.

Izvor:Boka News

Najčitanije