Na literarnom konkursu Mailing List Histria, udruženja za očuvanje italijanskog jezika i kulture na području Italije, Slovenije, Hrvatske i Crne Gore, sa sjedištem u Italiji, učenica II razreda kotorske Gimnazije Ana Maria Marinović dobila je I nagradu za esej na italijanskom jeziku.
Ona je oživjela istinitu porodičnu priču o ljubavi italijanskog vojnika Germana i sestre njene prababe Antonije, koja se desila u vremenu između dva svjetska rata.
Prenosimo prevedene izvode iz teksta koje prate sačuvane originalne fotografije i razglednice.
Kada imam vijesti o tebi, nemam potrebe ni za hlebom
„Baš sam nepristojan što se nijesam zahvalio Bogorodici u svim patnjama koje proživljavam… moli se za mene, a ja te samo pitam: jesam li tvoj zauvijek?“ pisao je italijanski vojnik Germanio sestri moje prababe Antonije.
Gospođa Antonija bila je dama do kraja života. Nikada se nije udavala. Za vrijeme rata, srela je ljubav svog života, Italijana Germana i sa njim se dopisivala dugi niz godina. Vidjeli su se svega dva puta u životu.
Od njega je dobijala razglednice na kojima su bili zaljubljeni parovi, zalazak sunca ili lik neke žene koja bi ga podsjetila na njegovu Tonći, kako je zvao.
Poruke su bile kratke, nekada je samo pisalo: VOLIM TE! Antonija nije prestala da vjeruje u njegovu ljubav, ni onda kada razglednice više nisu stizale. Živjela je od topline Germanovih riječi, od svojih misli i iskrenih osjećanja koja se mogu dati samo jednom u životu.
Ispred mene su sve razglednice koje je primila. Sa njih kao da me gledaju njihova lica i osmijesi, dajući mi inspiraciju. Podsjećaju na ljubav koja nije prestala, ni i u riječima, ni u slikama, ni u mojim mislima.
/Ana Maria Marinović/
