Uz vjerojatno najteže posljedice po proizvodno gospodarstvo, pandemija koronavirusa je pogodila školjkarstvo. Djelatnost koja se može pohvaliti neprekinutom stoljetnom tradicijom, uspijevala je više od 90 posto proizvodnje plasirati ugostiteljima. Međutim, kako je turizam je na koljenima, a sezona nikad neizvjesnija, školjkarima prijeti ne samo kolaps proizvodnje već i cijele djelatnosti uopće. Neizvjesnost izuzetno osjećaju školjkari iz oko 70 registriranih tvrtki i obrta na području Malostonskog zaljeva. No mnogo je veći broj ljudi i obitelji koje žive od školjkarstva, a površina koncesijskih polja proteže se na oko milijun četvornih metara. Uz to, Malostonski zaljev čini 70 posto proizvodnog područja školjkarstva Hrvatske i čak 90 posto ukupne proizvodnje nadaleko poznate stonske kamenice.
Sezona 2020. izgubljena
Ivan Dužević iz Hodilja kod Stona bavi se osjetljivom proizvodnjom mušula i kamenica. – Prodaja je svedena na minimum i školjkari neće imati kome prodati što je proizvedeno. Kamenice će, ako prežive do iduće godine, istina je biti veće, ali će ih napasti mušule te ih “zatvoriti” odnosno “zagušiti”, tako da će se morati raditi dupli posao. Kamenice su u najboljoj fazi, spremne za prodaju i morat ćemo ih početi vaditi kako dio ne bi uginuo. Ne samo da je problem taj dupli posao prodati, nego će im cijena, zbog smanjene kupovne moći potrošača vjerojatno pasti. Uz to, upravo sada počinje rad na novim nasadima za sezonu 2021. koja je jednako neizvjesna. No, uvjeren sam da nitko neće odustati – zabrinut je i pun opreznog optimizma školjkar Dužević.
I ostali proizvođači s kojima smo razgovarali ističu bojazan za životnu egzistenciju obitelji i zaposlenika. Nadaju se potpori države i Europske unije, ali tvrde da je proizvodni ciklus dug a očekivana pomoć bit će kratkog daha te sve ovisi o duljini trajanja krize i koliko će u ovoj turističkoj sezoni biti interesa za svjetski poznatim školjkama. No većina školjkara je suglasna kako je ova sezona za njih ipak izgubljena.
Neizvjesna egzistencija
Član i donedavni predsjednik udruge Stonski školjkari Vedran Kunica potvrđuje da se znatna većina prihoda školjkara bazira na turizmu jer domicilno pučanstvo ipak ne konzumira kamenice u velikim količinama. – Za domaće ljude je to luksuzan proizvod koji nije dio dnevne prehrane. Uz izostanak turizma stoga opravdano strahujemo da uopće nećemo imati prihode koji bi osigurali egzistenciju. Neki su se snašli i školjke dostavljaju na kućna vrata u Dubrovniku i dolini Neretve, ali takva prodaja nije rješenje jer će samo pojedincima, dijelom ublažiti problem i osigurati minimalni prihod. Ali, oni imaju i trošak dostave pa je zarada nikakva. Realno, zbog neizvjesnog financijskog stanja većina domaćih ljudi neće kupovati delicije kao što su kamenice i vrtimo se u krug – kaže Kunica koji “otkriva” da su za ovu sezonu malostonski školjkari pripremili 1,5 – 2 milijuna komada kamenica koje su bez većih teškoća mogli plasirati. Ali, izostalo je tradicionalno obilježavanje Dana sv. Josipa kao zaštitnika školjkara koji pada u vrijeme kad su kamenice najkvalitetnije. Uslijedila je kriza koronavirusa, a prehrambene navike uvijek ovise o financijskom stanju potrošača.
Očuvati tradiciju
-Država je pokrenula mjere koje se odnose i na poduzetnike u marikulturi. Do kraja svibnja očekujemo najavljenu jednokratnu pomoć Ministarstva poljoprivrede RH od 6.000 kuna po zaposleniku. Osobno smatram da je to nedovoljno jer su ove godine prihodi svedeni na one u ratnim godinama. Olakotno je samo to što je mir. Da, moći ćemo i morati raditi, ali od toga neće biti prihoda. Egzistencija nam je stoga jednako ugrožena kao prije skoro tri desetljeća. Nužno je ukidanje svih davanja prema državi i županiji kao što su doprinosi za koncesije i plaće te parafiskalni nameti, osobito onaj za Obrtničku komoru jer je uz nula prihoda nemoguće bilo kome platiti obveze.
Proizvođačima je dodatni problem mnogo kamenica u moru. Naime, ako ih ne plasiraju teško će ih zadržati zbog prirodnog mortaliteta koji odnosi i do 40 posto proizvodnje, a tu je i “zagušenje” od mušula koje se uz ogroman trud moraju uklanjati te kamenice redovito čistiti kako bi se sačuvale i preživjele. Usporedo sa takvim održavanjem nasada konzumnih kamenica, nužan je rad na prikupljanju mlađi kamenica i “nasađivanje” za sezonu 2021. godine. Ukratko, rad nam je trenutačno udvostručen, a prihodi su nikakvi- naglašava Kunica i poziva sve domaće ljude da, ako si to mogu priuštiti, svakako konzumiraju malostonske kamenice čija se proizvodnja temelji na očuvanom okolišu, kulturnoj baštini i gastro- posebnosti te je nužno da država pomogne kako bi se ovo područje i perspektivna djelatnost očuvali.
/Ahmet Kalajdžić/
