Dok dio ekipe Hrvatske koja je sudjelovala na Tjednu zaljeva Morbihan na atlantskoj obali Francuske još putuje kući, a oni koji su došli zrakoplovom koji nedjeljom leti Split – Nantes raspakiraju valiže, u dalekom francuskom gradu Vannesu, središnjemu mjestu upravo raskošnog festivala mora i plovidbe, tek se sliježu dojmovi, a bogme – broje i šoldi! Festival mora u Vannesu u Bretanji, u zalivu s 42 prelijepa otoka, raste i sve je bliži čuvenom Brestu. Koliko god su oba ta mjesta nevjerojatno lijepa slikovnica raskošnih maritimnih prizora, toliko je, naravno, važan i prihod jer riječ je o – turizmu. Da sami sebi pokazuju sve to, zaista ne bi imalo previše smisla… a kad dođe i koji milijun posjetitelja, e onda je to druga stvar i značajan prihod.
Stotine hiljada ljudi, mladih, starih, pojedinaca i grupa, s kolicima i pasićima, pješke i biciklom, na rolama i daskama… najposlije na plovilima sto vrsta, prošlo je Europskim maritimnim selom, u kojem je jedan od viđenijih zaselaka bila i naša mala hrvatska enklava. Ma šta prošlo: proplesalo, propjevalo, družilo se, zapitkivalo, dodirivalo, kupovalo, jelo, pilo, kurile su njihove čuvene kamenice i roze, i koješta još, sve se to pretvorilo u jedan ogromni štekat. Uvečer je i promet zatvaran, a na asfaltu glavne ulice uokolo marine osvanuli su štekati! Prizori nevjerojatni, a sve je te stotine tisuća ljudi okupio – brod. I more. Kao da njima to znači nešto više, ili nekako drugačije, nego nama…
Našoj Udruzi Cronaves, licenciranoj za ove francuske festivale, koja na njima sudjeluje ravno od 2004., ove su se godine odazvala ravno dva nevelika grada: Komiža i Stari Grad na Hvaru. Novinarsku redakciju uspostavili smo u radnom šatoru komiške Udruge Palagruža, na poziciji između daske za sickanje luka i petrusimena, golemih crnih teća za brudet što su stigle iz Komiže, i dijela stola punog kalafatskog pribora i alata. Kalafataju oni, al’ kalafatavamo i mi iz “Slobodne”, medijskog pokrovitelja čiji se naš lijepi, “starinski”, crveni naslov novine stalno vrti na ekranu u šatoru Dana u vali Staroga Grada.
Uz dvi dovršene gondule i sandule koju je za ovu prigodu sagradio Ante Božanić Pepe, pred šatorom je nastao mali škver u kojem je našijenac i Amerikanac rodom iz Sumartina Mike Vlahovich učio Francuze i ostale kalafatavat. Jedna od boljih učenica je Anita Pigeard, našijenka koja je kao dijete dospjela u Francusku, ali nam je sjajan prevoditelj i pomagač svih vrsta ovdje u Francuskoj.
Splićanin Nenad Zlodre s njima je izrađivao minijaturne gondulice, kogo Šimun Mardešić Palagruža iz Palagružine 10 u Komiži spremao brudete od atlantske ribe i raka, a Berigoj Stanojević Maltez asistirao čas jednima čas drugima… Vino, vino se mišalo: naše, talijansko, francusko, Irci su sobom donosili pivo. Fantastično i je!
Zamjetan je u ovoj priči bio štand s prelijepim suvenirom, stiliziranim brodićima na latinsko idro splitskog primijenjenog umjetnika Branimira Kelama, a o tom obiteljskom proizvodu iz Vranjica još će se čuti!
Susjedni šator Dana u vali bio je, ajmo reć, akademski. Tamo se kočila izložba iz fundusa Muzeja Starog Grada, a šjor Velimir Lojpur svoju je izložbu maketa posvetio najstarijem starogradskom kalafatu Anti Milašiću, koji se u devedesetima također prebacio na te malešne brodiće…
Veliki doprinos cijeloj ovoj priči dala je ta akademska ekipa Muzeja Staroga Grada, ravnatelj Aldo Čavić i njegove tri cure: kustosica Andrea Devlahović, restauratorica Vilma Stojković i suradnica, arheologica dr. Sara Popović – nezaposlena doktorica kako nam je odmah prišpjegala…
O povijesti Staroga Grada govorio je sjajno Aldo Čavić, a kustosice, doktorice i restauratorice bile su u našoj maloj ekipi Katice za sve: od predstavljanja povijesti svoga grada do ruke pomoći u kužini ili komunikacija s kolegama iz drugih “zaselaka”, s Talijanima, Nizozemcima, Ircima, Baskijcima, Francuzima iz grada Sete koji su već ugostili Murterine i koji su nadasve zainteresirani na nas, našu baštinu, a bogme i naš način tulumarenja…
Pjevalo se, i kužinavalo, u Vannesu, malo kod njih, malo kod nas, malo kod jednih, malo kod drugih.
U jednom trenutku eto ti susjede iz nizozemskog šatora kod našeg koga Palagruže, iz Palagružine 10, Komiža, posuditi malo kapule… Baš kao u vrijeme naših starih komšiluka…
– Uzmite, uzmite, imamo kol’ko volite – gura joj je vrićicu kapule u ruke naš kavalir Andro Maltez. Tako je riješeno još jedno egzistencijalno pitanje na relaciji između naše dvije zemlje, u Europskom maritimnom selu uz Atlantski zaljev, s 42 prelijepa i slikovita otoka.
Tamo su se miješale sve race Europe ujedinjene zajedničkom sudbinom – morskom. Isplati li se sva ta muka oko ovakvih putovanja na velike udaljenosti, pri čemu treba organizirati i ljude, i brodove, i prijevoz i prijenos, i materijale, i potrepštine, čak i lonce, teće i demižane… pitam Plamenka Bavčevića, koji je, inače, s gitarom, svojim kompanjonom Sašom Lukićem na harmonici, i sopranisticom-restauratoricom Vilmom Stojković na službenoj pozornici predstavio i našu glazbenu tradiciju kolopletom dalmatinskih pjesama.
– Isplati. I onda kad sve izgleda sasvim obratno, isplati se! Mi ovo radimo od 2004. godine, ponekad nam je zaista teško, ali mi smo zafrkani ljudi i naumili smo ovo provoditi dalje. Za ovaj put našli smo razumijevanje samo u Starom Gradu i u Komiži. U Starom Gradu su, rekao bih, potpuno razumili što ovo može donijeti i značiti pa nastavljamo organizirati Dane u vali u rujnu. Ja vam kažem, za dvi godine mnogi od ovih doći će u Stari Grad… Samo nam je nedostajalo jedno takvo mjesto okupljanja, razgovarali smo s mnogima, ali samo su u Starom Gradu pristali – i nisu se prevarili! Vidite li koliko nam ljudi prilazi, sad su to već višegodišnja prijateljstva, ta srdačnost i spremnost za druženje i pomoć svake vrste (ne samo oko kapule… op.p.), vi jasno vidite da je njima stalo do nas. To sve možemo izvesti samo odavde uz čašu vina i zalogaj kruva, a da smo sjedili doma, ništa ne bismo napravili…
Kad je bio Hrvatski dan, na press-konferenciji o tome je govorila i direktorica HTZ-a Pariz Danijela Mihalić Đurica.
– Naravno da se ova promidžba, zatim ona u Brestu pa najveći sajam u Parizu, reflektira na naše turističke rezultate, pogotovo one iz nautičkog segmenta. Lani smo imali do osam posto, a ove godine će biti i do 12 posto više noćenja Francuza u Hrvatskoj, bilo bi i više da je više zrakoplova, no dobro, i ovako je zračnim vezama pokriven svaki dio Francuske. Ne zaboravite, to je 66 milijuna ljudi! Kakve su povratne informacije? Oduševljeni su!
Danijela Mihalić Đurica sa svoje dvije kolegice, našom Ivonom i malom Fracuskinjom Stephanie, podijelila je more turističkih brošura, naročito je promovirano splitsko područje koje se odazvalo akciji, podijelile su more lijepih riječi i preporuka – baš su imponirale angažmanom. A da svaka mala među onih 12 posto više noćenja naprid gura, ne treba ni govoriti!
Jordanka Grubač
Foto: Andrina Luić
/www.slobodnadalmacija.hr/
