Našem portalu obratila se čitateljka koja nam je poslala fotografije kako izgleda kotorski Campo Santo ili sveto polje, kotorsko srednjevjekovno groblje na južnom ulazu u grad, Gurdiću.
Arheološki lokalitet Campo Sante prekriven je raznim otpadom, koji su vjerovatno vjetar i voda nanjeli u dužem vremenskom periodu. Nadležne službe očigledno nisu reagovale ali jeste naša čitateljka Lidija Franović.
„Ne mogu da vjerujem kakav nemar vlada. Pisala sam Turističkoj organizaciji i Komunalnoj policiji Kotora, ovi prvi odgovorili da su prijavili na sistem 48, međutim ne vidim da je bilo reakcije Komunalnog preduzeća. Da li je gradonačelnika Kotora Vladimira Jokića imalo blam zbog toga u kakvom je stanju grad?!“- pita se naša čitateljka.
Podsjetimo, grupa građana iz Kotora svake godine na Dan mrtvih upalila lumine i odala pomen Kotoranima koji počivaju na Campo Santo ili sveto polje, kotorsko srednjevjekovno groblje uz srušeni samostan Sv. Franja koji je, davne 1288. godine osnovala kraljica Jelena Anžujska, žena kralja Uroša I.
Za ovaj dragulj nažalost, nijedna gradska vlast do sada nije učinila ništa da ga zaštiti od propadanja tako da je danas postao slika i prilika nemara i obezvrijeđivanja našeg naslijeđa, naše kulturne materijalne i nematerijalne baštine. Kotorski Campo Santo najstarije je gradsko groblje ne samo u Kotoru, već i mnogo šire, jedinstveno na našoj obali na kojem su tokom srednjeg vijeka sahranjivani Kotorani, plemići, pisci, zanatlije, crkvena lica, tu su grobnice čuvenih kotorskih porodica Drago, Bolica, Grubonja, Bizanti, tu je i grob Novaka Kovača, zlatara Miha Spice, vjerovatno i grob fra Vite maloga brata iz Kotora koji je sagradio najljepši spomenik srpske srednjevjekovne arhitekture Visoke Dečane, kao i mnogih drugih Kotorana koji su nas zadužili da imamo Kotor ovakav kakav je danas, grad upisan na Listu svjetske kulturne baštine. Iako sama riječ groblje asocira na svijet mrtvih, ovi grobovi pružaju brojna svjedočanstva o životu ljudi koji su u njima sahranjeni, a samim tim i o vremenu i gradu u kojem su živjeli, to je izvanredna slika života preslikana na kamene nadgrobne ploče.
Zato ovo mjesto nije samo arheološko nalazište ili spomenik kulture, ima tu nešto mnogo dublje, tu počivaju naši preci, naši Kotorani, dio našeg identiteta, dio našeg naslijeđa, dokaz da nismo od juče…
