Vještinom vezenja i strpljivim radom, umjetnica koja izrađuje tradicionalnu dobrotsku čipku, daje joj jednu novu savremeniju dimenziju i doprinosi očuvanju tradicije, Mila Moškov pokrenula je inicijativu da Kotor dobije internacionalni Festival dobrotske čipke.
„Učešćem na brojnim međunarodnim festivalima i izložbama rodila se u meni ideja i želja da mi u Kotoru organizujemo internacionalni Festival čipke. Imamo što pokazati, veliku zaoštavštinu. Dobrotska čipka je jedinstvena, autentična, sa izuzetno lijepim primjercima… Čipkarstvo je na čitavom mediteranskom prostoru vrlo staro. Žene na ovim prostorima su još u 14. vijeku radile čipku koja je bila poznata priznata i ostala prepoznatljiva do današnjih dana…“ – priča nam Mila Moškov.
Kaže da je izlagala na brojnim međunarodnim izložbama i festivalima u Trstu, na Festivalu čipke u Pagu, Sikirevcima u Slavoniji…. Na tim izložbama je došla na ideju da ljudima koji podržavaju ovaj rijetki zanat, ovu vrstu umjetnosti, predloži da se festival organizuje u Kotoru, kako bi promovisali Dobrotsku čipku, rad vrijednih i vještih ruku naših žena, koja je od lokalnog, nacionalnog i međunarodnog značaja, a koja je proglašena nematerijalnom kulturnom baštinom Crne Gore.
„Kada bi organizovali festival pružila bi nam se prilika, mogućnost, da postanemo članovi međunarodne zajednice čipkarstva koja se ogleda u umjetničkom izrazu. Na ovim festivalima i izložbama sam svjedočila da svi koji su vidjeli dobrotsku čipku su bili oduševljeni, tako da danas imam brojne pozive od svih učesnika na tim festivalima da gostujemo kod njih“ – kaže Moškov.
O ideji osnivanja jednog takvog festivala dobila je podršku direktorice TO Kotor Ane Nives Radović, predsjednika Opštine Kotor Željka Aprcovića, Pomorskog muzeja Crne Gore Kotor, koji su u potunosti prihvatili ideju i izrazili spremnost podržati organizaciju festivala u Kotoru.
„Nije na meni da organizujem jedan takav festival ali sam osjetila potrebu da nadležnima izložim ideju, jer smatram da je to zaslužuje Kotor, Boka Kotorska i Crna Gora. Dobrotska čipka govori o nama, našim precima, tradiciji, kulturi življenja, umjetničkom izrazu… Nekada se radila kao bijankarija, kao ukras odjeće ili pokućstva, a kasnije kako se moda mijenjala tako je i ona dobijala svoju drugu upotrebu, namjenu. Danas se u svijetu insistira na očuvanju tradicionalnih vještina čipkarstva, na stare zanate koje treba vratiti i uključiti u život savremenog čovjeka“ – kaže Moškov.
Dobrotska čipka je prepoznatljiva
Na izložbama i festivalima sam se jako iznenadila koliko ljudi zna za Dobrotsku čipku. Recimo, na Pagu u Hrvatskoj susrela sam se sa brojnim posjetiocima koji su dolazili u Boku Kotorsku, na festival klapske pjesme, kazali su mi kako su našu čipku vidjeli u crkvi Svetog Nikole u Perastu, na otoku Gospe od Škrpjela, u crkvi Svetog Eustahija u Dobroti. Njima je dakle bila poznata, a po načinu izrade dobrotska čipka je vrlo slična paškoj čipki.
Stručnjaci porepoznaju dobrotsku čipku po načinu izrade, što bi mi kazali pontu. Dobrotska čipka nije dobila ime samo zato što je prihvaćena od žena u Dobroti, već zato što su je one obogatile tehnikom izrade, originalnim idejama, vještinom, utkali u nju svoju kreativnost, poručuje Moškov.
Dobrotsku čipku veze na dva načina
Radim tehniku na iglu, punto in aria, to je praktično šivena čipka, dakle nema svoju podlogu. Vezem i reticellu koja je preteča ove čipke, koju danas rijetko ko radi jer je jako zahtjevna. Prema pisanim dokumetima pominje se da je još 1333. godine djevojka po imenu Jelena iz porodice Drago radila reticellu čipku koju je poklanjala crkvama, ne samo u Kotoru već i u Dubrovniku. Danas je tu čipku lakše raditi jer su platna mnogo finija, kvalitetnija nego u to vrijeme, ne poznajem nikoga da se bavi tom tehnikom.
O motivima koje veze
Motivi se ponavlaju, uglavnom su to geometrijski motivi, rozete, sa različitim ukrasim, čipka se ušivaju u platno ili prišiva kao rubna i se umeće u neki komad odjeće. Radim i minijature, gdje dolazi do izražaja kreativnost.
Kao primjer navodi da je uradila ključ grada Kotora, koji bi mogao biti autentični suvenir.
„Jeste da je potrebno dosta vremena da se takav suvenir napravi ali što se više radi to brže ruke rade, stiče se rutina… Nekada su žene morale precrtavati motive. Danas koristim inetrnet koji mi olakšava da nađem motive i sheme za modne detalje, pa onda sama kreiram neke detalje koje kasnije vezem…“ – kaže Mila.
Konaca za izradu čipke nema u našoj zemlji ni u regionu pa ga nabavlja preko Zajednice italijana u specijalizovanoj radnji koja prodaje konce i platana za izradu čipke u gradu Grado u Italiji.
Moškov ističe da bi organizacijom festivala čipke i radionicma žene dobile motivaciju da rade, kroz koji bi mogle pokazati svoju kreativnost i na kraju pretočiti je u jedan originalni turistički proizvod koji nedostaje Kotoru.
Inače, prošle godine Moškov je obučavala kako se veze dobrotska čipka jednu Amerikanku, koja povremeno živi u Kotoru. Za nju kaže da je osnove vezenja uspješno, za kratko vrijeme naučila, te da kada je u Kotoru intezivno radi i usavrašava vez.
Podsjetimo, Crna Gora je 2013. godine Dobrotsku čipku zaštitila kao nematerijalno kulturno dobro na nacionalnom nivou, ali do danas nije ništa urađeno da se nađe među svjetskim kulturnim nematerijalnim dobrima na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalne baštine čovječanstva.
O planovima
Planira okupiti zainteresovane žene koje bi obučila kako se radi Dobrotska čipka, a trenutno je u procesu formiranja NVO kroz koju bi mogla dobiti podršku šire društvene zajednice.
Za sada imam podršku TO Kotor, Zajednice italijana Crne Gore i obećanu pomoć Opštine Kotor.
Kako kaže planira autorsku izložbu na proljeće ili jesen ove godine u Pomorskom muzeju u Kotoru.
Mila Moškov se počela baviti vezenjem čipke još kao gimnazijalka koju je majka naučila prve ponte. Zadnjih desetak godina se intezivnije bavi izradom Dobrotske čipke.
Princ Čarls i vojvotkinja Kamila iskazali interesovanje…
Njihova kraljevska visočanstva, princ Čarls i vojvotkinja Kamila, prilikom posjete Crnoj Gori prije nekoliko godina, posjetili su Festival kulturnog nasljeđa u Narodnom muzeju na Cetinju i tom prilikom su iskazali interesovanje za Dobrotsku čipku, koju je predstavila Mila Moškov.
„Princa Čarlsa i vojvodkinja Kamila sa posebnom pažnjom iskazali intersovanje za Dobrotsku čipku, a ona je kazala kako je imala svojevremeno šešir od čipke…“ – između ostalog priča Moškov.
Crkva Svetog Eustahija riznica Dobrotske čipke
Riznica čipke danas se nalazi u crkvi Svetog Eustahija koji je nezaobilazni centar iz kojega je krenula informacija o postojanju naročite umjetnine koja dobija ime Dobrotska čipka.
Još davne 1910. godine iz nje se nose najljepši primjerci na izložbu u Beč i tamo se prepoznaju kao drugačiji od ostale čipke. Svijet joj je tada odao priznanje ljepote i vrijednosti, a tom prilikom je nagrađena cacara – jedinstvena kapa koju su nosile udovice iz XV vijeka, najstarije djelo dobrotske čipke, koja je u to vrijeme u naučnim krugovima ocijenjena najvećim priznanjem kao čist rad visoke čipkarske izrade baroknog stila.
Čipka je inače prenijeta u Dobrotu u vrijeme renesanse i usavršavana tokom baroka.
Svakako najveći doprinos očuvanju ove zbirke dao je dugogodišnji župnik crkve Svetog Eustahija, pokojni don Gracija Ivanović rođeni Dobroćanin, kao i prof. Marijana Gušić koja je obradila 58 primjeraka, pa se dugo mislilo da ih ima toliko u zbirci. Već tada se znalo da postoji znatno više od toga broja. Iz ove riznice, na izložbu Zagovori Svetom Tripunu u Zagrebu (2009. god) povodom 1200 godina dolaska moći Svetog Tripuna u Kotor, bilo je izloženo 48 primjeraka.
/Miro Marušić/
