Kada padnu kiše, rijeka nadođe i sa svoja dva rukavca sa sjevera opaše Stari grad, dok sa južne strane bedema uvire modrozeleni izvor Gurdić
Ljepota rijeke Škurde posebno je vidljiva za kišna doba, na južini, koja je ovladala Bokom Kotorskom polovinom marta, kada se obilne bujične vode sa padina lovćenskog masiva neprestano slivaju karstnim kanjonom sve do kotorske obale, ulivajući se u more u dva rukavca – između Luke i Gradskoga parka i sa druge strane parka, sa pogledom na bivši URC.
Divlji brzaci nadošle vode mogu se vidjeti sa mostova, prvo na prilazu od Tabačine, poviše Osnovne škole “Njegoš”, a zatim uz same bedeme Staroga grada, sa mosta koji vodi posjetioce do Sjevernih gradskih vrata. Pjenušavi bukovi prelivaju preko ostataka zidina, ostalih u koritu rijeke nakon brojnih pregrađivanja gradskih bedema, tokom burne istorije Grada.
Pravi doživljaj snage i ljepote Škurde za posjetioce istraživačkoga duha predstavlja kada krenu uzvodno šljunkovitom stazom pored Starog vodovoda, zatim skrenu na puteljak prije mostića kojim se nastavlja Crnogorski put, te siđu na samu obalu rijeke. Tu imaju mogućnost da uživaju u gledanju moćnog vodenog toka kroz stjenoviti usjek i napajaju dušu slušajući romor Škurdinih brzaka.
Rijeka ljeti presušuje u svom gornjem toku, oslabljeni vodeni slivovi poniru u zemlju i ponovo se pojavljuju uz bedeme i na samom ušću se slatki tokovi miješaju sa slanom vodom.
Prije desetak godina grupa hrabrih alpinista spustila se kanjonom, ali je ovaj doživljaj rezervisan samo za one koji su za to obučeni i kondiciono spremni.
Planinari koji hodaju Crnogorskim putem preko Praćišta uz kanjon, Žanjevim dolom do prevoja Krstac, imaju priliku i da prođu pored čvrsto građene brane, kojom je Austrougarska u doba svoje vladavine ukrotila Škurdu.
-Pri velikim kišama i u proljeće bujice prelaze preko brane, a ostatkom godine rijeka protiče ispod zemlje. Na dijelu kanjona opet se pojavljuje tek toliko da ljeti da život pticama i divljim životinjama. Kroz vjekove je rijeka pravila svoj tok i visoke stjenovite strane. Mala jezera i visoki vodopadi pokazuju svu lepotu ove divlje prirode. Pestingradska vrata se na oko hiljadu metara nadmorske visine nadovezuju na krševitu liticu kanjona Škurde, objašnjava za BN Marjan Šantić, vrsni planinar PK “Vjeverica”, izvrstan poznavalac kotorskih staza i zaleđa Boke kotorske.
Nakon šiloka (južine) dolazi bura, koju stanovnici Zaliva nestrpljivo očekuju, jer je, kako kažu, od obilnih, dugotrajnih kiša “mahovina počela da raste” po njima.
/M.D.P./
