Više stotina građana sa djecom danas se okupilo ispred zatvorenog plivačkog bazena „Nikša Bućin“ u Škaljarima – Kotor, kako bi iskazali nezadovoljstvo zbog neodgovornosti u dosadašnjem procesu renoviranja bazena, koji ni nakon godinu od početka sanacije nije stavljen u funkciju.
Radovi se finansiraju iz državnog kapitalnog budžeta preko Direkcije javnih radova Crne Gore, a jedan od najvećih problema su tenderske procedure.
Na skupu je pročirtano pismo grupe građana koje potpisuju Dijana Dika Saveljić, predsjednica NVO „Aspida“ i proslavljeni crnogorski vaterpolo reprezentativac Veljko Uskoković.
Pismo je upućeno nadležnim državnim organima od kojih se traži da hitno reaguju i bazen stave u funkciju.
Zbog ovakve situacije preko 300 dječaka i djevojčica primorani su da iz Kotora na treninge putuju u susjedne gradove. Ukoliko ne dođe do hitne reakcije nadležnih Kotoru prijeti opasnost da ostane bez vaterpolo i plivačkog sporta a djeca će biti uskraćena za sportska nadmetanja čulo se na današnjem skupu.
Na protestnom skupu su osim Saveljićke i Uskokovića još govorili trenerica plivanja Slađana Vučetić, Toni Petrović, kapiten vaterpolo kluba Primorac i dugogodišnji crnogorski vaterpolo reprezentativac i Zoran Pajović, upravnik bazena.
Protestno pismo prenosimo integralno
U ovom teškom momentu kotorskog, a samim tim i crnogorskog vaterpola, podsjećamo se sa neprebolnom tugom, da nas je na današnji dan prije godinu dana napustio naš dragi i neprežaljeni zimski bazen. O značaju i značenju kotorskog bazena za djecu, omladinu, a i za sve Kotorane mogle bi se napisati bezbrojne stranice i da se kaže da je nedovoljno, a najvjerovatnije i uzaludno… Uzaludno jer je njegova najbliža rodbina upozoravala na hronično, dramatično stanje preminulog, što je nakon višedecenijske agonije dovelo do tužnog ishoda. Oronuo i predat beznađu stari bazen je izgubio svoju posljednju bitku, napušten od institucija, koje bi ga se bez dužnog pijeteta sjetile samo kad bi im to koristilo u propagandne svrhe.
Nevažno je sada ko je zakucao iskrivljene i zarđale brokve u škrinju pokojnika, ali je mnogo važnije da se crni oblaci skorog kraha nadvijaju nad kotorskim vaterpolom i plivanjem. Nepotrebno je pominjati što će to značiti za budućnost najtrofejnijeg crnogorskog sporta. Licemjerno je govoriti o djeci i omladini kao o našoj budućnosti, a pripremati ih na budućnost u kojoj će biti lišeni elementarnih uslova za treniranje i bavljenje ovim lijepim sportovim. Onemogućiti im da dostignu zvjezdane trenutke svojih prethodnika u klupskim i reprezentativnim karijerama. A potencijala, kao što znate, zaista ima.
Osjećamo da smo ostali uskraćeni za pomoć ljudi koji su mogli pomoći…mogli ali nijesu htjeli. Imali su vremena i mogućnosti i republička Direkcija javnih radova Crne Gore prije svih, ali i lokalna samouprava, i Vaterpolo Savez, i Olimpijski komitet, i svi nadležni koji su se proglašavali nenadležnim.
U konačnom, svi smo na gubitku, pa čak i vi koji ste se oglušili o naše vapaje, jer zamislite da vam sjutra dijete ili unuče pokaže interesovanje za plivanje ili vaterpolo, pa vas još upita da li je tačno da je grad Kotor imao nekad zimski bazen ili koliko ima istine u priči da je Primorac bio šampion Evrope!!! A Vaterpolo akademija CATTARO osvojila je Evrokup. Da je Crna Gora prvu reprezentativnu titulu prvaka Evrope osvojila u vaterpolu a da je ne mali broj igrača ponikao baš na ovom bazenu!!!
Jednom, kada padne zavjesa na prošlost, utihnuće aplauzi i hvalospjevi, kad ćutnja postane dublja od prazninekoja će vas nezainteresovaneza sudbinu pokojnika ispratiti u nepostojanje, mi, danas ovdje okupljeni izjavljujemo jedni drugima saučešće za počivšim uz obećanje da ga nikada nećemo zaboraviti. Jer iz nezaborava se često rađa nova nada…
Ispred ožalošćenih Kotorana… Dika Saveljić i Veljko Uskoković
