“Živio grad“ naziv je izložbe starih fotografija grada Kotora koja je povodom Dana opštine Kotor postavljena u galeriji Pomorskog muzeja Crne Gore.
Zbog važećih mjera NKT-a nije priređeno svečano otvaranje izložbe, ali zainteresovani građani biće u mogućnosti da posjete izložbu svakog radnog dana u muzejskoj galeriji do polovine decembra mjeseca.
Autor izložbe je Ilija Mlinarević, čiji se osvrt o samoj izložbi nalazi u daljem tekstu:
Grad Kotor je kroz minula desetljeća prikazivan u svoj svojoj ljepoti i značaju na hiljadama fotografija koje su ga ovjekovječile kao istorijski i kulturološki centar ovog podneblja.
Stare fotografije su dokaz da je Kotor grad u pravom smislu riječi u svakom vremenu ili nevremenu, u svakom društvenom ili političkom uređenju. Tadašnji autor fotografija je pratio život u gradu, svoje sugrađane na radnim mjestima: u fabrikama, školama, vrtićima, bolnicama…
Na većini fotografija su upravo – ljudi. Kotorani. Umjesto uobičajenih fotografija kotorskih građevina, kojima se Kotor iznad svega ponosi, autori nam prikazuju živopisnu stvarnost grada, pokazujući njegov šarm u svakodnevnom. Bogatim izborom fotografija kotorske zbilje autori svijetu pokazuju da je grad živ i nakon svih nedaća Drugog svjetskog rata. Zato sam izložbu i nazvao – Živio grad!
I danas možemo poručiti: Živio grad! sa svim svojim različitostima; Živio grad! jer je grad u pravom smislu te riječi – ma kako god pisalo u zvaničnim zakonskim normama; Živio grad! jer nemamo rezervni Kotor; Živio grad! jer će živjeti i nakon nas; Živio grad! sa svim svojim prednostima i manama koje nas čine njegovim građanima – Kotoranima.
O samim fotografijama imamo malo podataka. Ipak, zahvaljujući konsultacijama sa mr Jovanom J. Martinovićem, možemo reći da su nastale početkom 50-ih godina XX vijeka, da je njihov autor najvjerovatnije Čedo Kušević sa Prčanja, koji je u tom periodu sarađivao sa državnim ustanovama, i da je prvobitnu izložbu najvjerovatnije organizovao lokalni sindikat ili Opština Kotor.
Ove fotografije nisu izlagane više od šest decenija. Čekale su svoj trenutak da osvježe emocije i sjećanja onih koji pamte vrijeme kada su nastale, a one nešto mlađe, i sve koji se ne sjećaju Kotora tog doba, da zainteresuju i po drugi put pošalju važnu poruku:
Ništa ne počinje sa nama koji sada hodamo kotorskim ulicama niti išta završava sa nama.
Poslijeratni Kotor se ovim, na prvi pogled običnim, a zapravo snažnim, emotivnim fotografijama želio pohvaliti da se život u gradu normalizovao. Poručuje kako oporavlja svoju privredu, kulturu, školstvo, socijalnu zaštitu i, uopšteno, kako se svakodnevica odvija, kako ljudi žive i grad raste.
Izloženo je ukupno 67 fotografija koje prikazuju različita mjesta u istom vremenskom periodu. Različite životne momente, različitih ljudi, naših sugrađana, Kotorana. Dešavanja naizgled uobičajena, a zapravo izuzetno posebna i važna u smislu prekretnice iz vremena krize do momenta ponovnog rađanja zdrave svakodnevice.
Zato one, osim što odaju dužno poštovanje fotografu, ali i akterima čiji su momenti iz života na njima prikazani, nose važnu poruku. Danas, u vrijeme epidemiološke krize sa kojom se suočavamo, one vraćaju vjeru u to da će se život u gradu ponovo odvijati redovnim tokom, kao što je oduvijek to i činio. Bez obzira na raznoradne pošasti, prirodne kataklizme i one koje je izazvao sam čovjek. Jer, život, kao i Grad, na kraju uvijek odnose pobjedu.
