Međunarodni festival klapa Perast ove godine obilježio je veliki jubilej 15 godina postojanja. Tim povodom, kao i o budućim planovima razgovali smo sa direktorom Milanom Mikanom Kovačevićem.
„Priče o moru“, je kolaž-koncert kojim evociramo način života u Boki Kotorskoj, od XV do XX vijeka a sve kroz klapsku pjesmu, poeziju tih vremena i osmišljene naracije o istoriji Boke – najavio je Kovačević.
Kao direktor Festivala klapa Perast kako ste zadovoljni ukupnim programom kojim ste obilježili jubilej 15 godina festivala klapa?
Jubilej 15. Festivala klapa Perast 2016. zaista je dostojno obilježen uz kvalitetne programe, koji su u organizacionom smislu bili iskorak ali i svojevrsni izazovi:
-po prvi put smo imali kvalifikacije klapa u svim kategorijama, kako bi za finale okupili najbolje, neke od nakvalitetnijih i najpoznatijih iz klapskog svijeta. Kvalifikacije smo održali u H.Novome, Tivtu i Kotoru, pod imenom „Klapska pjesma nad Bokom“, što je bio zahtjevan projekat u svakom smislu, a u finalu smo čuli izvanredne Neverinke, Kaše i Kožino, da pomenem samo klape višestruko nagrađivane u Omišu. Jasno, svi su pjevali obavezno i bokeljske pjesme a dobili smo i 10 novih klapskih kompozicija sa Perasta 2016.
-Promovisali smo dvostruki CD „15 godina klapske pjesme u Perastu“ sa 36 antologijskih pjesama sa proteklih nastupa u Perastu. Izvanredni promotivni koncert, sa najboljim klapama iz Crne Gore, organizovali smo uz podršku Odbora za proslavu 10 godišnjice obnove nezavisnosti Crne Gore, PAM-a i Muzičkog centra Crne Gore, koji su nam pomogli u realizaciji CD-a.
-Publikovali smo LIRICU br.4, naš festivalski časopis koji je vrijedan doprinos čuvanju naše kulturne baštine.Ovaj broj je posvećen autoru „Balkanske carice“, prve crnogorske opere, Dioniziju de Sarnu San Đorđu. U „Uspomenama iz Perasta“ zapisao je 15 tradicionalnih peraških pjesama iz 1896. koje su tema Lirice.
– Osim pet klapskih koncerata u okviru XV festivala, povodom 8.marta najbolje crnogorske klape su priredile koncerte u Tivtu i Kotoru, u čast Jakše Fiamenga, čuvenog pjesnika čiji su stihovi pretočeni u preko 400 pjesama, među njima i hitovi „Nadalina“., Karoca gre“ „Piva klapa ispod volta“ … A na koncertu „Poklon gradu“ u Perastu krajem avgusta, koji smo darovali ljubiteljima klapa i turistima, slušali smo izvanrednu klapu „Kontra“ iz Splita, koja je mjesec dan prije nagrađena u Omišu.
Dakle, imamo puno razloga za istinsko zadovoljstvo XV Festivalom klapa u Perastu.
Čime niste bili zadovoljni i što smatrate da bi trebalo promjeniti?
Navedeni sadržaji, kada se ovako skupno prikažu, zaista su impresivni. Međutim, sve nekako ostane u sjenci glavne manifestacije – finalne večeri u Perastu. Ogromna pregnuća, sve ono u pozadini završnih koncerata, trud brojnih klapa, autora stihova, muzike i obrada ili naših izdanja… sve pripreme, probe, organizacija a da ne govorim o značaju novostvorenih vrijednosti za našu kulturnu baštinu- nekako ostane u drugom planu. Volio bih recimo da se nakon Festivala traži primjerak više knjige o L.Kubi ili našeLirice za muzičke biblioteke škola ili pojedinaca, da ljubitelji klapa traže CD-e, da neko javi da se formira nova klapa… To se ne događa.
Ako bi govorio samo o završnici XV Festivala, priželjkivao sam veći uspjeh klapa iz Crne Gore. Pri tome je hvale vrijedan nastup i dobre ocjene žirija za žensku klapu „Odive bell canto“ iz Berana, posebno jer rade u sredini u kojoj klapska muzika nije tradicija ili publici blizak muzički repertoar. Utoliko je veći i uspjeh kao i doprinos ovih talentovanih pjevačica u stvaranju novih poštovalaca klapskog pjevanja. One se tako pridružuju podgoričkim klapama „Alate“ i „Assa voce“ koje su izvanredno zaslužne za popularizaciju klapske muzike u unutrašnjosti Crne Gore. Uz to, u finalu su izostale bokeljske klape Incanto i Bellezze.
Ove godine mi se čini da je pogrešan izbor repertoara bio jedan od uzroka slabijih rezultata naših klapa. Kao i izostanak priprema na stručnim seminarima, koji su se pokazali proteklih godina vrlo korisnima i gotovo nužna potreba za usavršavanjem interpretacija naših klapa po ugledu na one vrhunske iz Dalmacije. Festival već redovno pokriva 55% troškova tih seminara a pokušat ćemo i to poboljšati, kako bi dodatno pomogli i održali taj trend usavršavanja domaćih klapa.
Mi inače imamo mali broj klapa u Crnoj Gori i evidentnu stagnaciju. U toj opštoj slici koja se reflektuje i na festival, nekoliko starijih klapa teško nalaze mlađe članove, par muških klapa prosto nemaju zainteresovanih pjevača. Mješovite klape nijesu odraz želje za boljim, raznovrsnijim zvukom miješanih glasova već puka nužnost: popunjavaju nedostajuće tenore ženskim glasom. Nekada je to dopadljivo za poslušati ali je ipak iznuđeni izraz.
Promjene za koje pitate trebale bi biti sistemske: pjevači se stvaraju od najmlađih dana i animiraju za klape iz horova muzičkih škola, baš kao što se odgajaju talenti u sportu, pozorištima ili drugim oblastima. U školama nemamo predmete etno muzike gdje bi djeca učila tradicionalnu, kvalitetnu muziku svojih zavičaja- naše muzičko-kulturno blago, već su bombardovana još od vrtića novokomponovanim šundom sa turbo-folk estrade. Međutim, izgleda da nema ni finansijske podrške nastavnicima da održavaju 2-3 takva časa sedmično, dok je oslanjanje na puki entuzijazam postala daleka prošlost.
Festival čini svakako dosta za promociju klapa, nabavke partitura, snimaka, na usavršavanju, nagradama, stvaranju novih pjesama, do konačne festivalke prezentaciji naše baštine… ali mi ne možemo stvarati kadrove- to je pitanje sistemskog pristupa.
Kako ocjenjujete to što ste neke segmente, nastupe, takmičenje klapa pod imenom Festival klapa Perast organizovali širom Boke?
Vrlo smo ponosni na uspješno realizovanu zamisao “Klapska pjesma nad Bokom”. Naime, kvalifikacione koncerte Festivala smo održali u Herceg Novome, Tivtu i Kotoru pa smo uz finalne večeri u Perastu, klapskom pjesmom otvorili mogućnost interesantne i sasvim ozbiljne kulturne saradnje između tri bokeljske opštine.
Potsjetiću da naše aktivnosti temeljimo na čuvanju kulturne baštine klapskog pjevanja koje je u Boki kotorskoj bilo vrlo postojano još krajem XIX i početkom XX v. Govorim o a capella, višeglasnom, 3-glasnom i 4-glasnom pjevanju koje Ludvik Kuba bilježi po mjestima Boke daleke 1907.g. O tome smo izdali i knjigu sa izvanrednim naučnim elaboracijama. Tada se ta pjevačka društva nijesu zvale „klape“ iako su njegovali sve ono što danas čini tradicionalno klapsko pjevanje a koje se u Dalmaciji, od kraja 60-tih, razvilo do najvišeg nivoa, nacionalnog brenda i upisano je u Listu svjetske nematerijalne kulturne baštine.
Boka je bila taj naš klapski vrt gdje su tih 60-tih i 70-tih, klape „Bokelji“ pa „Stari kapetan“u Novome, „Karampana“ „Bisernice“ „Alkima“ i „Bokeljski mornari“ u Kotoru“ te „Jadran“ u Tivtu, nastavili tradiciju a capella pjevanja sa početka XX v. Zamisao „Klapska pjesma nad Bokom“ ( kako je program nazvao Stevan Koprivica) smatram posebno vrijednim uspjehom jer u sebi nosi osnovno načelo klape: harmoniju, saradnju i povezanost pojedinaca u krug, u cjelinu koja će stvoriti novu kulturnu vrijednost. Potvrđeno je to i oduševljenjem publike na koncertima u sva tri grada Boke u kojima je nastupilo 28 klapa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i domaćina Crne Gore.
U tom krugu se Festival našao sa istomišljenicima iz HercegFesta, Centra za kulturu Tivat i Centra za kulturu Kotor i uspješno ostvario projekat povezivanja klapske pjesme po Boki ali i svih pomenutih institucija i njihovih kreativnih rukovodilaca. A to je tek temelj, prapočetak sličnih poduhvata i to želimo dalje razviti.
Dali ste zadovoljni odnosom KotorArta prema Festivalu klapa Perast i što bi u tom odnosu trebalo promjeniti?
KotorArt je izvanredno vrijedan multi-kulturalni program sedam posebnih segmenata koji traje tokom skoro čitavog ljeta. Zbir pojedinačnih vrijednosti čini umjetnički spektar koji je rijedak ne samo u regionu već i šire. Ponosni smo što su dostignuća našeg Festivala klapa prepoznata od pokrovitelja, Ministarstva kulture Crne Gore i Opštine Kotor, što je rezultiralo našim pristupom KotorArtu 2012.g.
Tada se Festival klapa u KotorArtu našao u društvu sa još nekoliko vrijednih, „manjih“ segmenata (Teatar premijere, arhitekti u APSS-u, Pjaca filozofa, pa Pisanje grada i Sea Rock koji više nisu dio zajedničke priče) kao i sa dva najveća, najzahtjevnija i najskuplja programa, Pozorište za djecu i Don Brankovim danima muzike.
Po onoj uzrečici „koliko para toliko i muzike“ relacije dosta govore: od ovogodišnjih 628.000 troškova cijelog KotorArta, na Festival otpada manje od 7 % – 43.000E. U toj ukupnoj sumi su sredstva od države (Ministarstvo kulture i Opština Kotor) od 429.000E za čitav KotorArt, od čega se za Festival izdvojilo 25.000 odnosno 5.82% . Mi smo ove godine imali veliku sreću i razumijevanje sponzora, da navedem samo najveće : Muzički centar Crne Gore, PAM Crne Gore, Opštinu Tivat, Northstar Montenegro, Herceg Fest i druge prijatelje koji su nam pomogli da pokrijemo čak 1/3 naših troškova, oko 18.000E, pa smo tako uspjeli da organizujemo sve programe povodom jubileja, sa preko 400 učesnika. Ostajemo svima vrlo zahvalni, svakako i glavnim pokroviteljima.
Ipak mi (svi u KotorArtu) dajemo puno više od onoga što se mjeri novcem. Kultura ne može biti samoodrživa ni kod najrazvijenijih zemalja, naprotiv, tamo se izdvaja neuporedivo više. Poenta ove numeričke elaboracije je bila da ukaže da za „manje segmente“ gotovo šablonski pristup budžetskih komisija (političkih predstavnika) po principu: „izdvojićemo sredstava kao prošle godine“ jeste u startu ograničenje, neizvjesnost i pritisak koji manje programe, užasno opterećuje iznova, svake godine. Bez istinskog stručnog vrednovanja novih ideja, programa i kvaliteta koji stalno i evidentno unapređujemo, „mali segmenti“ su tako u potcijenjenom položaju, prisiljeni da iz godine u godinu ubjeđuju i mole za koju dodatnu hiljadu za nabavku rasvjete ili pristojnu ogradu a da ne govorim o tome da dovedemo neku poznatu a capella grupu, kreiramo neki zahtjevniji program ili gostovanje. Dakle, volio bih da ima više razumijevanja i za razvojne potrebe „manjih segmenata“.To je naša glavna zamjerka uspostavljenom šablonu u kojemu veliki programi, od po blizu 200.000 „rezervisanih sredstava“, nemaju ovakvu vrstu problema i u planiranje programa ulaze bez ovakvih frustracija.
Svakako, svjesni smo sopstvenog mjesta u kulturnoj razglednici društva ali i svega što smo unaprijedili stvarajući postepeno ugled ovakvog Festivala klapa, u samoj Boki, Crnoj Gori a vrlo respektabilnog na Jadranu. Posebno u održavanju kulturne baštine, umjetničke tradicije i njene popularizacije. I znamo da naša skromna ali i sve brojnija publika to zna da cijeni.
Već ste počeli pripremati okvirni program za 2017. Što nam spremate za 16. Festival klapa Perast?
Slijedeći pozitivne utiske projekta „Klapska pjesma nad Bokom“ već smo dostavili pokroviteljima u ministarstvu i opštini Kotor naš program i kalendar za 2017.g. u kojemu smo osim Boke planirali i Budvu. Međutim, ti koncerti, ujedno i kvalifikacioni, imaće jednu novu, vrlo interesantnu formu pod imenom „PRIČE O MORU“. To je kolaž-koncert kojim evociramo način života u Boki Kotorskoj, od XV do XX vijeka a sve kroz klapsku pjesmu, poeziju tih vremena i osmišljene naracije o istoriji Boke. Koncertima prethodi izložba eksponata iz muzeja Kotora i Perasta, jasno na temu mora, o čuvenom Vicku Bujoviću, Zmajevićima, kapetanu Martinoviću, Ivu Vizinu i njegovom “Splendidu”, o zlatnom dobu jedrenjaka, procvatu umjetnosti, arhitekture, poezije, muzike…
Čitav program je uvezan u raspjevanu, poetsku morsku priču ali je značajno i to da se u njega uključuju lokalni folklorni ansambli, pozorišni i muzički stvaraoci iz gradova domaćina, dakle iz Novoga, Tivta, Budve i Kotora gdje planiramo posebnu ko-produkciju sa segmentima KotorArta.
Velika su očekivanja od ovog projekta koji je planiran za juni mjesec dok bi finale Perasta 2017. tradicionalno okupilo najbolje klape iz Crne Gore i regiona ovog puta na samom početku jula mjeseca. Kasnije, tokom ljeta bi imali nekoliko koncerata sa jačim klapskim imenima.
Sve ovo ima i dodatnu, razvojnu komponentu. Smatramo da kalendar kulturnih događanja visokog dometa, kakav je KotorArt i segmenti koji ga čine, treba produžiti iz prenatrpana dva ljetnja mjeseca na pred i post sezonu. Mi konkretno, sa “Pričama o moru” i našom prezentacijom klapske muzike, već planiramo jesenje posjete gradovima u unutrašnjosti Crne Gore. Jer, znamo da muzika i kultura uopšte, nema granice, baš kao ni dobra volja i kreativnost.
/Razgovarao: M.Marušić/
