Seoski ambijent u Međed dolu sa očuvanim katunom, pojatom, vrtačama ograđenim suvomeđom (suhozidom), bunarom i sunčanim satom, dar je istorije, ljudskog pregalaštva i prirode, koje treba sačuvati
Katunska naselja Gornji i Donji Vršanj u podnožju Lovćena bili su istinsko otkriće za mnoge učesnike ture koja je održana uoči Uskrsa, 19. aprila u organizaciji PK “Vjeverica” Kotor.
Opuštena atmosfera, lagani hod starim austrougarskim putem čvrste kamene građe i seoskim putevima Katunske nahije u raskošnom prepletu krša, oskudnog rastinja i vrtača, prelijepi pogledi na Njeguško polje i masiv Lovćena, ali vidici ka Prokletijama i Moračkim planinama, a najdragocjenije od svega- stari ruralni ambijenti sa napuštenim katunima i kaskadnim docima ozidanim suhomeđama – ljepota je u kojoj su uživali 18 učesnika/ca, većinom članova/ca PK “Vjeverica”. Njima su se na Trojici pridružile planinarke iz PD “Subra”, iz Tuzle, iz Amerike, ljubitelj prirode iz Tivta. I sama vožnja serpentinama bila je doživljaj za učesnike, posebno za “novajlije”. Naročito je sve njih oduševio kompleks starogradnje u Međed dolu, gdje su odmorili, te podijelili “uskršnji objed”.
– Jako nam se sviđa krajolik, ambijent, a posebno izražena ljubaznost, predusretljivost svih ljudi u grupi. Planinarimo redovno i cijeli odmor smo osmislile kako bismo što više staza prošle. Miki Lazarević iz Herceg Novog nas je povezao sa PK “Vjeverica“, te smo tako prethodnog vikenda bile na turi od Orahovca do Vranovog brda i Perasta, kažu gošće iz Vašingtona Brenda i Kejti, koje su smještene u Kotoru.
Cijeli kompleks u Međed dolu je jako zanimljiv jer je organizovan oko tog okruglog dola (vrtača), gdje se nalazi obradivo zemljište, koje je ozidano međom od suvozida na više nivoa, terasasto,. Na obodu dola nalazi se kuća, ispod je pojata, a ispod nje skalini u suhomeđi koji vode do vrtače, a sa suprotne strane je bunar (počuo) ozidan u kamenu sa natpisom na kamenoj ploči na kojoj piše da ga je 1926. godine ozidao Savo Popović. Izgleda da je taj Savo bio majstor od zanata, jer se na proplanku iznad kuće nalazi sunčani sat, gdje se isto potpisao 1936. godine.
-Sretna sam jer smo danas obišli katune u zaleđu Boke. Stvarnio je bilo jako dragocjeno, s obzirom da smo išli stazama kojima se ne ide tako često. Imali smo priliku da vidimo predivne ambijentalne cjeline, kaže Sandra Kapetanović, arhitekta, jedna od osnivačica PK “Vjeverica”. Ona radi istraživanja na temu kulturnog pejzaža katuna u Crnoj Gori za doktorat na odsjeku Geografija Prirodno- matematičkog fakulteta u Zagrebu, te je za nju ova šetnja bila posebno inspirativna.
-Gornji i Donji Vršanj su naselja koja su od proljeća do jeseni koristili za stanovanje ljudi sa Njeguša i Zalaza. Za razliku od katuna na Sjeveru Crne Gore, gdje su kolibe svedenije, manje, jednostavnije, nižih zidova, bez prozora-samo vrata, karakteristično za cijelu Katunsku nahiju, katuni u ovom reonu su specifični, građeni su kao kuće u selima, što su uočili i geografi koji su se bavili istraživanjem ovog područja još početkom XX vijeka. One su od suvozida, ali je visina zidova ista kao u kućama, često imaju prozore, što nije slučaj na Sjeveru, primjećuje Kapetanović i dodaje da je ova nahija dobila naziv zato što su u ovoj zoni bili rasprostranjeni katuni, pretpostavlja se još iz vremena Crnojevića, ali i ranije.
– Ovi ambijentalni ruralni kompleksi zavređuju da se zaštite – ostaci arhitekture, putevi, staze, kako austrougarske, tako i seoske, treba mapirati i zaštititi, ne bi bilo loše kad bi se markirale, kaže Kapetanović.
Ova tura je za neobično lijepa za Nadiru Jusufović iz Tuzle, članicu PD “Konjuh” (Bosna i Hercegovina) i PD “Bršljan” Jankovac (Hrvatska). Prvi put pješači sa Vjevericom, ali sa prijateljem Jankom iz Tivta tokom prošle i početkom ove godine obišla je staze Gornjeg Stoliva, Vrmca, Žlijeba, izašla je na tvrđavu Goražde…Dan prije su izašli na Orjen-Sedlo.
-Oko sela Vršanja prvi put sam doživjela atmosferu starih katuna, mada sam imala priliku da doživim i ruralni ambijent “Putem starih teća” u Gornjoj Lastvi. Privlače me visoke planine u Crnoj Gori- bila sam sa PD “Konjuh” na Durmitoru, na Bobotovom kuku, Savinom kuku, Prutaš. Redovno dolazim na Feštu mimoza, u Baošićima odsijedam, kaže nasmijana Nadira, koja je za degustaciju tokom okrepe poslužila bosanski lokuma.
Đir podgorinom Lovćena uz uskršnju trpezu oko katuna Donjeg i Gornjeg Vršanja osmislila je i vodila Silvija Vrhovac iz Tivta. Ona je ovom stazom prošla nekoliko puta, a otkrila ju je zahvaljujući Dragu Dančuloviću iz Kotora, vrsnom planinaru, izuzetnom poznavaocu istorije i običaja ovoga kraja, lokalnih staza, mjesta, starih toponima, čije nazive malo ko zna.
Trebalo je da ova tura bude organizovana na Lovćensko jezero, ali pošto su saznali da vode nema u jezeru, pješačka tura je preusmjerena ka katunskim stazama.
-Ovo je manje poznati dio Lovćena. Katuni sada pripadaju Njegušima, a nekada su bili u okviru sela Zalazi. Prešli smo skoro 20 kilometara u opuštenoj atmosferi, za mnoge je ovo bilo jedno lijepo otkriće. Markacije nema, hodali smo starim crnogorskim putem, a negdje smo morali da se probijamo kroz šipražje, jer su neki dijelovi ograđeni, zarasli u travu ili ih je voda ponijela, objašnjava Silvija. Smatra da je dobro da što manje ljudi zna za ove staze.
-Da bi se očuvao autentični izgled katuna, najbojle bi bilo da što manje ljudi zna za ove lokalitete. Bolje je da se ne probija put, jer mnogi ljudi ne znaju da cijene ljepotu prirode, ne umiju da je čuvaju, već gledaju da se to “komercijalizuje”, da se napravi udobnije za čovjeka, a onda se gubi sva ova čarolija. Problem je što kuće propadaju, zub vremena ih nagriza…zaključuje vodičkinja Vrhovac.
/M.D.P./
