Maketa kotorske galije „Sveti Tripun“, koja je pod komandom Jerolima Bizantija 7. oktobra 1571. godine učestvovala u čuvenoj bici kod Lepanta u sklopu Kiparskog rata, “doplovila je” juče, 7. oktobra, u mirnu luku Palate Grgurina u Kotoru kao plemeniti dar Predraga Vasića, maketara iz Beograda/Prčanja. Ova vrijedna rukotvorina, stvarana od oktobra prošle godine do početka ovog septembra u autorovoj radionici na Prčanju, sada će imati svoje stalno mjesto u postavci Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru, potsjećajući nove generacije Bokelja na viteška dostignuća njihovih predaka.
Dar ljubavi
– Izuzetno volim ovoj prostor Boke Kotorske u kojoj sam prisutan već 25 godina, ovdje sam i nastanjen od kad sam pošao u penziju. Pošto “bokeljstvo” stagnira na neki način, želja mi je bila da kroz izradu ove makete na neki način podstaknem tu kulturu sjećanja. To je moj hobi i nije bilo mnogo teško, jer to volim da radim, kad god imam slobodnog vremena, kazao je Predrag Vasić za Boka News, dodajući da sada radi maketu jedrenjaka “Splendido”.
Izrazio je zadovoljstvo divnom atmosferom i dobrom energijom u Galeriji Pomorskog muzeja, gdje je maketa izložena i predstavljena, kao i nadahnutim govorima doktora Branka Sbutege i kustosa Ilije Mlinarevića.
Pogled u prošlost materijalizovan kroz 1600 radnih sati
Maketa je rezultat velike ljubavi za Boku, ogromnog znanja, filigranskog umijeća, strpljenja, pedantnog istraživanja. Oko 300 dana radio je prosječno od četiri do pet sati, a bilo je dana kada je u zanosu radio od jutra do mraka, što znači da je u ovu maketu utkao ukupno oko 1600 radnih sati “u zadovoljstvu i satisfakciji” koje je podijelio sa posjetiocima u Muzeju.
-Ovakva kakva je izvedena, maketa može dobro da posluži za dalja istraživanja originala i za izradu boljih maketa. Sada neka služi posmatračima za pogled u prošlost i vjekovnu istoriju pomorstva Boke kotorske, a prije svega veličanstvenog Kotora, Prčanja i Perasta. Prepuštam maketu prostoru Muzeja sa željom da kod budućih posmatrača, a posebno kod kompetentnih koje interesuje ova tematika, pobudi dublji interes za ovom galijom i samom bitkom kod Lepanta, ne bi li došli do novih saznanja, rekao je Vasić, obrativši se prisutnima.
Brzoplovka bez nacrta
Dočaravajući moć venecijanskog arsenala u kome su se u vrijeme jurizdikcije Mletačke republike na Jadranu (1420-1797) ratne galije isključivo gradile, Vasić je istakao da tada nije bilo crteža, jer se to smatralo vojnom tajnom. Graditelji su prenosili znanje jedan drugome usmeno i praktično. Arsenal je bio kolosalnih dimenzija – u njemu je bilo moguće graditi 200 galija, a paralelno su postojali hangari u čijem potkrovlju je po stotinu žena šivalo jedra spajajući platnene trake od kučine.
Precizirao je da se radi o ratnoj galiji tipa “sotila” ili “brzoplovka”. Njena dužina je bila od 46 do 52 metra, širina oko 7 metra, a visina trupa galije u sredini – 2 do 2, 5 metra. Imala je dva jarbola, od kojih je jedan bio niži, a vesla su joj bila duga oko 12 metra. Kako bi maketu približio istorijskom kontekstu i stvarnom izgledu galije Sv. Tripun, Predrag Vasić je pronašao dragocjenu potporu u knjizi o krčkim galijama profesora Slavena Bertoše iz Pule. U svom radnom materijalu na 40 strana je u sedam sekvenci opisao svoju metodologiju izrade makete.
Vasić je iznio zanimljiv podatak da je veliki španski pisac Migel de Servantes, boreći se u bici kod Lepanta izgubio lijevu ruku. Pozvao je prisutne da tokom prve i druge nedjelje oktobra organizovano iz Kotora otputuju u Nafpaktos u Grčkoj, gdje se u ovo vrijeme održava festival posvećen upravo bici kod Lepanta. A zašto da ne – da se i u Kotoru organizuje manifestacija u čast kotorskim učesnicima u toj bici.
Galija Svetoga Tripuna je praplovilo svih kasnijih bokeških brodova, ona je preteča svih potonjih podviga bokeljskih pomoraca, primjetio je doktor Branko Sbutega, dodajući da je do sada cijeli XVI. vijek bio zaboravljen i široj publici sasvim nepoznat.
Galiju sa sjenkama junaka vratio u matičnu luku
Gradeći narativ o Vasićevoj maketi Branko Sbutega je povezao događaje koji su se u različitim istorijskim periodima desili 7. oktobra. Toga dana 1571. godine se Sveta liga (Špansko carstvo, Mletačka republika, Đenovska republika) sa 232 galije sukobila sa Osmanskim carstvom i njenih 210 galija. Pobjeda je obezbijedila hrišćansku kontrolu Mediterana, spasila Rim od pada i spriječila prodor islama u Evropu, ali je galija “San Trifone di Cattaro” nestala u plavoj grobnici Jonskog mora, zajedno sa posadom od 250 ljudi, na čelu sa komandantom Jeronimom Bizantijem.
Drugi događaj desio se 7. oktobra 1934. godine.
-Tada je na ovom istom mestu Mondo Sbutega, inače kućevlasnik ovog zdanja, otvorio temeljnu izložbu preko 700 eksponata u zaostavštini Bokeljske mornarice. Sa ponosom sam posle 91 godine u prilici da kažem moj pradeda nije bio samo rodoljub nego i vizionar, jer je na osnovu te manifestacije i osnovan ovaj muzej 1938. godine, ističe Branko Sbutega, ponosan na svog đeda Đenka i na 30 kapetana duge plovidbe iz svoje familije. Izdvojio je još jedan datum.
– U Kotoru se 7. oktobra 2023. godine organizuje skup istoričara sa temom „Boka u ogledalu istorijskog nasleđa“. Sve se dešava u domu familije Jeronima Bizantija na dan kada je galija Sv. Tripun Kotorski postala trajna plava grobnica bokeljskih mučenika i kapela njihovih duša. Niko od članova organizacionog skupa na čelu sa akademikom istoričarem se toga nije setio. Tada se rodio čovek sa idejom da galiju sa senkama junaka vrati u matičnu luku Kotor i on se zove Predrag Vasić. Zahvaljujući njemu, ona je tu danas za sva vremena kao trajni svedok naše prošlosti, poručio je Sbutega.
Nema je na časovima istorije
Istakavši značaj Lepantske bitke, koja se desila prije 454 godine i odajući zahvalnost Kotoranima koji su učestvovali u njoj, Ilija Mlinarević je kazao da ona ima ogroman značaj za istoriju savremene civilizacije, ali se o njoj u našem školstvu malo i rijetko govori. Najavio je nastavak saradnje Pomorskog muzeja sa Predragom Vasićem, kroz radionice za djecu u oblasti izrade brodskih maketa.
Pitanje časti i morala
-U toj borbi protiv zaborava ja nemam iluzija da mogu ubijeno oživjeti, nemam iluziju da mogu razbijeno sastaviti ili pomiriti zakrvljenost. Ali je to pitanje časti i morala. Prema tome, ta borba protiv zaborava je Sizifov posao, ali bar ovo danas je bila jedna dobijena bitka. Ovaj dan za mene ima nešto od Prometeja. Prometej je bio okovan u lancima, a moj prijatelj i ja smo okovani ljubavlju prema Boki i prema njenoj istoriji i prema njenoj čaroliji i prema njenoj mistici, kazao je Sbutega za Boka News.
Preci – morski vukovi, potomci – jaganjci na kopnu
–U istoriji samo Bokelji imaju lanternu, Bizantijev svetionik, ali na dnu mora. On je osvetlio put i dao dušu kapetanima koji nas ovde posmatraju i zato mi nemamo svog Holanđanina lutalicu. Oni su uvek tačno znali gde idu i šta rade, makar se i ne vratili.
Dok se divim danas trenu koji nam je poklonio gospodin Predrag Vasić, osećam u isto vreme lični sram i tugu. Naši preci su bili morski vukovi a mi, iako njihovi potomci, jaganjci na kopnu spremni za “šišanje” svake vrste. Nismo dostojni njihove ljubavi, krvi i suza, zbog vlastitog oporturizma, nismo sledili njihovu čast i ponos i to je naša najveća prevara, zaključio je Sbutega.
/M.D.P./
